Trećina djece koja su doživjela neke nelagode nije se nikome povjeravala, 52 % ih se povjerilo prijatelju, 17 % roditeljima i 4 % nekoj drugoj osobi.

Zbog toga sam mu ja, tijekom tih iskušavajućih, nemirnih perioda, bebu nerado povjeravala na čuvanje.

Povjeravala sam se C., ona je čitavo vrijeme tvrdila da ju on ne privlači, nije mi smetalo njihovo grljenje i sl., jer znam da je ona osoba koja se rado grli s prijateljima i ja sam joj vjerovala.

Isto tako zbog izrazito prijateljskog odnosa (uvijek mi se povjeravala), sigurna sam 100 % da nije promiskuitetna.

Svjedočeći o odnosu između pokojne i optuženoga i njezina kći, a i sestra, posvjedočile su da je pokojna Ljubica bila zatvorena osoba, sklona depresijama te da im se nije povjeravala o problemima koje je imala.

Noć je bila moja jedina prijateljica, njoj sam povjeravala moje tajne.

Prof. dr. Dinko Sučić (1896 - 1981.) iz Dobrinja jedan je od pionira-stručnjaka u proučavanju leukemije i srčanog infarkta u nas a svoje su mu zdravlje povjeravala i dvojica kardinala-Alojzije Stepinac i Franjo Šeper.

Povjeravala mi se i znala sam da ima problema sa Zoranom.

I dok mu je to povjeravala, bila je " tužna ".

Bilješka za mene: nemoj pustiti Zlato mamino da živi sa dečkom nakon navršene 18. Godine, ma koliko ona bila dobra, vrijedna i sve ti se povjeravala.

Nasmijavala me do suza, slušala do iznemoglosti, povjeravala mi se kao najboljoj prijateljici, podsjećala me na stvari koje sam zaboravila, omogućila mi da se zajedno sa njom približim Bogu i ispunjavala prostor u kom je carovala praznina.

Bila je to služba u Crkvi koja se povjeravala uglednim muževima, osvjedočenima u ispravnom vjerničkome životu.

Dok mi je povjeravala 10. tajnu bila je tužna.

Da su potestati bili stvarni zastupnici gradske uprave, vidi se i po tome što su oni sami nerijetko predstavljali grad i prema samom njegovu knezu.88 Ukoliko je grad bio bez potestata, uprava se po pravilu povjeravala rektorima, konzulima ili sucima, rjede vitezu (miles) ili kapetanu.89 Cinjenica da su naši srednjovjekovni gradovi bili prisiljeni svoje knezove odabirati medu vjernim kraljevim pristalicama, znacila je bez sumnje udar na njihove sloboštine.

Moj odnos s mamom je jaaaaako tezak za objasniti.. ja nju stvarno volim iz dubine srca, ali dok sam bila manja (zbog pritiska koji je na nju stavljao tata - tukao ju, vrijedao, gusio, cak gurao glavu kroz prozor i prijetio kako ce ju baciti itd, ali sve iza leda sestre i mene), mama je uvijek to nekako na nama iskaljivala, sto nije htjela ali je radila.. tako sam ja zapravo imala strah prema njoj (kao i prema tati) i nisam joj se mogla otvarati dovoljno ako bi bilo kakav problem bio posrijedi i nisam s njom ucvrstila ili poboljsala taj odnos.. nisam spomenula da je ona uvijek dala SVE za moju sestru i mene (ne govorim na samo materijalno, nego i sto se tice svega sto je mogla podrediti nama, uvijek isla na bolovanje zbog nas itd).. tijekom godina se svasta tu promijenilo, moj tata je inace jako ' ' prefrigana ' ' osoba, koja je samo htjela manipulirati samnom kad sam bila u ' losijim odnosima ' s mamom, tako sto bi mi svasta lijepoga pricao, vodio me na putovanja itd, sto ja tada nisam kuzila jer sam imala oko 13 godina, a mama mi je zapravo lezala u bolnici zbog koljena i ja sam prema njoj bila kao veliki gad, svadala sam se stalno s njom, bila bezobrazna prema njoj, nisam cak znala da je mozda god kasnije zavrsila na hitnoj zbog puknuca jetre i jedva izvukla zivu glavu iz toga, a ja sam OPET bila tako bezobrazna prema njoj jer mi je tata svasta turao u glavu.. tada nisam bila niti dobra sa sestrom (nazalost, nikada nismo imale dobar odnos unatoc svim mojim pokusajima, ali ne znam iz kojeg razloga ona nije htjela nikada samnom porazgovarati ili slicno, uvijek me odbacivala od sebe, sto je mene jako povrjedivalo), ona je tada bila jako bliska s mamom (i prijasnje godine isto), te su se tada moji roditelji rastali, ali ne sudski nego samo su razdvojeno zivjeli, od moje negdje 14. godine.. ja sam tada ostala zivjeti s tatom, sto je mojoj mami srce slomilo, ali ja sam mislila da radim pravu stvar (moja sestra se odselila u jedan drugi stan sto imamo, ali u nasem je kvartu tako da je bila blizu), tada sam mamu odbacivala koliko sam god mogla od sebe, rekla da me prestane kontaktirati, zvati, jer me tako samo maltretira i ona je to prestala koliko je mogla... nakon nekog sam se vremena pocela zblizavati s mamom jer mi je bilo stvarno zao kako sam se ponasala prema njoj i pocele smo sve vise i vise komunicirati, a Ines, moja sestra, se tada pocela vise i vise svadati s mamom.. kako sam zivjela s tatom, nisam iskreno bila nesto previse sretna jer on nama nikada bas nije znao pokloniti paznju, tada mi je samo pricao o novcima, sto posjeduje i kako je mama kurva (ispricavam se na rijecniku, ali on je upotrebljavao i jos gore izraze) i meni je to stvarno smetalo i tu su pocele nase svade.. u tom periodu sam ja sve vise ostajala sama doma, a njega ne bi bilo do negdje ponoci, jedan sat preko vikenda, a do negdje 21, 22 h preko tjedna... onda sam se ja tu malo pitala sto je to da ga nema, a kako sam imala njegov laptop jer moj kompjuter nije radio otisla sam na povijest i vidjela na kakve je sve stranice isao, tu sam nasla stranicu iskrica, tj. on line trazenje parova ili tako nesto.. i od kada sam mu to spomenula, on je mene poceo zatvarati u sobu, nije mi vise dao da koristim njegov laptop, nisam mogla ici van, gasio mi televiziju, uzimao telefon, nije ga bilo briga sto mu zelim reci, nista... tako sam sve vise i vise se povjeravala mami i zapravo presla kod nje zivjeti, ona me odmah prihvatila.. u tom periodu mi smo isli kod socijalne radnice i razgovarali o svemu sto se dogada.

Povjeravala nam se dok je mjesecima morala ići na hormonalnu terapiju koja joj je pripremala tijelo da primi implantat odnosno dijete stvoreno izvan njezine maternice.

Lutala sam stazama lazurnih noći, tajne povjeravala mjesečini, uranjala osamljena u nova svitanja, naslućivala tvoje disanje u nedohvatnim daljinama.

Ako su jednom Proroku, koji je morao izgovoriti riječi što mu ih je Riječ, Mudrost, povjeravala da ih reče ljudima, bila očišćena usta gorućim žeravicama, zar neće onda Ljubav svojoj Zaručnici, djetetu, koja je morala nositi Riječ, očistiti i uzdići njezin govor da ne govori više kao dijete i kasnije kao žena, nego samo i uvijek kao nebesko stvorenje stopljeno s velikim svjetlom Božje mudrosti?

Upravo radi ovoga njegova dobrog srca uvijek bi " mala skupština " njemu povjeravala istrage protiv županijske gospode, jer on je uvijek znao tako udesiti da je sav svijet bio zadovoljan, a najvećma onaj, protiv koga je " investigaciju " vodio.

Stojeći često pored Dianinog hrama ona je sanjala dječaka s polumjesecom na čelu i povjeravala mjesecu, tom čudesnom lutalici svoje duševne boli.

Očajan je bio za njegovu ženu i djecu... očajan i bolan, ona je vjerovala da je voli, do jučer je govorila kako su oni savršen par.. i onda naleti na njega u šetnji sa njom.. njenom prijateljicom, osobom kojoj se povjeravala o tome kako joj je muž dobar.... neopisiv očaj.

Ništa ju više nije moglo uznemiriti niti ožalostiti i svaki put kad se povjeravala, osjećala je kao zrake sunca u sebi, što je znalo potrajati koji put dan i pol, koji put cijeli dan.

Ton kojim se povjeravala stranicama papira često je preemocionalan i ne odgovara 15 - godišnjakinji, no nastao je pod utjecajem popularnih romana toga doba, kojima je pribjegavala u trenucima samoće.

Sjedio bi na kauću bez glasa, a ona bi mi se povjeravala, pričala velike i mudre stvari iz svijeta odraslih.

Povjeravala mi se kako veza baš i nije ono idealna, ali funkcioniraju uglavnom.

Kod mene je ono dugo trajalo... prvo sam mislila da to sve nije istina, da drugi lažu; možda i nisam htjela vjerovati u sve to.. a opet, kad ' sam saznala da je istina što drugi pričaju nekako mi bilo žao te osobe i nisam joj mogla reći da ne želim više nikakve kontakte s njom, da je naše prijateljstvo završeno, samo sam joj puno manje pričala neke stvari, uopće joj se nisam povjeravala, a i dalje sam slušala njezine probleme, njezine laži sve dok jednoga dana nisam pukla....

u magličastim daljinama se zrcalilo podne titralo je sunce u prividu života prozirnost zraka je otvarala dveri sanjanih svjetova tamo iz granice vidljivog sam naslućivala ljepotu ovdje je bila nepodnošljiva postojanost nedogađanja krala sam poljupce neba i darivala ih viziji ludilo neživljenja razdaljine sam mjerila uzdasima tuge povjeravala pticama koje su slijetale na srcodrom trenutka u čahuri žalovanja sam skrivala istinu nisam je željela nutarnja okrutnica me udaljavala od izvorišta bila sam bjegunica iz zemlje osmijeha tragačica za nečim što nisam znala ili nisam mogla imenovati vjetar se poigravao s mirisima koji su me vraćali u neko davno prohujalo vrijeme prošlost je izgradila krletku iz koje nisam moga pobjeći špilju iz koje sam samo nazirala budnost mjesečarila sam ikonografijom izmišljaja... mozak se ušutio ideje su umirale prije svanuća nestajale zajedno sa zvjezdama ostajali su samo zvuci requiema umrloj ljubavi

Okrenula se Isusu i njemu povjeravala i predavala svoju bol, svoju muku.

Francis razvila se u zrelu, odgovornu, mističnu i duboko molitvenu osobu, kojoj je zajednica povjeravala odgovorne službe.

Kod križa je ministrante pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević, predvoditelj euharistijskog slavlja, te im rekao kako je Marija stoljećima u tom svetištu okupljala starije i mlađe vjernike te ih povjeravala Isusovoj ljubavi.