Već sam, ima tome koja godina, bio načuo da se govori o post - postmodernizmu, ali nisam to smatrao previše ozbiljnim, kad li, eto ti ga na, gospodin Bourriaud posve nedvosmisleno sahranjuje postmodernizam.

Poslije antike, igru rije č ima nalazimo u krš ć anskoj apologetskoj književnosti i vjerskim polemikama, potom u renesansi, baroku, impresionizmu, avangardi, postmodernizmu, ukratko u razdobljima u kojima je važno iskazivanje subjektivnosti.

Kolege s druge strane oceana ili azijskoga kopna mogli su u koreografiranom miksu gangsterskih obračuna i estradnom zanosu tokijskog vjetropira tražiti argumente za priču o ranom postmodernizmu; postmodernizmu prije postmodernizma, s blagom aromom trash - produkcije.

Treća knjiga iz serije " Prakseologija hrvatske književnosti " posvećena je modernizmu i postmodernizmu.

U to ionako nije nitko sumnjao jer nijedna ozbiljnija rasprava o postmodernizmu u sedmoj umjetnosti ne može proći bez Tarantina.

U nedovršenom poglavlju o zvučnom filmu (knjiga završava s najavnim potpoglavljem o modernizmu zvučnog razdoblja, no čini se da nedostaje daleko više od segmenata posvećenih modernizmu i postmodernizmu, uostalom dojam je da i nijemo razdoblje, usprkos uzorno iscrpne obrade, nije posve dovršeno), jedini autor koji je dobio posebno potpoglavlje jest Orson Welles.

.. vjerovati da bi ja mogao.. na primer.. iz tvoje dvije rečenice.. doznati nešto o postmodernizmu.. u to bi mogao povjerovati samo idiot.... pa.. jebi ga.. ja bi se eto.. baš time hteo pohvaliti..

Ali ne i više od toga, jer kvaliteta nije samo vještina izražavanja plus poigravanje s formom, nego i stanovita originalnost (iako je taj termin zabranjen u postmodernizmu), koja roman čini posebnim, a u najboljem slučaju i začetkom nečega novog.

Najnoviji broj časopisa »Riječi« posvećen je ruskom postmodernizmu, a u dijelu posvećenu hrvatskoj književnosti posebno mjesto zauzima Danijel Nančinović, koji se predstavlja novim, dosad neobjavljivanim pjesmama.

O postmodernizmu je dosta pisao LNP20, pa ako ti se da, malo pročačkaj po starijim i novijim temama, dao je i neke dobre linkove i tako.

To pokazuje i odnos prema Orhanu Pamuku, svjetski poznatom turskom piscu: islamistički krugovi u Turskoj optužuju ga zbog zloupotrebe vjerskih i povijesnih tema u svrhu podilaženja zapadnjačkom postmodernizmu, dok su, u isto vrijeme, sekularni zapadnjaci uznemireni zbog toga što Pamukovo nepoštovanje državne ideologije na Zapadu nailazi na oduševljenje.

Ovu distinkciju koju posebno razvija recentna angloamerička literatura ističemo ne samo radi toga što se je pokazala važnom za analizu preambule ustava koja se najčešće povezuje s povijesnom dimenzijom, već i zbog toga što od eventualne aktualizacije metodologije i trenda forenzičke povijesti posebnu korist može imati ustavnosudska jurisprudencija. 3. O historizmu i postmodernizmu u ustavnom pravu.

Da bi govorili o postmodernizmu, ista se je kao koherentna kulturna epizoda već trebala dogoditi; ona treba biti dio našeg postojanja, to je nešto što tek sada kodificiramo, analiziramo i razumijemo.

Više bih volio da pišeš o postmodernizmu.:)

Pa ipak, čini se kako nas to ustrajanje na pojavnosti sad neočekivano dovodi do cjelokupnog iritantnog pitanja o postmodernizmu i postmodernitetu koji zasigurno nije ništa ako nije općenito odbacivanje biti u ime površine, istine u ime fikcije, dubine (prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti) u ime ničeanske vječnosti što se ponavlja ovdje i sada.

Postupak pastiširanja, koji se obilato upotrebljava u Umjetniku, odavno je u uporabi, osobito u postmodernizmu, kada filmaši pokušavaju voditi dijalog kako s filmskom tradicijom, tako i sa svojim omiljenim autorima.

Ako je Lionel Trilling bio u pravu, ako je ono što je utemeljivalo sebstvo u romantizmu bila iskrenost, u modernizmu autentičnost, je li to u postmodernizmu vidljivost?

Prevrat proglašava ' smrt postmodernizmu ', ' beskompromisan sukob s akademizmom ' i ultimativno ' nastavljanje avangarde '.

Središnji esejistički i pjesnički rad Branimira Bošnjaka vezan je uz časopis Pitanja (1969 - 1974) gdje je u Hrvatskoj prvi put (prije Lyotarova spisa o postmodernizmu) izrečena tvrdnja o postmodernističkom stanju suvremene umjetnosti.

U tekstu o konstitucionalizmu, historizmu i postmodernizmu ukazuje se na nekoliko pitanja koja se otvaraju u međusobnom dodiru ustavnog prava i povijesti države i prava.

To je jedan razlog da se misli dobro o postmodernizmu, č ak i kad ugrožava racionalnu misao.

Karakteristično za postmodernizam je da teško da bi se mogao spakirati u jednu krilaticu (uostalom rijetko koja filozofija bi se mogla, čak ni ovo gore nije marksizam nego samo poznata izreka Marxa), ali evo otprilike što je Zoran Roško napisao o postmodernizmu, što mislim da dosta dobro dočarava neke stvari:

Naslovna tri predavanja, koja čine sažeti okvir predavanja o postmodernizmu, a koja upravo držim na poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tako su zapravo pokušaj da se postmoderna ne određuje prema moderni samo kao završnica nego i kao svojevrsni postupni zaokret od ideala filozofije i znanosti prema idealu retorike.

Druga dva predavanja, zatim, objašnjavaju ishodišta takvog stajališta zasnovanog na krizi, pa i kraju ukusa, a držao sam da se u tu cjelinu mogu uklopiti i prikazi teoretičara, Ortege, Levi-Straussa, Lotmana i Crocea, koji mi se čine vrlo važnima za moje izlaganje, pa i pisaca, Kafke, Becketta i Thomasa Manna, čija djela uvelike označuju prekretnicu prema postmodernizmu.

Naime, u postmodernizmu više ne možemo reći ' volim te ', već, zbog potrošenosti toga izraza, moramo se ' ograditi ' i navesti kako je ta izjava zapravo citat.

Npr. prema važećim udžbenicima Ivan Slamnig stvara i u razdoblju druge moderne i u postmodernizmu.

Tako Araeen u jednom svom novijem tekstu konstatira da je od sredine osamdesetih godina došlo do stanovitog otvaranja umjetničkog polja prema drugim umjetnicama i umjetnicima koje on dovodi u svezu s promjenom konteksta u smislu jednog pomaka od eurocentričnog modernizma ka postmodernizmu. Mlade, postkolonijalne umjetnice i umjetnici afričkog ili azijskog podrijetla, nisu više prema njegovu uvjerenju, segregirani od svojih bijelih/evropskih suvremenika: I jedni i drugi izlažu i kruže unutar istog prostora i istog umjetničkog tržišta, koje priznaju i legitimiraju iste institucije. Takva i slična promatranja koja upućuju na jednu preobrazbu umjetničkog polja u posljednje vrijeme sve se češće susreću u tekstovima kritičara i kuratora.

Time se suprotstavlja postmodernizmu i moralnom relativizmu.

Tako stvoren pripovjedni krug, omiljen u postmodernizmu, razbija tradicionalno shvaćene pojmove početka i svršetka romana, a onda i života samog.

Stvorivši remek djela u toliko različitim filmskim razdobljima - nijemom i zvučnom filmu, dokumentarnom, igranom i eksprimentalnom, u nadrealizmu, neorealizmu, klasičnom fabularnom filmu, političkom filmu, modernizmu i postmodernizmu - Bunuel je tvorac opusa koji je jedinstven i kako rekapitulacija i kao osobni komentar cijele povijesti filma od kraja 1920 - ih do kraja 1970 - ih godina.