Ne tako sjajan ishod u postapokaliptičnoj Kaliforniji doživio je Dolph Lundgren u filmu The Last Patrol.

No važna stvar je, naglašava ona, koristeći snažni simbol kojeg je izvorno našla u postapokaliptičnoj priči Cormaca McChartya, Cesta; da održimo malu vatru da tinja, bez obzira na to kako je mala ili koliko je sakrivena.

Naš protagonist je cijelo stoljeće proveo u modernoj Noinoj Arci te nakon što se probudio, odmah je dobio zadatak da ide ubiti tamo neke bandite jer su oni prijetnja tamo nekim ljudima koji nastoje preživjeti u surovoj postapokaliptičnoj okolini.

Tko od nas barem jednom nije poželio biti surovi osvetnik u posljednjem policijskom V-8 modelu u postapokaliptičnoj pustoši?

Treću nagradu dobio je Zagrepčanin Vedran Radovčić za priču« Hypnos », o Zagrebu u postapokaliptičnoj budućnosti kojom upravlja rasa genetski modificiranih super-ljudi, defektnih jedino po tome što ne mogu sanjati, ali zato posebnim strojevima snove izvlače iz umova djece posljednjih preživjelih« običnih »ljudi.

U središtu radnje tih triju knjiga, od kojih je prva objavljena 2008. godine, 16 - godišnja je Katniss Everdeen, koja živi u postapokaliptičnoj zemlji Panem.

Usudio bih se izjaviti da je Millerov futuristički serijal, napose prvi dio, dostojan celuloidni ekvivalent sjajno ispričanim pustolovinama Jeremiaha i Kurdyja u postapokaliptičnoj Americi.

Shane Acker Devet Sićišno biće imena 9 dolazi na svijet koji je u postapokaliptičnoj fazi.

Radnja filma se događa u postapokaliptičnoj budućnosti.

Radnja se također odvija u bliskoj postapokaliptičnoj budućnosti, filmskom cjelinom dominiraju razigrana likovna i scenografska rješenja, čak su i glavni glumci isti (Dominique Pinon i Jean-Claude Dreyfus).

Radi se o postapokaliptičnoj drami i zasigurno jednom od najdojmljivijih filmova s tematikom nuklearnog rata.

Umjetničko svjedočenje istini nije ustupak postapokaliptičnoj rezignaciji pred terorom činjenica i znanstvenih dokaza, niti priklanjanje konkurentskim filozofijama povijesti.

Protivnici nisu ni najmanje blagi i sa užitkom će vas izgurati sa staze jer radnja se odvija u postapokaliptičnoj Americi gdje se svi bore za puko preživljavanje.

Navedeno se posebice uočava u završnom prizoru kada avion uzleti te gledatelj iz gornjega rakursa u totalu uspijeva vidjeti koliki su razmjeri razaranja na kopnu, što u autorovoj postapokaliptičnoj viziji također evocira i svojevrsni pakao koji protagonisti ostavljaju za sobom.

McG pak nema niti trunka discipline, nego tretira recipijenta kao pasivnoga sudionika u njegovoj raskošno dizajniranoj postapokaliptičnoj videoigri koja na trenutke djeluje kao da je nadahnuta Millerovim Pobješnjelim Maxom, ako izuzmemo sav onaj pretjerano korišteni CGI, koji film opasno dovodi u okrilje animiranoga filma.

Posljednja bitka također se odvija u bliskoj postapokaliptičnoj budućnosti, opustošenim predjelima kreću se pripadnici bandi u potrazi za hranom i preživjelim dobro skrivenim ženama, a među tim je očajnicima i osamljeni mladić (Pierre Jolivet), koji nastoji preživjeti od danas do sutra.

Da ne bi bilo zabune, " Igre gladi " nije film o modi i slavnim osobama, nego o postapokaliptičnoj priči nastaloj na temelju istoimene hit knjige Suzanne Collins koja se odvija u zemlji što se nekoć zvala Sjedinjene Američke Države.

I vidim ih tako natiskane kako se u milionima koprcaju na pustoj postapokaliptičnoj pješčanoj vali vrebajući žrtvu, nekoga tko se u njima prepoznaje. jer poletjet će samo ako I kad se netko u njih prišteka, ko u cameronovom blockbusteru. dječak u mailu spominje narko. narko je nastao tako što je borščak na probi krenuo vrtiti one početne tri harme na basu. odmah sam se zaljubio u taj antibasistički tretman instrumenta, zaustavio nešto što smo do tada radili i počeo sređivati borščakovo šeprtljanje trudeći se da krug ima glavu i rep. (kako krug može imati glavu i rep, pada mi na pamet?) kasnije smo, najviše tićo, kraljić i ja, razvijali stvar u raznim smjerovima. nakon početne zaljubljenosti na prvi pogled, očekivano, uvijek slijedi gnjavaža. frustracija. tako to ide.. paralelno sam, roštajući po sebi, došao do teksta koji me se, huh, stvarno ticao. jako. u to sam vrijeme proživljavao prilično bolan prekid, kako i doliči friškim drajcigerima. lunjao od neprikrivenog bijesa do totalne pekmezavosti. recimo da mi je narku uspjelo napraviti balans koji u niti jednom trenutku ne kliže u patetiku. mjesecima smo drljali po pjesmi, pun kua verzija. napravili smo stvar sa, činilo mi se, puno previše nekompatibilnih dijelova koji stalno nešto kreću pa stanu, pa malo cuknu, zatvaraju se i otvaraju ko rolete. cjelina mi nije dihtala. bojao sam se da naprosto nije dovoljno prohodna, razumljiva. meni razumljiva. ipak, ono što me konstantno klalo je oasisovski zvučni zid gitaretina u kompletnoj disproporciji s fragilnošću teksta. po tom sam se zvučnom urnebesu ispod sebe derao ko pavijan kojem upravo gule kožu. naprosto, nisam si u takvom okruženju vjerovao. a to je neodrživo, neoprostivo. nikako se nisam mogao pomiriti s tom emocijom jer je nisam prepoznavao kao svoju, nego kao pretenziju, imitaciju prave emocije. otišli smo snimati ploču u tivoli, s pjesmama kakve smo napravili u rupi. u tivoliju smo proveli mjesece. narko me sve više klao i klao, a ponajviše zato što je svima osim meni bio tak super. jednog jutra sam, ne znam točno čime ponukan, nazvao srđana sachera, svakako jednog od tri frajera čiji me rad ko balavca inspirirao da se ovim bavim, da imam band. siguran sam u jedno, njega je stvarno zaboljelo lijevo jaje dotiču li se mene babilonske baklje, radnička klasa, nena i još buljuk njegovih pjesama ili ne. sigurno nije imao vremena da se bavi takvim tričarijama, jer se bavio sobom i svojim kurcem, kako bi to lijepo sažeo biff. poslao sam mu narko i poput malog prvašića priupitao što da radim s pjesmom koja mi se čini totalni auzmeš. bez nade da će to čovjek ikad poslušati. i gle čuda zove on za par dana sacher pri aparatu. čuj, dragi dubravko ivanišu ripperu, a kaje tebi u toj tvojoj pesmici refren? ja velim sanjajući uvijek idem tebi. ma daj, kaže on, to je pripjev, refren je ono (pjeva u slušalicu) daaa li sam ja tako davan. tu trebaš očistiti šumu od drveća, dragi moj ovaaaj u holivudskim pričama moj bi lik nakon razgovora s mentorom valjda ispremiješao cijelu pjesmu (kao da to prije toga na probama već nisam pokušavao milju puta), pola toga izbacio, i ko profesor baltazar u svečanom odijelu s novim izumom došao pred svjetinu iz banda. o ne, nije bilo tako. s gospodinom s. s. - om se nisam složio ni oko čega, ali bilo je sjajno to što je i njega pjesma počela klati, do te granice da je pristao doći do nas u deželu uglavnom, nekadašnji srđan sacher, sadašnji samuel sacher i budući santiago sacher ubrzo se stvorio sa sitarom usred tivolija i tamo proveo puna 3 dana. uh, al je to neka velika stvar, pitate se? bogami, meni i danas je prva je dva dana skršio na pripremanje prstiju za sviranje sitara () jer je, žalio se, izvan forme. treći dan je snimao. to su jedina tri dana koje je proveo bez svoje životne družice otkad su se upoznali i to u društvu mekinjavaca, kojih velika većina nema pojma što i zašto je on uopće tu, jer, ponavljam, pjesma im je bila savršena, pec pec, ne diraj rođena je prozračna, bajkovita, nepretenciozna, sitarom provučena ljepotica. istinabog, predugog trajanja za singl. čim je taj sitar zazvonio, od prvog tona, bio sam siguran da mi se emocija vratila kući, ko lesie. tamo gdje je toplo i tamo gdje se osjeća dobro. hvala ti srđane/samuele/santiago za sva vremena stvar smo ostavili robertu moormanu (amsterdamskom producentu kojeg smo, btw, pozvali u studio da uvaljuje loopove i zvukiće u već gotove pjesme uglavnom, da nas modernizira, ha ha čovjek većinu vremena nije znao što da radi ni s nama ni s tim songovima mučio se po cijele dane ko vuk samotnjak u izolaciji male režije studija opkoljen čudnovatim spravicama, tipkama i šarafićima) da je remiksira. inače mrzim tipove koji su pametniji od pjesme, pa drkaju po njoj, premeću razmeću, razgrću, a sve to na bazi nemuštog loopa koji im se pričinio kao dobar nazivnik. još više prezirem sebe kad takve tipuse zovem da mi rade paprikaš od stvari zato jer nije dovoljno komercijalna. a mladi to vole nabijem i njih i sebe. ali nizozemac je zaista poštovao što smo napravili i pjesma je remiksom definitivno dobila na singličnosti. kasnije smo upravo moormanovu varijantu koristili u spotu mauricia ferlina i prilično je sigurno da je takvu najviše ljudi poznaje. suma summarum, na kraju nije ispalo ni po bendovom, ni po mojem, nego po dačerovom. tako se, dragi moji hrvati, ulazi u europsku uniju:)

Da bi se lakše snalazili na postapokaliptičnoj Zemlji na raspolaganju će vam biti Ratov lojalan pastuh Ruin.

Clark je originalno ostvarenje Rogera Cormana iz 1958. vrlo dosljedno prilagodio svojim autorskim interesima, pa je najrazrađeniji segment novog filma duga sekvencija u kojoj šestoro tinejdžera odbjeglih iz svoga plemena (priča se zbiva u postapokaliptičnoj budućnosti) otkriva svoju seksualnost uz vodstvo naočitog para dekadentnih mutanata.

Većina motiva koje smo navikli vidjeti u postapokaliptičnoj literaturi, od prestravljenih državnika koji umiru okruženi zalihama pa do postupnog smanjivanja broja likova, pojavili su se prvi puta upravo pod perom Mary Wolstonecraft Shelley.

Gledat ćemo ga i u postapokaliptičnoj Melancholiji Larsa von Triera, a 2012. u ratnom SF filmu Battleship, u kojem je zaigrao s Rihannom i Liamom Neesonom.

Nas dosta brine izbor razvojnog tima - Masthead je smješten u Bugarskoj i iza sebe ima samo jednu igru, MMO nazvan Earthrise koji je smješten u postapokaliptičnoj budućnosti.

Denzel Washington prihvatio je ulogu u filmu ' Book ', postapokaliptičnoj drami u kojoj glumi usamljenog heroja koji putuje Amerikom u želji da prenese znanje koje bi moglo biti ključ za iskupljenje, prenosi Totalportal.hr

Riječ je o postapokaliptičnoj masovki smještenoj u 2154. godinu gdje se u ulozi jednog od preživjelih borimo za opstanak u surovim uvjetima u kojima se šest frakcija bori za prevlast, dok ljudska naselja napadaju mutanti i pljačkaši.

Marcus je tako lik koji se ' budi ' u postapokaliptičnoj budućnosti, 2018., deset godina prije one budućnosti kad je voda došla do grla, a Connor poslao mladog vojnika Kylea Reesea (Anton Yelchin) u prošlost da mu čuva majku (i usput je oplodi).

Kome se tada svidjelo što dizajner govori, danas vjerojatno uživa u Borderlandsu, postapokaliptičnoj igri s pogledom iz prvog lica i elementima RPG-a (minus dijalozi).

Kao oni su u nekoj postapokaliptičnoj budućnosti, bore se protiv tih nekih robota (koji su u potpunosti bili CGI animirani, i znam da mi je onda to djelovalo nekak novo i drugačije, a danas bi mi garant sve to izgledalo neuvjerljivo, što sigurno i je).

I onda oni okupe motorističku bandu " Oceanovih 12 " i teroriziraju rijetke preživjele u postapokaliptičnoj Australiji...

Iskorak braće redatelja Hughes (From Hell, Dead Presidents) u postapokaliptičnoj avanturi, svojevrstnoj akcijskoj drami, korak je naprijed u njihovom opusu i bez obzira što je određen dio kritike protumačio isti kao približavanje blockbusteringu, film Book of Eli/Knjiga iskupljenja sadržajno je još uvijek idealno udaljen od blockbustera, taman da se osjeća Hollywood, ali da odstupa od rutine.