Spominjem joj puno ime jer po prilici ta cura vjerojatno više ni nezna da postojim.

Pa ufatim malko listat po raznoraznih knjigama, pa buljim naokolo, pa se malo nalaktarim, pa iskljucim mozak do kraja i ne postojim na par minuta.

To da sam gay (kao i svi ostali) znam vec skoro otkad postojim.

Ja postojim zato da bi ti bilo bolje i uvijek ću ti iznova pružati tu priliku.

Ne bih se usudio tvrditi da je gospon Bog dobar na način na koji ja shvaćam dobrotu, pa čak niti da postoji u istom smislu u kojem ja postojim.

Jer što bih da nemam ovo čudašce od moba po kojem uz ples ' zlatnog palca ' po njemu samom sebi dokazujem da postojim.

Dijana: Kroz duhovnu obnovu i njene sadržaje moguće je dobiti odgovor na pitanje: " što ja očekujem od života? ", ali i " što život očekuje od mene? " Za temu ovog susreta odabrali smo misao: Vjerujem, dakle, postojim

mislim da su najgori prvi tjedni od prekida. prvi tjedan mi je bilo nekako lakši od drugog jer tek sam onda shvatio da nje više nema. nema poziva, nema poruka na mobitelu, nema je kraj mene kad spavam, nemam se kome izjadati kad mi netko digne živce... tek sam onda shvatio da sam solo, al pomirio sam se s tim i nastavio dalje. najgore se zatvarati kod kuće i razmišljati o tome. treba izlaziti i zabavljati se. vrlo brzo sam dobio onaj osjećaj slobode i počeo sam gledati druge cure. zavisi i o tome tko jer koga ako si ostavljen je teže a opet, sve zavisi o razlogu prekida meni je moja bivša rekla kako me više ne voli to mi je bilo dovoljno da ju na neki način zamrzim ona je htjela da ostanemo frendovi, al rekao sam joj, ne želim te više vidjeti i živi dalje kao da ne postojim. treba nastaviti živjeti onako kako je bilo prije nego ste se upoznali mislim da je to najbolji način da se nekog preboli. meni je sad 2 mjeseca soliranja i ok mi je. kad ju vidim u gradu, okrenem glavu i nastavim dalje.

Radionice za kritičko mišljenje " Mislim dakle postojim "

RINA: Često uopće nemam osjećaj da postojim.

Ne mogu sumnjati u to da dok sumnjam, postojim.

Ona su me zaista preporodila, učinila me mobilnom, nisam više ovisila o nečijem vremenu kada će me gurnuti ovdje ili ondje i tu biti dok se netko opet ne sjeti da postojim

wake up wake up wake up još mi u glavi taj poznati glas. zar je ovo samo san ili surova stvarnost? voljela bi da je samo san. probudit se ujutro zaboraviti sve brige i probleme. uživat barem taj jedan prokleti dan. zar je to teško? ali misli odlete negdje daleko u neki svoj svijet mašte. tamo je sve dozvoljeno. ali ima li to svoju granicu? neka ide sve svojim putem. promjenit ću se. iskreno nebudem niti ne želim mjenjat sebe da bi se prilagodila drugima. žalosno je šro svi čine da bi se uklopili. žalosno je što sve ide u krivome smjeru. sve je postalo propalitet. samo debili i budale. danas smo se svi okrenuli krivim putem. sve je lako kad si mlad. no nije uvijek istinito to. želim samo reć da se dobra većina našeg veselog društvanca okrenulo krivom vjerovanju. krivoj vrsti glazbe (ustvari nije ni vrsta glazbe). zar ima tu ikoga ko vjeruje u nešto (u boga).? zar su nam okrenuli svi leđa? ne mi se samo znamo zabavljat i uživat. alkohol, droga, dim cigareta. to je samo mračni dio nas. svi smo mi isti. ali nismo drugačiji. to je samo dio nas i dio našeg stila i života. mi samo znamo živjet i iskoristit svaku minutu našeg sna, našeg života. okrenuli smo se boljem sutra. krivo shvaćanje ljudi koje nemate truda upoznati jer su drugaćiji nego vi. nismo svi isti. ali se možemo naći u nećemu. naćinu razmišljana, u nekom stilu, možda u crtanju. ne nisam ona koja priča zraku. pričam samo kako sve stoji. možda i jesam djete po godina. ali nisam sada više razmaženo malo derište. no ima ljudi koji su djeca i sa 20 godina. neki ljudi nikada neće odrasti. biti će ovisni o drugima. pomozimo im da shvate da se svijet ne vrti oko njih. neka shvate da život nije bajka. da ne postoji princ na bijelom konju. ako će ovo biti netko uvrijeda ispričavam mu se unaprijed. svijet i život nije savršen. savršenstvo ne postoji. danas 99 % dečkiju pada na cure koje izgledaju kao droce. zar je svima izgled važan? zar nitko ne gleda čovjeka iz nutra kakav je? ja ne postojim. živim u sjeni svog života. živim kao duh koji hoda među nestvarnim ljudima. živim sa ljudima koji sebe smatraju normalnim. neznam šta se na ovom svijetu smatra normalnim. zar je normalno na sebe staviti 10 kila šminke? imati sise ko trokrilna vrata i dekolte do pupka? imati minice koje jedva pokrivaju stražnjicu? nije sve u parama. ljubav, život i sreća se ne kupuje novcem. no danas je sve moguće. danas ako nisi lijepa i nemaš dečka koji ima novaca nisi dio ovog svijeta. ne mene ne zanimaju novci, ni šminka, ni ništa slično. okrenula sam sve na zabavu. no neki ne mogu shvatiti šta je uopće bit svega. bit cjelog života. neki neznaju što propuštaju. žale se da nemaju novu majicu. bacaju hranu i vodu. no neki nemaju ni za vodu i hranu, a kamoli za majicu. neki čak nemaju ni krova nad glavom. čemu se onda čemu žalimo. imamo sve. sve nam se pruži. a svi su nesretni. živimo u ovoj propaloj državi gdje danas mnogi ostaju bez posla. čak i bez krova nad glavom. danas svi jedva krpaju kraj s krajem. no život ide dalje. živimo u nadi. smo neka smo živi i zdravi.

Volio bih da uopće ne postojim i da nisam spoj dvije protuslovne strane.

U potpunoj tišini, na mahove posumnjam da li uopće postojim.

Nisu me očekivali, ali bilo im je drago da vide sa kakvim to Hrvatom koji jedri na Figarou uopće imaju posla, zapravo da ih Adrien nije uvjerio da postojim, ne bi vjerovali ni kad je brod došao, sad će valjda biti lakše...

E sad će znati kako je bilo meni kad sam ih ostavljao i nakon cijelog dana došao kući i on niti da me pogleda, koda ne postojim.

Vjerujem da sam stvarna, da postojim....

... al ' bio je to razred dobrih djevojaka........... koje upravo danas evociraju svoje uspomene................ na prohujale godine...... al ' koga briga za godine............ godine ne brojim, važno mi je što postojim......

- Je, godine prolaze nemam ništa s tim molim, imam misu svaki dan i postojim.

Uobičajeno objašnjavanje sa kojim počinje i završava naše razmišljanje na tu temu glasi: Mislim znači postojim.

Pokraj predavaonice je bila knjižara u kojoj se mogla kupiti moja knjiga o dječjoj pretilosti, ali i moja knjiga Jedem, dakle postojim.

Njihov je moto zavađam dakle postojim.

Mislim, dakle postojim... a mislim da se sada lakše diše.

Postojim kao onaj koji želi biti spašen.

Moram priznari radi nekih ljudi mi je drago što sam živ, što postojim i što sam ih upoznao.

A biti voljen znači čuti od drugoga da je sretan što postojim, da sam za njega dragocjen i vrijedan.

ovo sve gore kako se ti osjećaš, što ti radiš, kako si reagirao ispada da mene optužuješ za to kriva sam ti za sve probleme ustvari oprostiti mi ne možeš što opće postojim jer ti samo želiš nastaviti živjeti svoj život uživati u njemu biti slobodan od svega i sunčeko moje jedino što ti želim želim ti udovoljiti želim ti da budeš sretan i zadovoljan

To posljednje pitanje-zašto živim, zašto ja jesam, zašto postojim, je doživjelo svojevrsnu inicijaciju u toj zgradi.

Dragi Isuse dopusti nam da i mi Tebi s razlogom možemo otpjevati: ' godine prolaze nemam ništa s tim volim i postojim '.