Umjesto očekivanog porasta društvenog blagostanja, što su političke i ekonomske promjene obećavale, dobili smo neki sirotinjski oblik postindustrijskog društva.

U vrijeme kada se razvijeni svijet integrira i globalizira, a narodi i pojedinci sve više individualiziraju, Hrvatskoj na putu ka europskim integracijama odnosno strategijskoj suradnji njezinog akademskog, industrijskog, vladinog te sektora male i srednje privrede, potrebna su sustavna, istraživačka praćenja, tumačenja i razumijevanja bitnih svojstava novog objekta njihova zajedništva, jedinog koji vodi do globalno konkurentnog gospodarstva - postindustrijskog znanja.

U negdašnjem se industrijskom gradu brutalno iskazuje dvojba postindustrijskog doba: radnici, nekad smatrani osloncem društva, danas su postali gotovo suvišni.

Sličnu ideju razvija nadalje u filmovima poput " A13 " (1994) s usporedbom postindustrijskog pustošenja londonske četvrti East Eand te kapitaslitičke arogancije i agresije vezane za građevinski neboder Canary Wharf Tower, u filmu " Sundial " (1992) u kojem pak s iznimnom efektivnošću razmatra ljepotu i deprimiranost spomenutog stambenog kompleksa.

Te socijaldemokratske partije, a ovdje ću se prvenstveno držati hrvatskog primjera, opet praše daleko ispred svog vremena, ovaj put zagledane u maglene daljine postindustrijskog neoliberalnog kapitalizma, dok je radništvo ostalo u zabiti nedovršene, abortirane industrijske revolucije.

Ukoliko su pojedina didaktičko-metodička rješenja više u skladu s potrebama postindustrijskog društva utoliko su ona suvremenija.

To je sve nekako autoreferencijalno zgodno, to su pojedinačne, univerzalizirajuće manifestacije jednog jedinstvenog postindustrijskog spektakla: Rijeka kao postsocijalistički simulakrum.

Zato su u našem društvu u cjelini, a time i u školstvu, nužne promjene koje će se zasnivati na novim vrijednostima vrijednostima postindustrijskog društva.

Sociološke " dijagnoze našeg vremena " zastupljene su u nekima od najpoznatijih socioloških teorija i kocepata poput globalizacije, individualizacije, fleksibilizacije, postindustrijskog društva, umreženog društva, informacijskog društva ili društva rizika.

Ako se je koncept postindustrijskog društva pokazao nesposobnim za život, zadnji čas je da se to i kaže. ako ni zbog čega a ono stoga da se vrati dostojanstvo pojmu rada te time i pojmu radnika.

Petnaesti studijski album kultnoga post punk sastava još je jedna kockica u zvučnoj slici postindustrijskog rasapa

U svijetu koji živi od jeftine narcisoidnosti, umnožene uvjerenjem da je pomoću kloniranja uhvatio Boga za bradu, Abadžić se doima kao bogobojažljivi osamljenik koji svojom kamerom uspostavlja novo prikazanje, mirakul postindustrijskog svijeta u kojem su u glavnim ulogama ruinirane Barbike, ženske potpetice, cirkuske šatre, maske i gdjegdje koji čovjek što se u svojoj egzistencijalnoj uzaludnosti identificira sa sjenom. ' Abadžićeve (s) likovne skitnje, Zdravko Zima

Isto kao što zagađenje sve nas uništava, a nastaje kao posljedica industrijskog i postindustrijskog razvoja.

Iskustva iz postindustrijskog konteksta govore da različite alternativne prakse vrlo brzo dolaze u fokus ne samo mainstream kulture nego i onog što možemo smatrati neoliberalnom eksploatacijom životnih stilova.

Prof. Sheila Slaughter, koautorica knjige Akademski kapitalizam i nova ekonomija: tržišta, država i visoko obrazovanje, tijekom posljednjih petnaest godina svoj je znanstveni rad posvetila istraživanju utjecaja nastanka globalne političke ekonomije i razvoja postindustrijskog društva na visoko obrazovanje.

C ivilizacija kojoj smo suvremenici, civilizacija je industrijskog i postindustrijskog društva i njena temeljna značajka je podjela rada na sve sitnije i rekli bismo, beznačajnije pojedinačne faze (spacijalizacije, subspecijalizacije).

Središnji pojam, a može se reći i glavni predmet knjige, jest postindustrijsko društvo, čemu je dana posebna pažnja, među ostalim i zato jer knjiga " Dolazak postindustrijskog društva " (The Corning of Postindustrial Societu) Daniela Bella, prvoga teore tičara postindustrijskog društva, nije prevedena, a autor se gotovo i ne spo minje u sociološkim udžbenicima.

U osmom poglavlju Fotografski univerzum objašnjava se okoliš postindustrijskog društva informacija i uloge fotografije u njemu, pojašnjava se kako je fotografija i fotografska industrija došla u vlast kapitalista koji su u manjini i kako oni kroz fotografiju upravljaju društvom.

A čak i nije više upitno tko je odgovoran, odgovorni su i oni koji su im veselo na izborima davali mandate da se veliki dečki ovako zločudno poigravaju zajedničkom budućnošću u zamjenu za obećanje staklenih perli lagodnog života postindustrijskog društva... sada je upitan i fizički opstanak, tenzije nisu usmjerene na socijalni kontekst, usmjerene su na pravednost preraspodjele fiktivnih vrijednosti, s naglaskom na fiktivno,... pravog odgovora nema dok se ne stvori koncenzus o likvidaciji potrebe za fiktivnim novcem, sve ostalo je produžavanje agonije.

Tu je umreženost dovoljno uočiti i putem naslova obveznih i izbornih nastavnih predmeta kao što su digitalna estetika, dizajn postindustrijskog doba, ekonomija kulturnih industrija, komunikacijske teorije, teorije o novim identitetima, lingvistika i novi mediji.

Keynes nije imao ništa s time kako su " znanstvenici " na London School of Economics čekali do njegove smrti da prerade njegove ideje iz " behavioral economics " u " mathematical economics ". " (prijevod moj))... a toga se uigranog koncepta ne želi odreći niti upravljačka kasta a bome niti upravljani i u tom konceptu već udomaćeni demos.... dok neumreženi, dakle oni u izvornom smislu poduzetnici svih mogućih provenijencija, po instinktu bi odmah taj otpad od koncepta šutnuli put bespuća povijesne zbiljnosti...... a uz sve to i ideja postindustrijskog društva, joj, čista dugoročno izgubljena priča.

Urušavaju se i nestaju crkva, vijećnica i neboderi, i nasljeđe i utopija: simboli nebeskog i zemaljskog grada; oplate i konstruktivni nosači, klasični lukovi i fasade sa stupovima i pilastrima, ali i električni vodovi noćne rasvjete koja iako bez energije, dalje nijemo i upitno svijetli mraku duha postindustrijskog društva bezidejnosti.

Nezaposlenost je bila karakteristika industrijskog doba, kada je kapitalizam radi smanjenja cijene rada stvarao rezervnu armiju nezaposlenih, koju je po potrebi gurao u rat, a današnja nezaposlivost je obilježje postindustrijskog doba, pa je turbokapitalizmu u interesu da država tu rezervnu armiju nezaposlenih subvencijama pretvara u potrošače.

... možda bi i mogao biti irelevantan podatak o dugovima, možda bi se i moglo računati na gumicu i brisanje...... kada bi se radilo o cijelom svijetu... međutim, tako ekstremno je prezadužen samo onaj dio svijeta što se smatra zapadom i razvijenim, a to je jedna sedmina populacije (istina, one što se smatra vrijednijom od drugih), one populaciješto si je utuvila u tintaru da je za njih došlo vrijeme postindustrijskog društva i što si misle da su prerasli potrebu za glupim, sirovim, zatupljujućim radom.

What part of the truth is a dream?, postaje jasna neraskidiva veza između sivila postindustrijskog okoliša kojeg Pere Ubu skoro četrdeset godina opisuju i nadrealnog svijeta kojeg u konačnici njihova glazba nastanjuje.

Treba istaknuti da bira tematiku koja je u središtu suvremenog zanimanja i šire javnosti, a njezini kratki zapisi nisu pretenciozni i ne žele upućivati na bilo kakva rješenja, nego su tek suptilni dojmovi osobnog iskustva koje se ograničuje na neke detalje kakvi jedino mogu potaknuti i dalje razmišljanje. " (Milivoj Solar) 2. Studije o višejezičnosti, Lelija Sočanac (Nakladni zavod Globus) Knjiga objedinjuje odabrane radove koji predstavljaju rezultat istraživanja jezičnih dodira i višejezičnosti tijekom dvadesetak godina, i to počevši od prvih članaka o adaptaciji anglicizama u talijanskom jeziku i anglicizmima u hrvatskim jednojezičnim rječnicima (objavljenih tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća), zatim preko istraživanja različitih aspekata hrvatsko-talijanskih jezičnih dodira, utjecaja engleskog kao globalnog jezika, pa do pitanja jezične politike i planiranja, posebice jezične politike Europske unije i Vijeća Europe te problematike manjinskih jezika. 3. Socijalizam-utopija, zabluda ili realna alternativa kapitalizmu, Milan Mesarić (Izvori) Svrha ove knjige je istražiti je li u suvremenim uvjetima informatiziranog, postindustrijskog, globaliziranog svijeta, u kojem dominira neoliberalna filozofija, ekonomija i politika, moguće ostvariti humaniji, pravedniji i funkcionalniji društveni poredak, koji bi se mogao nazvati demokratskim, humanističkim ili slobodarskim socijalizmom.

Kako da se dokopam postindustrijskog života, da dignem sve četiri u zrak i ne radim ništa?

Putem ovog lažnog osjećaja hitnosti bogataši postindustrijskog doba koji žive u svom izoliranom virtualnom svijetu ne samo da ne poriču ili ignoriraju brutalnu životnu stvarnost koja se nalazi izvan njihova svijeta, nego na nju cijelo vrijeme ukazuju.

Ovo je glazba izvan trendova - ovo su arije postindustrijskog doba, njegov teatralni vokal okružen je kinematičnim orkestracijama kojima je uvijek bio sklon, ali isto tako i tišinom i industrijskim perkusijama.

New age ekonomisti, poput new age religioznosti inkorporiraju u svoje koncepte upravo nepodnošljivi miš maš misli svima prihvatljivih zbog referenci (široj masi odnekud poznatih) koje je nemoguće dekonstruirati ikakvim pristojnim i politički korektnim pristupom... tko god se toga prihvati mora računati da nema od čega krenuti, da će morati raščlanjivati toteme svih misli minulih stoljeća, i ekonomskih, i socioloških,... sve to jedino stoga što niti jednom neo-ekonomskom smjeru ne pada na pamet zapadnoj javnosti isporučiti istinu o promašenosti široko popularne ideje, ideje postindustrijskog društva ugode, zabave i hedonističkih usluga... čak i sada kada je već samim poklapanjem zemljopisnih granica s granicom prihvaćenosti koncepta deindustrijalizacije postala egzaktno dokaziva korelacija među ekonokriznim sustavima i izabranim gospodarskim konceptima.