Day 2 Digli smo se ujutro oko 8 i razvačili se ko krepane gliste dok smo jeli i spremali se u smjer La figlia del capitano. doznali smo da do smjera ne moramo cestom nego ima staza preko livade, i tako mi lijepo krenuli tražiti tu stazu. i spustimo se do livade a tamo ograđen privatni posjed, zasađena njiva i neki pes laje kako se mi onuda motamo. i ovdje sve počinje... zaključili smo da to vjerojatno nije to i dalje produžili po stazi. naišli na sporednu stazicu i ajmo mi onda po njoj, to mora biti to, i tako mi hodamo i hodamo, izgubimo stazu, pa je opet nađemo. izmučimo se ko živine i izvirimo mi ispod stijene, gledamo, proučavamo i zaključimo da je naš smjer više gore i krenemo mi tako kroz grmlje i trnje i izlazimo u podnožje gotovo svakog smjera dok nismo našli pravi. tako smo si mi malo produžili " šetnju " do smjera koja je na kraju ispala duža od sat vremena i nastavljamo tradiciju i krećemo u smjer po najvećoj žegi. prođu zeko i danijel kao prva naveza ali nas odluče čekati na prvom štandu, ja se mučim na detalju u prvom cugu kad ono dođe mateljan i izdiktira mi kako da se to prođe. i tako našpanam ja nekako doru do sebe i ide dora postaviti drugi cug, i krene... i vrati se... i krene... i vrati se... na kraju ja postavim iduća dva cuga dok je dora zapinjala prečkajući. na prečkama u drugom cugu dostigne nas dorin spasioc koki koji joj postavi neko međuosiguranje i našpanam ju do štanda. onda je dora inzistirala da postavi idući cug i ajde, nije se zadržavala nego odmah krene, ukopča prva 3 kompleta i viče odozgo: " ja nemam više kompleta " i umjesto da se spusti po njih, mali mozak to odluči proći sa mogućim 15 ak metarskim padom i nekako postavi taj kratki cug u 15 minuta (cijelo to vrijeme koki i deda leže u hladu i čekaju da se nas dve poubijamo - jako zanimljiva naveza, veli koki). onda je odlučeno da ja više neću penjati s dorom. i prođemo mi i zadnji cug sa publikom sa vrha velebit expressa - mateljan, mirna, ana i davor. ne želite znati koliko nam je za taj smjer trebalo vremena sve skupa...