Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost.

i ovo sve što rekoh je kao da pričam o načinu življenja ljudi i čovjeku, o sebi. ne znam, postajem jako glupa, sad i ja svoje posteve koje napišem bojim se da će mi netko reć da sam to pokupila od nekoga. i onda bi neki rekli boli te briga za druge. i boli me za ono što će meni reć osim ako nije stvarno jako nisko, tada se ipak moram obranit jer u svakom od nas postoji neki refleksni obrambeni sustav koji jednostavno ne dopušta neke stvari, ali ne mogu sad samo stajat i gledat ljude kako vrijeđaju i ne poštuju druge, a ne znaju ama baš ništa o njima i njihovom životu. i onda i sama skužim ono šta mi je već mnogo ljudi reklo, da mi je previše stalo do drugih i da imam dobro srce. a sad ja opet ne znam da li je to vrlina ili mana. mislim u svaku ruku je po jedno. i opet staneš na raskrižje na kojem je svaki potez krivi. i tako mi se čini kao da nema riješenja ovoj zagonetki koja predstavlja život.

Razmišljajući o ovim stvarima u ovaj kasni sat, postajem potištena i misli odlutaju k njemu... on je bio potpuno pogrešna puzla iako je na prvi pogled izledalo da se savršeno uklapa... bila sam na trenutak sigurna da je to on... kad je otišao, oblik moje puzle zjapio je stravično prazan... ali sve će to biti pičkindim kad napokon ugledam svog čovjeka...

- Nama se ne žuri - prekine me Zmajčica: u posljednje me vrijeme neprekidno prekida i postajem strašno nervozan zbog toga.

Nema šta, postajem cool Nego da se ja vratim na posao svoj, koji mi je u zadnje vrijeme prvi na ljestvici briga, priča, misli i svega ostaloga.

PITANJE Imam 17 godina i treniram nogomet, htio bi saznati kako da treniram da povecam mišiće nogu a da gornji dio tijela ne vjezbam jel nabacivanje misicne mase na gornji dio tijela me usporava u nogometu i postajem tromiji.

I drugo, jer mi podebljava kožu i postajem jača i odlučnija.

Ako ste vi prkosne i bahato radite sasvim suprotno molbama i zdravom razumu, zar i ja ne postajem suučesnik ako ponizno šutim i trpim?

U sanjariji plahog svjetla postajem sanjač koji uranja u osobnu blizinu.

Postajem sanjar, slutim dvojnost misaonog bića, spoznajem istinu izričaja clair - obskur koja, na obzorju svitanja spoznaje, sjedinjene svijest i podsvijest u intimno žarište postojanja, u hram na čijim zidovima titraju slike svijeta.

e da. pošto mi posao podrazumijeva 10 - satno buljenje u monitore i slušalice na ušima pomalo već postajem gluh i ćorav. što je dodatno isforsano sviranjem, nakon kojeg je čisto normalno zujanje u ušima.

Još je preostala samo podjela diploma sljedećeg četvrtka, pa i službeno nakon gotovo 20 god. planinarenja, postajem planinarom.

2. ja sam osoba koja doslovce ne trpi autoritete i čak najmanje prilagodbe, postajem užasno naporna kod bilo čega " što moram ": D

Postajem stablo i uspravno stojim, korijenja nemam, nisam ukopan, otrgnut sam.

Ni sam ne znam, da li je to zbog toga što postajem stariji, ili možda drugačije percipiram stvari, ili pak viška informacija koje nekad nisu u toj mjeri bile dostupne, ali od nekad ugledne reprezentacije i nacionalnog ponosa naše male zemlje, sve je jači dojam kako i reprezentacija postaje leglo uhljeba i ljudi kojima ista služi kao odskočna daska za izgradnju karijera.

Trebam jaku osobu kraj sebe, jaku u smislu da može podnijeti taj emocionalan teret, da ja mogu ostati dijete i tada ustvari postajem ono što sam ja i tada straha nema, tada mogu sve.

Postajem sve bolji, ali nedostaje mi još tih 15 % do kraja.

Postajem oduševljena sa svim i svačim bez ikakvog razloga.

No u snu postajem svjestan da ću se probuditi i da ona više neće biti stvarna.

Postajem pravi šovinist i ksenofob i pitam se: A gdje su naša prava?

Večeras dok gledam Sunce kako pada.. zalazi Ja postajem sjena Pratim tvoj trag Ljubit ću te uvijek isto Večeras... sutra I svakog jutra Zar je važno Ako ponekada suza zablista Ja ću uvijek biti ista Zaljubljena žena Samo za tebe Otvarati ću prozore svoje duše Samo za tebe Cvjetati ću Žutom bojom suncokreta Samo s tobom Bogatiti ću i nizati Svoj lančić snova Samo s tobom Samo za tebe Jer ti si bio Ti ćeš uvijek biti Moja ljubav iz snova

I ja se počinjem smijati: ne mogu ga se na taj način riješiti, pa popuštam i postajem ljubazan.

Upoznao sam mnoge sa svima njima proveo besane noći Ujutro sam samo otišao, bez pozdrava i više nikada se vratio nisam Na ulici ih nisam prepoznao ali golo tijelo bih im uvijek raspoznao Imena nisam pamtio no ono ispod odjeće sam arhivirao u memoriji Često su me zaustavljale na ulici govorile da smo imali ludu i strastvenu noć Ja sam samo nastavio dalje nije me više zanimalo Išao sam svakim novim danom u nešto novo ulazio u neku novu avanturu Istraživao neko novo tijelo dao sve od sebe da bude zadovoljeno Jedan dan je ušetala ona bila je isto kao i ja Za jedan dan i jednu noć ali drugo jutro sam ja za njom htio poć Više je nije bilo htio sam je vidjeti opet No od nje više nije bilo ni traga ali barem mi je na stolu ostavila svoje ime Više ne hodam okolo i kasnije nestajem tražim nju i nova osoba postajem Zapamtio sam ime a sve drugo je manje važno i sama pomisao na nju, srce zakuca snažno U ruci držim tvoje ime na papiriću nadam se da ću te opet sresti Ali pomisao da si jedna od onih prije vraća me na početak, kada sam te povrijedio Sada znam, vratila si mi isti osjećaj kao što sam ga ja tada ostavio tebi Otišao sam bez pozdrava, bez riječi uvijek sam mislio kako vrijeme sve liječi Ime sada znam koje imaš više mi tvoje tijelo nije toliko važno Samo da te nađem i kažem da mi je žao oprosti mi, da sam barem tada znao

Zbog vas i vaših iznimaka, preinaka, dubleta i tripleta... i ja postajem neznalica pa sve češće moram zavirivati u kupusare koje nisam trebao otvarati godinama - a jezik mi je ljubav, struka, posao, strast i mati

Sve manje postajem kazalište, sve se više preobražavam u klizalište

Svakog dana sve više to zapažam i postajem polako, ali sigurno - mizantrop

- Već postajem dosadan svima i sebi i vama novinarima i igračima.

U koliko Ga netko želi prisvojiti, postajem opak.

U Zagrebu je velika gužva, pa kad se upali zeleno svjetlo na semaforu, a ja sam treća u koloni i ne prođem semafor jer onaj koji je prvi meditira, postajem nervozna. Koje su vam najveće vrline? O tome mi je malo glupo govoriti.

Postajem hodočasnik koji kreće na posljednji dio svog puta na zemlji.