Odatle i Katićeva zabrinutost spoznajom da je u krv i život naroda ušlo mnogo neprovjerenih i neutvrđenih činjenica, nešto što ni s povijesnim tijekom niti s historiografskom metodom ne bi smjelo niti ni u kakvoj vezi.Uza znanstveni rad, Katić je popularizirao hrvatsku povijest, približavao je običnu čitatelju, obrazovanu ali i neuku čovjeku, pri čemu je često nastojao i literarnu crtu unijeti u škrtu stvarnu okosnicu oko koje se gradila spoznaja hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka.Objavljena su mu djela: Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom (1925.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (1929.), Na vratima hrvatske povijesti (1930.), Svoji na svome (1932.), Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (1932.), Sveta Mala Terezija (1932.), Povijest katoličke crkve (1933.), Ubavo selo: pripovijesti (1934.), Kraljica Jelena: roman iz doba hrvatskih vladara (1935.), Pregled povijesti Hrvata (1938.), Vođa po starohrvatskom Solinu (1939.), Tri najveća hrvatska kralja (1943.), Hrvatska poviest I. za VIII. razred srednjih škola (1943.), Kratka poviest Hrvata (1946.), Solin od VII do XX stoljeća (1971.), Davni glasovi iz solinskih ruševina (1976.) i dr. Katić je objavio brojne radove u časopisima, almanasima, zbornicima i novinama (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starohrvatska prosvjeta, Bogoslovska smotra, List biskupije splitsko-makarske, Hrvatsko kolo, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Riječ, Pučka prosvjeta, Hrvatska straža, Novo doba, Katolički list, Hrvatski narod, Spremnost i dr.)