U vrsnoj posteljici prijevoda Željke Čorak, njegove nesuđene gospe iz jednog drugog vremena: lomit će, krhati se koplja pusta,/odozgar će s balkona vijenci pljuštat/naranče ozdo, i neće posustat/mladićima će djevojčice puštat/u obraze da ljube ih i usta/o ljubavi će zborit, u tom guštat. Ali uto stiže i nešto mirniji Srpanj: Srpanj u Sieni, na trgu provesti,/s peharom vina punim iz Trebbiana,/u podrumima hladnim iz Vaiana;/večeri, jutrom s družinom se sresti/uz divovsku svi hladetinu sjesti,/pečenke punu i mladih fazana,/kopuna lešo, janjca od par dana,/češnjakov umak s govedinom jesti/I lijepo vrijeme, lijepi život trajat,/i po vrućini van se ne pomoli,/u laku plaštu viteškome stajat.