Čovjek je čitao knjige s raznih strana, od filozofije (uglavnom poststrukturalizam), preko raznih kuharica pa do povijesti i nastanka svemira; i ta je znanja uspoređivao i koristio u svojim tekstovima.

Recipročna vrijednost jedne i druge neće se vjerojatno nikada dogoditi, ali ne zato što je riječ o suštinski neusporedivim vrijednostima (uostalom, poststrukturalizam nas je naučio da svako djelo, bilo ono umjetničko ili ne, ima svog vlastitog čitatelja), nego zato što podizanje vrijednosti trivijalne kulture automatski smanjuje ekskluzivnost proizvoda visoke umjetnosti.

No, mimo toga, važno je istaknuti da Milner ne razlikuje izričito strukturalizam i poststrukturalizam u tim terminima, i osobito ne uvodi takvu izvanjsku razliku među njima da bi poststrukturalizam bio neželjena naknadna posljedica i korupcija izvornog projekta kojemu bi se trebalo vratiti.

Veliki razmah kognitivizma u anglosaksonskim državama, smjerovi koji se na ovaj ili onaj način nadovezuju na poststrukturalizam, posthajdegerijanska fenomenologija, psihoanaliza, estetske refleksije, pokušaji renesanse marksizma, feminizam i društveni pokreti, nove političke teorije, postsekularni povratak teologiji, cultural studies ponuda je sasvim divergentna, teško joj je pronaći zajednički nazivnik.

Hrvatska je inače jedina zemlja u svijetu kojoj posvud ismijani i dezavuirani poststrukturalizam tek zauzima katedre.

Nakon njih, Hunt navodi i druge teoretske utjecaje koji su odredili interes povjesničara za vrijeme marksizam, teoriju modernizacije, časopis Annales, postmodernizam, poststrukturalizam i politike identiteta. Međutim, vrijeme je još uvijek kontroverzna tema, pitanje na koje je historiografiji možda i najteže odgovoriti.

Reduciravši društvo na njegove pojavne oblike, na vidljivu površnu interakciju koja je doista načelno podložna reispisivanju, sociološki poststrukturalizam ili postmodernizam nudi jednu pretjerano optimističnu sliku društva u kojem svatko ima mogućnost sitnog, ali ipak neotuđivog utjecaja na društvenu cjelinu.

U kojoj je mjeri sociološki poststrukturalizam ili postmodernizam kompatibilan sa suvremenim trendovima kapitalističke ekonomije?

Sugerirajući kako su društvene tvorevine podložne individualnom utjecaju i subjektivnoj transformaciji bilo koga, bilo kada i bilo gdje, sociološki poststrukturalizam predstavlja svojevrstan američki san humanistike naivno negiranje svih objektivnih prepreka u realizaciji osobnih ciljeva.

Burguière je svoj odgovor započeo pitanjem što zapravo znači postomoderna, rekavši kako smatra da je postmoderna ili poststrukturalizam senzibilitet (sensibility), a ne dostignuće (achivement) te završivši kako američka historiografija pripada drugoj intelektualnoj tradiciji te da se radi prvenstveno o pitanju koncepta.

Publike je, naime, i tek kako moguće razmatrati i na ekonomskoj razini problema (čime se bave ekonomija, marketing, kulturni menadžment), društvenoj (čime se bave kulturalni studiji, sociologija, socijalna antropologija), zatim kognitivnoj (u okviru psihologije, neurologije, psihijatrije) na diskurzivnoj razini (što uglavnom čine kulturne politike), potom, svakako i na performativnoj razini (što čine teroije izvedbe I nužno ulaze u prostor kulturalnih studija svugdje gdje se otvara pitanje različitih identiteta), pa na estetičkoj razini (pri čemu se publike promatraju i kao (su) kreatrori djela), nadalje se publikama u procesu razmjene informacija bave i komunikologija, i strukturalizam i poststrukturalizam, ali i teorija informacija, semiotika i semiologija, bez razmatranja publika ne bi mogla postojati suvremena medijska istraživanja, dok publike kao tvorce slike promatranoga djela raščlanjuju konstrukcionizam i konstruktivizam I svakao bi se ovdje moglo još nabrajati.

Želimo li, na primjer, publike razumjeti u kontekstu istraživanja medija, jasno je da će nam poststrukturalizam i postkolonijalizam kao teorije ponuditi najkorisnije »putokaze«.

Snažan poticaj daljnjem razvoju etnologije u novije vrijeme dale su semiotička teorija i poststrukturalizam.

Geertz (semiotičko-strukturalni pristup), dok se poststrukturalizam snažnije razvio u SAD-u (G.

Štoviše, prevlast interesa za poststrukturalizam, bio on pozitivan ili negativan, donio je sobom štetan zaborav strukturalizma.

Takav pristup nedvosmislena je metodološka aluzija na poststrukturalizam.

Na temelju svega navedenoga moći ću postaviti radnu hipotezu o važnosti PLK za strukturalizam i poststrukturalizam te razviti dedukcije koje će tu hipotezu i potvrditi.

Kolegij pruža pregled književnoteorijskih tendencija nakon pozitivizma (ruski formalizam, nova kritika, strukturalizam i utjecaj lingvistike, poststrukturalizam i dekonstrukcija, utjecaj psihoanalize, estetika recepcije, feministička i postkolonijalna kritika, novi historizam i kulturalni studiji), uz naglasak na čitanju i komentiranju reprezentativnih tekstova, te smještanju književnoteorijske terminologije i metodologije u širi kontekst njihova nastajanja.

" Meni je najbliži poststrukturalizam koji karakteriziraju aditivne forme, pa tu mogu postići i skulpturalnost i funkcionalnost.

On se sastoji u načinu na koji se autori u knjizi poduhvaćaju zapravo veoma zanimljivog pokušaja da na jednoj sasvim novoj razini spoje marksizam, poststrukturalizam i analizu feminističke ekonomske teorije prema kojoj i takozvane reproduktivne aktivnosti predstavljaju moment društvene produktivnosti.

Već sam obavila sve te udare na poststrukturalizam u Arionu i na korporacije s visokorizičnim obveznicama i njihove pljačkaše ranih devedesetih; sada se želim izravno obratiti općem čitateljstvu te mladim ljudima, a obraćam se i ljudima koji predaju pa im se teoretičari umiljavaju, jer misle da je ono što rade važno.

Na poslijediplomskim studijima je zapažen veliki odljev ljudi, jer su željeli posvetiti život podučavanju književnosti, a otjeralo ih je to što su bili prisiljeni predavati poststrukturalizam.

No jednako se tako otvorila i Pandorina kutija kritike strukturalisti č kih analiza, posebice stoga jer je poststrukturalizam u svom antropološkom prijevodu Jamesa Clifforda (zbornik Writing Culture) bio, ponovno iz raznih kontekstualnih razloga, srda č no do č ekan.

Tako, na primjer, poststrukturalizam s teorijama da kontekst i publika mogu proizvesti više fluidnih značenja medijskog teksta, izravno izaziva strukturalizam i semiologiju kao teorije (ali i kao ideologije) koje su u takvom razmnatranju odviše krute i prerigidne, te zato neprimjenjive na istraživanja u području kulture.

Tvrdoglavi mamlaz Mine ga svaka nada u popravak jer vidi da pred sobom ima tvrdoglavog mamlaza koji nije došao da razgovara, nego da porazi, da šokira, umišljenog modernista koji slijedi jedino svoju potrebu da doživi nešto hazardno, ili trijumf ili poraz; jer pred sobom vidi literarni lik koji je do te mjere pounutrio figuru autoritarnog oca da je prvo htio postati svećenik, zatim oficir, da bi na kraju postao doktorand bečkog sveučilišta; sad se taj bešćutni 24 - godišnjak zgraža nad metiljavim karakterom poznanika koji mlati nemilu lovu u Trećem svijetu i koji se žali da više ne može gledati kako ljudi svakotjedno umiru jer ne postoje ni elementarne mjere zaštite na radu stvari treba prihvatiti takvima kakve jesu, kaže student, svijet ne čeka; nasuprot predavaču njemu sjedi netko, dakle, koga smrt Kineza ne užasava, ali se grozi nad time što mu zemljaci, bliži, dalji, nemaju hrabrosti za brak; netko tko je na Sarrazinovoj strani Europe, tko se poziva na sociologa Norberta Bolza, koji pak legitimira desničarske istupe pod egidom slobode mišljenja i slobode govora, koji ima petlje rečenog Sarrazina braniti dok ga zaluđena masa vješa na galge, one iste pod kojima firu firu, firula žvegli nezadovoljna mladež poluinteligenata koji čekaju svoju konzervativnu revoluciju na čiji se spomen student polaskano osmjehuje; pred sobom vidi mladu osobu koja je do srži zakržljali realpolitičar i realpsihologičar, emocionalni paraplegičar ukočen od pete do glave glave koja radi bez srca, radi u prazno, koja govori samo da bi je svi u kafiću čuli, glave koja postavlja pitanja samo podrugivanja radi, glave koja ide sama sobom kroza zid; koja ističe da voli operu samo zato da tu izjavu može ilustrirati pričom kako je potegnula sve do Leipziga da bi čula famoznu Wagnerovu Rienzi Hitlerovo omiljeno djelo koje zbog zabrane nije izvođeno sve donedavno; koja tvrdi da se želi aktivirati i učiniti nešto (kao i ova glava predavača, tako da se opet slažu), ali koja to hoće tako što bi dijelila žito od kukolja; koja bi pušače stavila pod veliko stakleno zvono, kako kaže, da se tamo međusobno podave; glava pred kojom se predavač srami jer joj je dopustio previše prostora na seminaru, ne znajući kakav je zapravo taj student koji je nosi, i što misli iza kulisa; nad čijim se izjavama želudac grči a oči šire od nevjerice, kao što su se svima širile kad se na seminaru glasno zamislio nad Andrićevom Rajkom Radaković, koja je očevu samrtnu molbu da preuzme brigu o majci i obiteljskom novcu tako rigidno shvatila da je postala sušičava lihvarica, i zaključio da je ona, koja je na kraju skončala sama i zaboravljena, ipak bila mudra i oprezna gospodarica svojih financija i da joj se zbog pronicljivosti i oštrog nosa za financije čitatelj samo diviti može; i takve misli on klasificira pod misao za koju svijet još nije spreman, misao koju garant razvija u krilu neke opskurne bratovštine, jer ovakva samouvjerenost ne dolazi iz njega jedinog nego i iz svih onih koji za njim stoje; iz nekog Burschenschafta koji se od ovdašnjih kvazinacista i nacionalista razlikuje u tome što potonji svoja trkeljanja uglavnom mogu objesiti mačku o rep, nemajući ni stvarnu moć ni novac ni instituciju, jer su impotentni kepeci, nedovoljno jake volje da išta sustavno ubiju i dokrajče, kepeci koji se kolju odokativno, bez precizne industrije ubijanja, koje rakija ushićuje, a zakon ne stiže, ali koji su samo koljači i ništa više, koji nemaju ideje, nego tek kopije ideja ovakvih poput ovog doktoranda, smjelog, dobro umreženog i opasnog, ideje onih koji imaju tradicije, zaklade, Landsere i Burschenschaftenballove, na kojima se skuplja plava krv cijele Europe, i plava krv odbjegla prije nekoliko desetljeća po dalekim Amerikama, koji drže multinacionalne koncerne, čija imena svijetle s krovova, BMW, i kuljaju iz podova i eskalatora, Thyssen Krupp, i dijele stipendije, Familie Quandt i ostale nakaze, koje nam čuče za leđima, padaju po nama i varaju nas i navikavaju nas polagano na slične misli za koje svijet još nije spreman; takav misaoni sklop pozitivno reagira na seminarsku konstataciju da teorija od 90 - ih naovamo pokušava politički osnažiti subjekt jer ga je poststrukturalizam rasuo (ali ne tvoj subjekt, ne takav kakav si ti, pomišlja predavač); ta njegova plavo-crno-smeđa tintara sva izgara za osnaživanjem; on je već napumpao mišice, spreman je za penjanje na tron; prije predavačeva seminara nije pravo ni znao što je postmoderna, a sad je već želi razapeti, kao i Heidegger na početku stoljeća (koji je također htio biti jezuitski svećenik), podržati političku reviziju moderne u smjeru autentične vjere i autentične zajednice; takav jedan pokvareno je odsjedio semestar u tuđem taboru, samo da bi neprijatelja upoznao iznutra, tako da sada može reći da je prozreo ljevicu, jer i sam je jedan semestar bio njezinim dijelom, kao što iz one Lenjinove knjižice od nekoć izvlači legitimitet da odbaci svaku lijevu misao, svaku ideju jednakosti i slobode, koju je još u najranijoj dobi nadišao; takav jedan glorificira uznemirujuću estetiku Nea Raucha, a Marinkovićevu novelu Samotni život tvoj odbacuje kao rastrzanu, besmislenu i bezvrijednu a to zato jer nije u stanju u njoj prepoznati i njemu samom svojstven sadizam i mazohizam, i otkud on dolazi, jer si ne dopušta uvid u samog sebe, pa čak ni preko teksta, ma čak ni preko Andrića koji svojim jednostavnim narativom odgovara njegovu banalnom mišljenju; zato, zaključuje predavač, svaku njegovu riječ valja preduhitriti i isto tako cinično i ironično otkloniti s visine, kao što to Marinković čini, i to tako da to drugi vide, a da sam toga nije svjestan.

Imajući u vidu da u domaćoj, ali i inozemnoj, sociologiji prevladava makro pristup društvenim fenomenima, ponekad dopunjen ili nadomješten mikro perspektivom oslonjenom na simbolički interakcionizam ili poststrukturalizam, kolegij nastoji upoznati studente s tzv. analitičkim pristupom koji društvena zbivanja tumači individualnim akcijama (motivi i strateške akcije individua), društvenom interakcijom (društvene mreže) i specifičnim socio-kulturnim ograničenjima (strukturalna dimenzija).

Premda su napuštena mnoga mladogramatičarska stajališta o jeziku, strukturalizam, a ni poststrukturalizam nije promijenio njihovo stajalište o ustrojstvu glasova, rekao je Katičić, dodavši kako je književni jezik ono što hrvatski jezik čini jezikom

Pregled pojmovnih sustava analize: stara retorika, pozitivizam, formalizam, fenomenologija, psihoanaliza, strukturalizam, poststrukturalizam.

Ostala znanstvena područja uključuju poststrukturalizam, kontrakulturni pokret šezdesetih te new age pokret, kao i odnos feminizma i maskulizma

Zbog žene su napravili religiju i ratovali i izmišljali metode za ubijanje i mučenje (prvotno je to bilo namijenjeno konkurentu u ljubavi), dakle gledajući Šarapovu, senzibilni će se čovo uživit u mitološku percepciju svijeta nekoć, kada je naš predak bio istodobno i umjetnik i kritičar i poslovni čovjek i lovac i ljubavnik i skrbnik i sportaš i tajni agent i stručnjak za dekonstruktivizam i poststrukturalizam, semiotičar i povjesničar i umio je razgovarati s životinjama i biljkama