Te su se intervencije dešavale u različitim formama u različito vrijeme, a uključuju: državno financiranje industrije (vojna potrošnja), stvaranje društvene infrastrukture preskupe za privatni kapital (željeznice i ceste), propisivanje zaštitnih tarifa u industrijama u razvoju da bi ih se zaštitilo od efikasnije inozemne konkurencije, promoviranje imperijalizma za osiguranje kolonija ili tržišta ili da bi se osigurao pristup sirovinama ili jeftinoj radnoj snazi, pojačana državna potrošnja u vrijeme premale potrošnje i stagnacije, održavanje " prirodne " razine nezaposlenosti koja se koristi u svrhu discipliniranja radničke klase, osiguravajući da ona proizvodi više za manje, manipulacija kamatnim stopama da bi se smanjili efekti poslovnog ciklusa i potkopali dobici što su ih radnici izvojevali u klasnoj borbi.