Sudeći po njegovu ponašanju i prvim potezima, možemo predvidjeti kako će udariti i temelje postmodernoj Crkvi spremnoj za izazove aktualne društvene i gospodarske krize u svijetu te kako će tisućama razočaranih ljudi ponovno otkriti Isusa Krista u njegovoj revolucionarnoj jednostavnosti.

Ideja projekta je otvaranje novoga medijskog prostora koji je pogodan prezentirati i valorizirati poetski izričaj trećega tisućljeća, kao i posredovati multikulturalne, multimedijalne i interaktivne poticaje postmodernoj poeziji.

Koncipirana je u tri poglavlja s razrađenim potpoglavljima: 1. Materijalistički pristup modernoj i postmodernoj zbilji (33 - 121); 2. Revolucioniranje tehnologije, organizacije i ekonomije (157 - 282) i 3. Poticaji i otpori postmodernoj informacionalizaciji (311 - 449).

Da bi se shvatila bit kiberkomunizma i postmodernog razvoja, parafrazirat ćemo neke njihove osnovne teze koje predstavljaju temelj znanstvenog materijalističkog pristupa modernoj i postmodernoj zbilji, bez čega je gotovo nemoguće shvatiti čitavo djelo u cjelini.

Prvi dan duhovnog razmatranja na temu Rascjep u postmodernoj kulturi započeo je fra Ante analizom vremena u kojemu živimo. Postmoderni čovjek razmrvljen je mnoštvom smislova što dovodi do poremećaja osobnosti suvremenog čovjeka koji je lišen središta.

U želji za univerzalizmom, koji u postmodernoj situaciji svima toliko nedostaje, lako bismo mogli previdjeti olako obećanu brzinu toga zahtijeva, koji ovdje možemo priručno imenovati totalitarizam to su drugi.

Ako je Coppola mogao da se, po sosptvenom priznaju, drži saveta oca koji mi je rekao da krade od najboljih dok je snimao Drakulu, ne vidim zašto bismo Karleuši osporili u postmodernoj umetnosti legitimnu taktiku citiranja.

Opsednutost ništavilom u postmodernoj epohi polako postaje kulturološki topos: " Metafizički nihilizam dostigao je svoj vrh u postmoderni: postmoderna je poslednje literarno otelotvorenje metafizičkog, spoznajnog, socijalnog i moralnog nihilizma ", piše slovenački teoretičar Janko Kos.

Drugacije receno, istina u postmodernoj filozofiji postaje iskljucivo stvar ukusa, tj. radikalno promjenjiva.

No ti zgodni i široko prihvaćeni načini izražavanja brišu sve ozbiljne filozofske rasprave o kauzalnosti, povijesnom djelovanju, Događaju, filozofiji povijesti pa čak i o statusu samog pripovijedanja, što je vjerojatno razlog zbog kojega je Žižek, pripisujući te probleme postmodernoj filozofiji, često odbacivao pripovijedanje kao takvo.)

Vredi li skakanje po toj postmodernoj trambulini?

Riječ je o takozvanoj postmodernoj misli, o relativizmu koji ja papa Benedikt XVI, nipošto slučajno, nazvao ni više ni manje nego »diktaturom relativizma«.

Ovakvo odricanje od osobne odgovornosti je, u priči o vrijednosti poštenja i preuzimanja individualnog rizika za opće dobro, opasna, licemjerna, lažno neutralna te se približava onoj postmodernoj zamci o kojoj je već bilo riječi.

Takvo nas je stalno obrtanje vrijednosti, naravno, izručilo sadašnjoj postmodernoj eri, u kojoj fragmentacija, površna vrijednost i složeno tkanje sampling procedure dominiraju, a središta više nema.

Njegova riječ nas vodi Božjim putem, on nam može biti putokaz u postmodernoj džungli svijeta.

1. Roman govori o krizi cjelokupne institucije književnosti. 2. Umjesto završetka, roman nudi tek permutacije. 3. Roman pripada postmodernoj književnosti koja je sklona baviti se rascjepom osobe koja je situirana u svijetu u rascjepu. 4. Bit romana je u paradoksu.

Alternativu Aristotelovoj analognoj i Hegelovoj identitetnoj logici autor nalazi u postmodernoj teoriji medija.

U prvomu se dijelu raspravlja o poteškoći odgoja u suvremeno doba, čiji su tradicionalni sadržaji i metode dovedeni u pitanje u postmodernoj kulturi prosvjetiteljske pozadine.

Pojavio se u našoj umjetnost početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, neposredno nakon završene zagrebačke Akademije, u doba ponovne restauracije klasičnog medija slikarstva koje u postmodernoj umjetnosti nije izostavljalo komplementarna iskustva dvadesetog stoljeća.

Jer znam, za nekoga će to biti pravo razočaranje, jer je mislio jedno vrijeme, eto, imamo stvarno jednu briljantnu, odvažnu i hirovitu, dvadesetogodišnju ljepoticu, koja ovako i onako, ovo i ono ⠀ a umjesto toga izađe na vidjelo: vidimo što izađe na vidjelo... ÂŤ EsterhĂĄzyjevo pomalo i melankolično priznanje ipak govori o samoj biti umjetnosti: gdje su granice u postmodernoj književnosti između individualne sudbine autora i u književno djelo transponirane fikcije, ima li smisla uopće govoriti o autorstvu, nije li i sam autor samo jedan od fiktivnih likova, može li danas zaživjeti književno djelo koje je napisano na arhaičnom jeziku, drugim riječima, je li književnost ranijih stoljeća još uvijek živa književnost...

Priroda (p) ostaje kao posljednji branik u suprotnosti s načinom života kakav nam određuju u postmodernoj civilizaciji.

I kada znalački i umješni svjetlosni efekti Zorana Mihanovića obasjaju Juditu u finalu opere, ona je u svečanoj srebrnoj haljini s velikim crvenim plaštom, što bi priličilo postmodernoj miksturi.

Ah, što ćeš živi se u postmodernoj i tako se i ponašamo, ne?

Želim naglasiti da se upravo prema tim ciklusima i usredotočuju tematska polja, iako cijelu zbirku prožima temeljna ideja prolaznosti, resentimenta, melankolije, prisjećajnih gesta, a nerijetko i kritički rakurs prema novom vremenu globalizacije, euromaniji, nivelaciji i postmodernoj egalitarizaciji, odnosno novih svirača bez instrumenata koji su poplavili scenu svijeta.

Postupak očuđenja i metamorfoze stvarnosti u fantastično sveprisutna je pojava u postmodernoj prozi, no sam postupak često ne jamči pozitivne rezultate, već dovodi do neoriginalnih rješenja, preočitih metafora i jednostavno neuvjerljivih ili nategnutih priča.

U postmodernoj semiologiji, znak nastaje u arbitrarnoj, dogovornoj relaciji ' ' označitelja ' ' i ' ' označenog ' '.

Toj formi, koja svoje ishodište ima u takozvanoj postmodernoj umjetnosti, donekle je vjeran i u svojim najnovijim djelima.

Gubitak kršćanskog pamćenja i naslijeđa u postmodernoj Europi popraćen je širenjem praktičnog agnosticizma i religioznog indiferentizma.

To ne znači da je trčanje filozofija života već da predstavlja jedno od umijeća življenja u postmodernoj invenciji svakodnevice.

I u ostale dvije kompozicije imamo u postmodernoj česta referiranja na tuđe opuse ili biografije; u ovom slučaju su to Carlo Gesualdo da Venosa i Joseph Beuys.