Ispljuni na vrući gradski pločnik Sva nesažvakana slova Slike što sam ti ih dala Potrgaj sva platna kojima sam ti oblijepila zidove I sakrij se iza vlastitih kitica i strofa Spremi veliku I tešku Lopatu Stiže jesen U tvoj grad i vjetrovi se motaju Po krošnjama sve češće Odškrini još jednom Prozor sobe u kojoj me više nema Pa sjedni na oluk I poslušaj još jednom Cvrkut Poneke ostavljene ptice Možda me ugledaš kako tumaram u crnini među sivilom Asfalta Ne pitaj se zašto sam mračna Sami smo ugasili sve svjećice najvirtuoznije torte Ispečene u kuhinji iz bajke Po zidovima smo povješali samo šarene slike I oličili zidove Cvijetovima izniklim iz naše vlastite krvi Lično Vedrinom Sada djelimo ključeve na moje i tvoje Pa me nikad ne pitaj zašto li sam mračna Uopće Ne razumijem Upitnike i točke Jer voljela sam te bez ikakve sintakse i oblika Bez interpunkcije Snagom koju samo urlik ima Možda me ugledaš nekad Kako vezem Još jedan ručni rad Promrzlim prstima Bez tebe Od auspuhskog dima I pljujem katran na sebične prolaznike Jedino njihov (pod) smjeh još imam