E sad, šta sam ja ono htjela reći... aha, poantu... da, da, čitam sebe ponovo, i vidim da se tu između potkralo svega i svačega, i da moram izvući, iz svega toga, nekakvu poantu, a ona se ipak krije u laganoj krizi identiteta bloga, jer se ovaj zastoj previše odužio, i dok ne znam kad i kako će se raspetljati, nemam niti volje odpisati zaostali dug iz prošlosti... a znate kako to već ide, kad imate puno vremena, pa onda sve ostavljate za sutra... ma, nek ' ja budem vraćala dug i u zadnji čas, kamo sreće...