Tako su njemački biskupi prigovarali da se u tekstu premalo spominje ljudska povijesnost te da nauk o grijehu zauzima premalo mjesta, a bili su i nezadovoljni eshatološkom teologijom i teologijom križa.

Da bi to ponovno bilo vidljivo i učinkovito, čini mi se da je upravo misija Hrvata koji sada ulaze ojačati povijesnost naših kultura i različitosti koje i jesu naše bogatstvo nasuprot svojevrsnom apstraktnom racionalizmu.« Sveti je Otac posebno upozorio da »i Hrvatska svojom poviješću, svojom ljudskom i gospodarskom sposobnošću daje i naravno prima, proširujući na taj način vlastite obzore, i živeći u toj ne samo gospodarskoj velikoj razmjeni, nego nadasve kulturnoj i duhovnoj«.

Teme koje će se ponajprije obrađivati jesu: svjetovanje svijeta, ono tu, propadanje, odlučnost i briga, bitak za smrt, vremenitost i povijesnost.

A sada, u potrazi za romanesknim situacijama koje potvrđuju staru povijesnost te jednako, ili još opreznije, i za onima koji jasno otkrivaju novopovijesnost, krenut ću prvo od povijesnih izvora i gradbenih elemenata žanra, onih točaka koje će predmet analize obasjati zrakama šenoinskog modela povijesnoga romana.

Tekstovi i u svojoj fragmentarnosti, nedovoljnosti, upozoravaju na svjetovne ruševine, u svojoj jezičnosti naglašavaju esteticizam samostalnog života ili svjetovnost jezika, a povijest, povijesnost ⠀ u svakom naprotiv ideologeme povijesnih romana ⠀ koncipira se u supkategorijski događaj.

Izvještaj preobraženja je bogat simbolizmom, i u neku ruku želi naglasiti više teološko značenje a manje povijesnost tog događaja.

U govoru o biblijskoj istini potrebno je jasno voditi računa o vremenu u kojem je nastala i ne miješati slojeve kao što su govor književne vrste, istina, te povijesnost.

Suština ljudskog svijeta je njegova povijesnost što znači da on neprestano doživljava kvalitativni preobražaj - postaje ljudskim svijetom, pri čemu čovjek neprestano postaje čovjekom.

Konzument vizualne ere gubi osjećaj za povijesnost, čemu uvelike kumuje televizija, sugerirajući mu ono što želi, umjesto da mu ponudi što uistinu želi.

U umjetnosti je itekako prisutno i posebno: pripadnost odrečenim zajednicama i zakrivljenost vremena i prostora, ukratko, povijesnost.

U trećem i četvrtom ciklusu zbirke, koji su naslovljeni Tako svršava svijet i Domovinski spisi, Petrač se pak, ne napuštajući osobito biblijsku motiviku i izražajnost, spušta u povijesnost, ali ne toliko onu osobnu koliko društvenu, i to svjetsku i nacionalnu.

Prema njoj se svi podaci u sudskom registru čuvaju trajno, tako da i sam sustav sudskog registra prati povijesnost podataka.

Sve to ne dovodi u pitanje njegovu povijesnost, već dapače otkriva nam i onu skrivenu dimenziju njegova života koja izmiče vremenu i prostoru.

Druga je zapreka subjektivno gledanje na Isusa iz kojega je isključena stvarna povijesnost, zbog čega postaje Krist po našoj mjeri, promišljan prema vlastitoj želji i potrebi.

Stoga su povijesnost, revolucionarnost i budućnost po svojoj biti zapravo identična određenja koja ukazuju na pravi iskon čovjekova svijeta i čovjeka samoga.

Da HDZ iznova s punim znanjem, srcem i odgovornošću potvrdi svoju povijesnost i povijesnu zadaću.

Povijesnost sv. Uršule temelji se na natpisu njezine crkve u Kolnu na kojem doslovno stoji ovo: " Klemacije, covjek senatorskoga ranga došavši s Istoka potaknut božanskim nadahnucem nanovo je sagradio ovu baziliku na svoj racun da bi ispunio zavjet na mjestu gdje su svete djevice prolile krv za Kristovo ime. " O tom se natpisu medu povjesnicarima i hagiografima raspravljalo sve do naših dana vrlo mnogo, dok ga W.

Ova kategorija također dopušta poligenizam, i tako oduzima svaku povijesnost Adamu i Evi.

Kronološki poredak radova sugerira da je povijesnost važna komponenta autorovog rakursa s kojeg sagledava hrvatsku fotografiju.

Nikad nećemo do kraja dosegnuti u sadržaj i povijesnost te u doslovnu istinitost mnogih legendi koje se o tom svecu prepričavaju.

Stoljećima su biblijski znanstvenici sumnjali u točnost i vjerodostojnost brojnih povijesnih pojedinosti u biblijskom izvještaju, kao što su povijesnost izlaska iz Egipta i osvajanje Kanaana te postojanje Darija Medijca spomenutog u Danielovoj knjizi.

3 Ovo je možda najdramatičniji primjer toga dokle sumnja u povijesnu nezabludivost Svetog pisma može dovesti, iako postoji i pregršt manje dramatičnih primjera koji u konačnici dovode u sumnju istinitost povijesnog izvještaja danog u Evanđeljima i Djelima apostolskim, čak i unatoč tome što je Dei Verbum eksplicitno utvrdio njihov povijesni značaj: Sveta Majka Crkva čvrsto je i s najvećom postojanošću držala i drži da četiri navedena Evanđelja, kojih povijesnost bez sustezanja tvrdi, vjerno predaju ono što je Isus, Sin Božji, dok je živio među ljudima, za njihovo vječno spasenje zaista učinio i učio sve do dana kad je bio uzet (usp.

Povijesnost omogućuje čovjeku da sačuva svijest unatoč trajnim promjenama tijela i svega oko njega; svijest koja je različita od one logičke ili emocionalne.

Suvremeni bibličari jako razlikuju prapovijest čovječanstva, »opisanu« u prvih 11 poglavlja Knjige Postanka, od povijesti patrijarha i izraelskog naroda u kojoj su glavni nositelji događanja povijesne osobe, a mnogi su detalji oblikovani u višestoljetnim predajama pa im je teško pripisati povijesnost u smislu suvremenoga shvaćanja.

Tu je još i Premerlova knjiga Povijesnost arhitekture.

Prije svega, Crkva je oduvijek potvrđivala povijesnost Adama i Eve.

Povijesnost naših prvih predaka podržana je i u radovima crkvenih otaca.

Legenda nipošto ne znači da nešto nije točno ili istinito, nego znači da se za to nešto ne može po suvremenim kriterijima utvrditi povijesnost - kao što i mnoge književne fikcije izriču istinu premda nisu povijesne.

U kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika nagrađena je knjiga " Besida priletuća " autora Milana Rakovca iz Zagreba u nakladi Društva hrvatskih književnika, Zagreb 2009. U obrazloženju nagrade Bebek ističe: " Himničnost, povijesnost, epistolarnost i duboka jezična osviještenost stožerni su elementi knjige Milana Rakovca Besida priletuća.

Marau je naime (nakon čitavog historijskog iskustva i nakon Hegela) posve jasno jedno: Revolucija kao revolucija, to jest bitna ili epohalna revolucija o kojoj on govori, moguća je samo zato i odatle, što se ona već zbiva u temelju čovjekova svijeta, što se povijesnost povijesti potvrđuje, omogućuje i otvara samo pomoću revolucije i što je kako on kaže upravo »revolucija pokretačka snaga povijesti.« Već iz ove Maraove teze vidljivo je i nije teško zaključiti: ako je revolucija pokretačka snaga povijesti, onda bez revolucije ne bi bilo ni povijesti, što znači ni čovjekova svijeta, pa prema tome ni čovjeka kao čovjeka.