Warner o knjizi i o bajkama govori detaljno za portal The Rumpus, dok na The Daily Beast-u možete pročitati o vezi između njene knjige i Saidove postkolonijalne kritike.

Kategorije kolonizirajuće Europe, kolonizirane Jugoistočne Azije i kolonijalne-postkolonijalne Jugoistočne Azije dotiču se pitanja modernosti kao osporavajućega diskursa nastavljajućega se kolonijalizma ili revolucionarnog prekida koji je konstitutivan za narod, ili kao promašene ili nedostajuće mogućnosti.

Kome danas nešto znači osmosatni radni dan, plaćeni prekovremeni sati, stalni radni odnos, topli obrok i naknada za prijevoz, kad je sve to na bubnju jer su se veliki dečki negdje 2008. globalno malo zaigrali pa sad štetu treba bešćutno sanirati na nekoj drugoj, poznatoj adresi, a male postkolonijalne državice, kakva je na primjer Hrvatska, izgubljene u slijepoj ulici krize slijede to rješenje, ponavljam, kao da je rješenje a ne dio problema, štoviše: njegova srž.

Peter Hallward (Sveučilište Middlesex, London) profesor je suvremene evropske filozofije, a središtu filozofskog interesa ovog vrlo istaknutog mislioca su suvremena francuska misao, politička filozofija i postkolonijalne studije.

Sve to promotreno je iz kombinirane psihoanalitičke, postkolonijalne i postmodernističke perspektive.

Tako da sam u Americi počeo nanovo promišljati knjige Hašeka, Krleže, Musila, Kafke iz perspektive ne samo srednjoeuropske literature, kojoj oni prirodno pripadaju, nego i iz aspekta kolonijalne i postkolonijalne književne kritike.

U usporedbi s tim, udio ženskih umjetnika porastao je od 4 posto u godini 1970., na 22 posto u godini 2000. Također u takozvanom global age (Albrow) na početku 21. stoljeća udio umjernica i umjetnika iz triju od četiri kraja svijeta kreće se na samo 2 odnosno 4 posto, što je jasna slika ekskluzije i to između ostalih Istočne Evrope, Latinske Amerike, Australije, kao i Azije i Afrike na čije postkolonijalne umjetnice i umjetnike prije svega upućuje Araeen.

Žižek, 2001: 145; Žižek, 2001 b) 8. Novi centar igra dvostruku igru: istura desničarske populiste kao našeg istinskog zajedničkog neprijatelja, a istovremeno manipuliše tim desničarskim zastrašivanjem da bi hegemonizovao demokratsko ' polje, tj. da bi definisao teren i savladao, disciplinovao, svog istinskog protivnika, radikalnu levicu (Žižek, 2001: 19). 9. Uzmimo dve glavne teme današnjih radikalnih akademskih krugova u Americi: postkolonijalne i kvir (gej) studije.

Međutim, ' postkolonijalne studije ' teže da ga prevedu u multikularističku problematiku ' prava na naraciju ' kolonizovanih manjina o svom iskustvu žrtve, problematiku mehanizama moći koji guše ' drugost ', tako da, na kraju, učimo da je koren postkolonijalne eksploatacije u našoj netoleranciji prema Drugom i, štaviše, u našoj nesposobnosti da se suočimo onome što je suzbijano u nama i od nas samih.

Ona konačno nakon dugih desetljeća slavljenja Drugoga i razlika (queer-culture, rodna politika, feminizam i rasno različiti), što je opravdanje imalo u filozofijskim tekstovima Derride, Lacana i postkolonijalne kritike, mora promijeniti smjer i vratiti se namjesto građanskih prava temeljnome pravu s kojim je Francuska revolucija krenula u borbu za novi demokratski svijet pravu Čovjeka.

Za prevođenje pod biljegom nevinosti jedne ambiciozne postkolonijalne situacije.

U sklopu seminara održano je predavanje poznate postkolonijalne teoretičarke Gayatri C.

Ne žalim se, nije ovo nikakav okašnjeli odraz postkolonijalne kritike kod mene, samo pragmatično primjećujem.

No, rezerve koje je imala ova autorica, inače odrasla u Keniji, odnosile su se na samu prirodu teksta, a ne na sekundarne faktore poput postkolonijalne kritike ovog romana.

U toj izvanjskoj slici Azije nastupa Jugoistočna Azija na brojne načine: kao širenje velikih tradicija Kine i Indije, kao postkolonijalne nacionalne države, kao razvijajuće se ekonomije, kao Treći svijet, kao socijalistička društva i, u nedavnoj demonologiji kao terorističke ćelije u " osovini zla ".

Mlađim čitateljima koje zanima kulturna historija ova knjiga dramaturških interpretacija biti će osobito zanimljiva, a naći će zanimljive impute i oni koji su zainteresirani za postkolonijalne i rodne studije s razvijenom sviješću da su interpretacije tekstova i same ideologijski uvjetovane i navještavaju perspektive naše višeglasne budućnosti.

Feminizam, kao što navodite, protivi se patrijarhalnoj binarnosti, znajući da su žene u njoj nužno i uvijek Druge, tako da je feminizam zasigurno zaslužan za queer teoriju (kao i postkolonijalne teorije, npr.).

Kolonijalnu slike se tako dalo potkopati prije svega na alegorične načine da bi tako dobili visoko nijansirane postkolonijalne pripovijesti.

Nije mi namjera sporiti iskrenost Fortisove naklonosti Dalmaciji i njezinim stanovnicima u drugoj polovici 18. stoljeća, ali stavljanje Puta po Dalmaciji u kontekst postkolonijalne kritike nužno donosi neke disonantne tonove u dosadašnje promatranje Fortisa.

Vipassanu možemo doživjeti i kao autoričin osobni odgovor na suočavanje s sukobima i kontrastima Indije, kao destinacije tragatelja za duhovnim iskustvima, mjestom istinske pobožnosti i blizine bogova, a istodobno i mjestom postkolonijalne traume, siromaštva, ljudskog poniženja.

Sadržajni je naglasak je na problematiziranju perspektiva postkolonijalnih teorija u proučavanju korpusa nacionalne, književnosti iz regije i kanonskih djela iz postkolonijalne književnosti napisane na engleskom jeziku, a što se tiče generičkih vještina posebno na razvijanju kritičkog mišljenja, zauzimanju etičkog stava u odnosu na subalterne diskursivne prakse i njihove uokviravajuće hegemonije te sposobnosti izrade samostalnih znanstvenih radova na temelju znanja i vještina stečenih u kolegiju.

Nadovezujući se na postkolonijalne teoretičare poput Homija Bhabhe i njegovih teorija o diseminaciji nacije, Renata Jambrešić-Kirin istakla je kako se razumijevanje ' balkanske egzotike ' na sveučilištima koja izrazito inzistiraju na uvažavanju multikulturalnih principa svodi na niz pragmatičnih pravila koja bi mogla pomoći carinicima prilikom kontrole prelaska granice, dok su od ' pravog stanja stvari ' beskrajno udaljena.

Siromasne i obespravljene mase ovog svijeta uglavnom se cvrsto drze svojih esencijalistickih - prije svega etnickih - identiteta, dok je hibridna identifikacija tipicna za kulturne, politicke i intelektualne elite koje si zahvaljujuci svojim klasnim privilegijama uopce mogu priustiti nesto takvo kao sto je hibridni kozmopolitizam. (Vidi Jonathan Friedman, " Global Crisis, the Strle for Cultural Identity and Intellectual Porkbarrelling: Cosmopolitans versus Locals, Ethnics and Nationals in an Era of De-Hegemonisation ", u: Pnina Werbner und Tariq Modood (Izd.) Debating Cultural Hybridity, London/New Jersey: Zed Books 1997.) [ 5 ] Hardt/Negri-jeva kritika postmoderne i postkolonijalne teorije - a time i njihova kritika koncepta hibridnosti - istice upravo tu tocku: " Power has evacuated the bastion they are attacking and has circled around to their rear to join them in the assault in the name of difference. " (Michael Hardt and Antonio Negri, Empire, Cambridge, Massachusetts/London: Harvard University Press, str. 138.)

Šireći svoj utjecaj izvan granica britanske akademije, s evidentnim posljedicama na povećani obuhvat tema i poticaja, kulturalni su se studiji oplođivali mnogim humanističkim disciplinama (primjerice znatnim pomacima u historiografskoj metodologiji, teoriji i praksi, napretkom u sociologiji, politologiji, etnografiji, jezikoslovlju, psihologiji, teoriji vizualnih umjetnosti i dr.), te uključili susljedne metodološke plodove strukturalističke, poststrukturalističke i postmoderne kulturalne teorije od radova Rolanda Barthesa, Michela Foucaulta, Pierra Bourdieua ili Michela de Certeaua, do partikularnih perspektiva postkolonijalne, feminističke i queer teorije.

Njeno akademsko iskustvo zauzima širok spektar unutar kojeg se nalaze radovi na temu kolonijalne i postkolonijalne umjetnosti, pitanja reprezentacije tijela i bolesti od 19. stoljeća do danas te odnosa pejezaža s moći i nacionalnim identitetom.

U svom nastojanju da uključi žensku populaciju koja u drugom valu nije imala svoj glas i da nadiđe rodne razlike, treći se val približio se drugim teorijama poput postkolonijalne i queer teorije.

Naposljetku će se razmotriti epistemološki i interpretacijski izazovi koje su pred historijsku znanost postavile h istorija ž ena i rodna historija te postkolonijalne, poststrukturalisti č ke i postmodernisti č ke paradigme.

Posebna gošća u sklopu ovog dijela programa biti će Hito Steyerl, filmska i video umjetnica i teoretičarka, čiji tekstovi u polju postkolonijalne kritike i dokumentarni filmski eseji istražuju suvremene fenomene globalizacije, migracije, rasizma i nacionalizma na srednjeeuropskom kulturno-političkom prostoru.

Na isti način nastale su i postkolonijalne države južne Amerike, Afrike i Azije.

Tako Araeen u jednom svom novijem tekstu konstatira da je od sredine osamdesetih godina došlo do stanovitog otvaranja umjetničkog polja prema drugim umjetnicama i umjetnicima koje on dovodi u svezu s promjenom konteksta u smislu jednog pomaka od eurocentričnog modernizma ka postmodernizmu. Mlade, postkolonijalne umjetnice i umjetnici afričkog ili azijskog podrijetla, nisu više prema njegovu uvjerenju, segregirani od svojih bijelih/evropskih suvremenika: I jedni i drugi izlažu i kruže unutar istog prostora i istog umjetničkog tržišta, koje priznaju i legitimiraju iste institucije. Takva i slična promatranja koja upućuju na jednu preobrazbu umjetničkog polja u posljednje vrijeme sve se češće susreću u tekstovima kritičara i kuratora.