Pravi su junaci oboljeli i liječe se na psihijatrijskim klinikama, dijelom zbog ratnih trauma, dijelom zbog povratnika iz Australije, Pule, Opatije koji preko noći postadoše zaštitnim licima vukovarske obrane.

Tada u nebu odjeknuše jaki glasovi, kazujuci: ðKraljevstva ovoga svijeta postadoše kraljevstva našega Gospodina i Njegova Krista; i On ce vladati u vijeke vjekova ' " 4. Sedmi je anðeo covjek obdaren nebeskim odlikama koji ce ustati s nebeskim svojstvima i karakterom.

Skakači postadoše psi vjetra i lovac nestade s šahovske ploče mojih sjećanja.

Lice mu je obasjano svjetlom, a haljine bijele kao snijeg, predstavljaju Isusa u njegovom božanstvu: I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma, nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. Događaj preobraženja ima i svoje određeno mjesto.

Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi.

Sinovi postadoše vlasnici jednakih udjela i sporazumno su donosili sve odluke u vezi prihoda, poslovanja, razvoja, trošenja i budućnosti poduzeća.

U hotelu najmim sobu, dam ugrijati i, kada ostasmo sami kod kamina, padoh pred njom, obujmih joj koljena i plakah od sreće, dok njene divne stobojne oči postadoše vlažne i zlatne, mijenjajući boju kao draguljni refleksi.

I kuća i škola postadoše za mene dva oprečna pojma.

Jakovom Mamićem učinili neobično velik korak prema ovim ostavljenim prostorima što postadoše pustinjom (eremus, Remete) zbog seobe, te su na taj način upalili svjetionik na Buškom jezeru, a svake godine uoči Ilindana pale s pukom i svitnjak, krijes, kao znak nekoga skorog i novog razdoblja života u ovim hrvatskim prostorima što će biti od velike i svete koristi za cijeli bosanski i zahumsko-hercegovački teritorij koji je povijesno vrlo zanimljiv zbog raznih političkih i drugih interesa i sukoba.

Tu ne bi " nastradali " samo političari, nego i oni koji su to i sami bili, prije nego postadoše strastveni skupljači valuta - mislim na NEPOŠTENE poduzetnike, jer ima i onih poštenih, radišnih

Tada vlastnici gostionica, kavana i kafi? a i ostalih ugostiteljskih objekata, sasvim iza? oše iz ljuštura svojih izležu? ih privatni? kih jaja te u? as postadoše opasne zvijeri s kojima nema šale.

Mrske mi postadoše i dječje brojalice (One-Two.

I kao što nekada, od prostih ribara postadoše apostoli - prosvetitelji vaseljenje, tako i ovi sveti starci zasijaše božanskom mudrošću.

Poznavši nemoć i slabost svoga paloga bića smiriše se pred Tvorcem, i budući nemoćni postadoše svemoćni u Hristu.Jer tek onda kada potpuno izgubimo sebe i sve svoje razapenomo na krstu potpune predanosti Gospodu, u nama pocinje da deluje druga sila koja nam daje snage za ono što je iznad naših moći.

Prezreni u očima svijeta postadoše miljenici Božji te noći.

Pastiri postadoše sada smjeli i slobodni.

Do sada nisu bili vjernici, a odjednom postadoše.

Što im je odmah dalo prednost da dospiju na hrvatsku televiziju, te postadoše urednici, redatelji, ili dobiše glavne uloge u emisijama, kao npr.

Sanjari renesanse, zaljubljenici neba, postadoše nesalomljivi most između prošlosti i budućnosti, suprotni u karakteru, isti u ideji.

Tim događajem ušli smo sa svim posljedicama u kolo kulturnih europskih naroda jer smo i kao narod počeli proživljavati kršćanski misterij, koji je svojim bogatstvom posvetio tolike naše sinove i kćeri, a onda podigao toliko crkava koje postadoše najtrajniji i najrječitiji svjedoci naše duhovne kulture.

Od Gospodnje strijele udara potrese se osv ' jetljeno biće: nepregledna sva nebesna kola; mirijade sv ' jetlijeh mirovah tajnom sudbom i strašnijem stresom iz svojijeh kolah iskočiše, srojiše se tvorcu oko trona, svaki punan besmrtnog voinstva, i otada voljom svevišnjega postadoše nebesni kuriri. [ 4 ] Svemogući pobjeditelj sjajni tek strijelu gromonosnu baci iz silnoga i zvečnoga luka na Satanu, neba otpadnika, i porazi nevjerne polkove - u trenuć se munje upregnute u sveštenu tvorca kolesnicu dugom k jednoj sve naviše strani, povratiše polet kolesnici.

Pred mojim unutarnjim očima zadrhti vrijeme i kristali postadoše povećala kroz koja vidjeh najsitnije niti tek načetog sna.

»Dragi Teofile,/Doista, što ti imaš od toga recimo/od onog poslijepodneva muke Gospodinove/Ptice su se razbježale, podvikivanja zamukla,/mulj i čađ prekrit će Golgotu/I tada pravedni Bog odluči vratiti radost u narod/I pustinje postadoše livade, i grozdovi otežaše/i vrati se radost u narod/Bog se ogolio pred narodom, a njegov sin vičan patnji,/On, kojega za naše grijehe okriviše/i razapeše među zločincima/On, odbačen od sviju ponovo bijaše spreman/svakog od njih nasititi, najvećma one osamljene nezbrinute,/ali nitko nije mario za taj kruh,/nitko se nije posramio ni pocrvenio,/nitko mu nije vjerovao da će umjesto kopriva rasti čempresi/i bilo je kao za Noinih dana/ili uzmimo na priliku, onaj dan, onaj sunčan i plodonosan dan, uzašašća Gospodinovog/U lipnju 38. pričao mi je Nikodem kako se razmilješe po Judeji/govoreći: Bog kraljuje/Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote skupljali su narod, govoreći: Bog kraljuje/no mnogi ih nisu u potpunosti shvatili, a i oni koji su shvatili/bijahu poput ovaca i naravno, jadao se Nikodem, sa svih strana/navališe uhode i prokazaše nas zakonoznancima/i ustadoše zakonoznanci rimski, jeruzalemski i pohvataše/našu braću Prohora, Nikanora, Timoteja i neke pridošlice/koji su nas slijedili iz sela judejskih i galilejskih/i osudiše svakog petog, oko osamdeset ljudi, na smrt,/a ostale raspršiše u Siriju, Liciju, Ciliciju,/u Miziju, Bitaniju, Pamfiliju,/na Cipar, na Maltu, Teofile/Zbrojimo sad sve razloge, i moje i tvoje,/moje starješinstvo, tvoja podozrenja, obitelj,/i upitajmo se kao ljudi:/što ti imaš zapravo s ovim i zašto ti ne bi pomislio:/što će mi ovo pismo iz kojeg može poteći krv u kući mojoj?/Što će mi ovaj iskaz koji moram strogo i s pažnjom čuvati,/kojeg ne smijem baciti, a ni pokazati neprijatelju?/Da budem iskren?

Za vrijeme dugog i mučnog bečkog rata stari i napaćeni vojnici, koji uslijed napora vojničkog života prije vremena ostariše i postadoše za rad nesposobni, skitali su se ulicama grada goli i bosi, bolesni i siromašni, te su prosili milostinju.

Jaslice uz drvca postadoše simboli građanskog otpora.

Postadoše tako svjedoci vjere, pomažući potrebnima, čovjeku u nevolji, samome Kristu, poput Stošije.

smiješan mi je onaj komentar gore od nekog idiota da bi bilo tko na titovu mjestu imao isti utjecaj... haha.. da, sinko moj, zato su ga tako slavili u svijetu i davali mu ordene.. zar netko ozbiljno može zamisliti recimo sanadera da uspješno žonglira između dva bloka ne uvlačeći se u dupe ni staljinu ni kaubojima? i na što se svodi današnja proeuropska politika? na neuspješno kopiranje zapada, a ni sami ne znaju što kopiraju ni gdje kopiraju. tito je imao dobar osjećaj za potrebe ovog prostora i od austro-ugarskih robova načinio državu koja je stajala na čelu nesvrstanih zemalja i pitala se nekog vraga.. koliko sad vrijedi glas hrvatske i tko li je što pita... i što to fali raznovrsnosti? raznovrsnost obogaćuje i sretna sam što znam tečno tri jezika i dva pisma. svijet je samo čakao da čoban umre pa da u toru potpale fitilj, a potomci su nepismenih budala čiji otac i majka znaju ukupno četiri slova razdragano prigrlili ideju kako im njihova glupost i neobrazovanost nije kriva za neuspjeh u životu, nego eto tito... i svi razbojnici, pljačkaši i ubojice odjednom postadoše politički izgnanici... ah, pun mi vas je.. kufer.

Plod je te svete raspodjele bio fantastican: svih pet djevojcica postadoše kasnije redovnice.

Ivan i Pavao bili su u velikoj milosti kćerke cara Konstantina, ali kad je došao na vlast Julijan Odmetnik, koji je opet htio uspostaviti poganstvo, postadoše sumnjivi.

Za Norbertom se povedoše mnogi, a neki postadoše njegovi učenici i suradnici.