Ako volite znanstvenu fantastiku, postapokaliptične filmove, Willa Smitha i zanima vas kako bi Zemlja izgledala nakon kataklizme, tisuću godina bez ljudi, sljedeća informacija zasigurno će vas razveseliti.

Taj je strah glavni izvor postapokaliptične fikcije, o čemu svjedoče i brojna filmska ostvarenja, među kojima smo izdvojili deset najboljih.

BioShock Infinite jest nastavak, no ne postapokaliptične morske distopije, već developerova ciničnoga tona prema američkim idealima, snovima, ambicijama te kulturi koja sva navedena obilježja njeguje.

Premda je prvotna ideja bila da se priča postavi u SAD u 30 - te godine 20. st., ipak je odlučeno da se radnja prebaci u totalitarnu Veliku Britaniju postapokaliptične bliske budućnosti.

Stameni Viggo Mortensen je otac koji sa sinom tumara pustopoljinama američke postapokaliptične stvarnosti.

Svi oni koji još od kupovine God of War: Ascensiona željno iščekivali trenutak kada će moći isprobati ovu PlayStation 3 ekskluzivu, konačno mogu skinuti demo i dva tjedna prije izlaska uvjeriti se je li se isplatilo čekanje ove Naughty Dogove postapokaliptične survival horror avanture.

" Budući da je Evolution modna udruga, razmišljali smo na koji način javnosti prenijeti poruku kako se racionalno koristi energija te time štiti okoliš, pa smo u suradnji s modnim dizajnerima Stjepanom Čukom, Zoranom Aragovićem, Blaženkom Roth te studentima Tekstilno-tehnološkog fakulteta iz Zagreba i Varaždina osmislili koncept revije koja će najprije prikazati verziju postapokaliptične budućnosti ukoliko se budemo neodgovorno ponašali, te kao suprotnost tome, nadu u bolju, cvjetnu i zelenu budućnost koju nam pruža odgovorno ponašanje prema zajednici i okolišu, kazao je Predrag Brkljač, producent revije.

No, i priče u kojima se koriste klasičniji SF motivi nisu daleko od prepoznatljive Kneževićeve postapokaliptične poetike.

Početkom 2008., nakon pauze od 20 godina, izlazi nova antologija SF priča postapokaliptične tematike po imenu Wastelands.

Kao što je to bilo uobičajeno u godinama kad je talijanska kinematografija bezočno eksploatirala američke žanrove, snimajući slasher - horore, pseudopovijesne spektakle, špageti-vesterne i postapokaliptične naslove, tako su se producenti namjerili i na superherojske filmove.

Kao postapokaliptični pustolovni film mi je skroz dobar, možda zato jer ih je tako malo, a nisam baš obožavatelj Costnerov (osim u " A Perfect Day ") ali sam zato obožavatelj postapokaliptične/steampunk atmosfere....

Iznimno sam zadovoljan krajnjim rezultatom i moram reći da je Žare zajedno sa svojim suradnicima, napravio zaista odličan posao u postizanju atmosfere ' postapokaliptične fjake ' koju smo zamislili kao vizualni kod spota. ' '

Njegov roman The Road sumorna je vizija postapokaliptične Amerike, priča o ocu i sinu koji putuju prema jugu dok je priroda uništena, a ljudi su kanibali i divljaci.

Središnji dio albuma ispunjava ekstremno kratka noise pjesma Crake, koja ne traje niti minutu i daje plutavi WTF? osjećaj, da bi nakon toga uslijedila ekstremno duga Old Dreams Waiting to be Realised koja podsjeća na prazni, industrijski hodnik na nekoj livadi usred postapokaliptične Zemlje na kojoj se par bubnjeva 20 minuta neuspješno pokušava naći u atmosferskom treperenju.

Hillcoat je pak imao sasvim drugačije namjere te je nastojao ostvariti dojam realistične, brutalne i prljave postapokaliptične budućnosti, izbjegavajući akcijsku pirotehniku i atraktivnost nauštrb portretiranja svojih protagonista te njihovog položaja u svijetu kroz niz dugih, monotonih i smirenih kadrova koji djeluju anestezirano kao i svijet budućnosti kojega predočavaju.

Film vrvi referencama na gladijatorske igre u antičkom Rimu, o čemu svjedoče i imena pojedinih protagonista, kao i naziv glavnoga grada imaginarne postapokaliptične države Panem, premda, uz pojedine kostimografsko-scenografske detalje, navedeno filmu daje veleban dojam kiča.

On je jedan od posljednjih ljudi u orbiti postapokaliptične Zemlje, zadužen za osiguravanje operacije isisavanja posljednjih zaliha vode s planeta, nakon čega će se pridružiti ostatku čovječanstva koje je preseljeno na jedan od Saturnovih mjeseca.

Taj prostor može fejkati američke gradove s početka prošloga stoljeća, postapokaliptične razrušene metropole, a zapuštene zgrade kao savršene su kulise za različite horore.

Otac i sin lutaju pustopoljinama postapokaliptične Amerike.

Pronalazi ih posvuda, čak i najobičniji uporabni predmeti koje svakodnevno koristimo u kućanstvu kroz njezino se viđenje transformiraju u apstraktne postapokaliptične krajolike koji kao da izrastaju iz ostataka izgubljenih civilizacija čija nam svrsishodnost stalno balansira na rubu razumijevanja.

Istražiš i savladaš um, smisao žiznji te misterije života te shvatiš da manje znaš i možeš sa tim što si savladao... bolje je proučavati kuharicu za izvanredna vremena recimo kako od 3 krumpira i pola litre mlijeka napraviti gozbu a da ti ne dođu gladni susjedi ili izgladnjele postapokaliptične skitnice sa ceste...: 503:

Dok čekamo na zaključenje natječaja odnosno na odabir radova i dešavanja iz programa NUS 2013 koji se odnosi na puno šire ali i puno radikalnije impostiranu problematiku tabua i njegova pozitivnog/negativnog djelovanja na društvenu zajednicu i individue, upućujem mlade umjetnike na sjajne uzore među starijim konceptualistima, postkonceptualistima, body-artistima, no-artistima, performerima i (novo -) medijskim artistima (od vremena neodadaista, fluxusovaca i pionira Conceptual Art-a, inozemnih i domaćih te ex.jugoslavenskih: Nova umjetnička praksa) čiji radikalniji radovi i prakse nadilaze i predratne i poratne granice slobode mišljenja, umjetničkog stvaralaštva i ponašanja diljem jugoslavenskog odnosno Ex Yu poprišta, s kojeg će neopterećeni vetom na tabu-teme i mlađi umjetnici, vjerujem, imati što reći, izložiti i izvesti u Splitu početkom nemoguće postapokaliptične 2013. godine nakon Isusa Krista.

Koliko filmova postapokaliptične tematike ste vidjeli sa uvodnim kadrom u kojem gledamo neki poznati svjetski grad u magli smoga, iz kojeg vire industrijski dimnjaci i sive pare sukljaju odasvud.

Jedno od najpopularnijih, ali i kritički najcjenjenijih djela velikana strave i užasa, Utočište vraća se na izvorište postapokaliptične književnosti, i prikazuje svijet u kojem je 99,4 % stanovništva pomrlo od neke vrsti gripe.

Lee ga svodi na kompjutorski generiranu gromadu, proizvod postapokaliptične poludjele znanosti, patrijarhalnog zlostavljanja, militarističkog terora i potisnutih uspomena.

Od pravnika koji se nalazi u gotovo po život opasnom pothvatu devetnaestostoljetne plovidbe do postapokaliptične replikantice s greškom u proizvodnji, autori pokazuju ideju međupovezanosti, ideju svojevrsnog karmičkog djelovanja, utjecaja na prošlost, sadašnjost, budućnost.

Neću vam prepričavati, ali ću preporučiti djelo svima koji vole tople postapokaliptične ljudske priče.

Čini se da je najezdu filmova postapokaliptične tematike tijekom posljednjih desetljeća ponajviše uzrokovao autor koji dolazi iz stripovskog medija.

Priče junaka međusobno su isprepletene, jedan junak čita pisma drugoga, priča je jednog junaka roman, dok je drugoga film, sudbina jednog junaka postaje mitološka priča postapokaliptične zemlje, neki su junaci pretvoreni u bogove, drugi postaju pripadnici plemena i slično.

Filmski serijal dosta se razlikuje od igara i više razrađuje postapokaliptične motive, pogotovo u trećem nastavku čija se radnja dijelom odvija u devastiranom Las Vegasu.