Nisi se rodio. Ne postojiš.

On ne zna da ti postojiš.

Ne plači za komadom koji ni ne zna da postojiš.

Patiš, vide se tvoje rane... ali postojiš.

On ni ne zna da ti postojiš!

Imaš osećaj kao da ne postojiš.

Ali, postojiš.

Mrtav si. Ne postojiš.

Kunem se, da postojiš, razvela bih se od tebe.

Od trenutka kada sam te vidio... samo ti postojiš za mene odavde dovde.

Moraš naučiti živjeti kao da ne postojiš.

Kako znaš da postojiš?

Ali kako znaš da postojiš?

Ni ti ne postojiš!

Ona uopće ne zna da postojiš.

Kada bi ti napravila pauzu, ja bih... ušla vidjetim da li ti stvarno postojiš.

Ne vjerujem da postojiš.

A ako postojiš, trebam tvoju pomoć.

Možda nemam što za isplakati jer ti i ne postojiš.

Možda ti ne postojiš!

On čak ne zna ni da postojiš.

" Dokaži mi da postojiš!

Dokaži da postojiš!

Mogao bi da ni ne postojiš u ovoj školi.

Do jutros nisam znao ni da postojiš.

Razlog zašto čitamo knjigu, je kako bi osjetili vlastito iskustvo, i djelili mišljenja, i osjećaje o piscu, bez doživljaja glumaca i redatelja, i profesorova gledišta da te ometa.. da doista djeliš i shvatiš, zajednička razmišljanja sva čovječanstva.. osjećaje da postojiš.

E, onda ni ti ne postojiš.

Nije to lako, Lister, kuhati...kad si mrtav. Ne postojiš. I napravljen si sav od svijetla.

Iako postojiš, ne postojiš u vremenu, i vrijeme za tebe ne postoji.

Dati im do znanja da postojiš.