kasno je.. namjeravala sam spavat.. mozda malo citati prije spavanja.. ali promjena plana.. petak je... nesto mi se malo pise... sto se dogada u mom zivotu?? u posljednje vrijeme.. nista.. kao i obicno.. vrijeme nagovjestava proljece.. prekrasno proljece.. budenje.. i ja se tako osjecam... tek probudenom... u polusnu.. probudenom u nekom drugom zivotu.. zbrčkanom... bez cilja... rascjepana na djelove... vostane figure... neki novi-stari ljudi.. neka nova jutra.. i ja drugacija.. vjecno izgubljena... bez snage da saznam nove pijune u mom zivotu... nema pravila... vjetrovi se igraju sa mnom.. i mojim zivotom koji je vjecito u tudim rukama.. nikako da postanem gospodar svog zivota... kao vjecni pas lutalica u potrazi za gospodarom... nasla sam se u pustinji.. sama.. okruzena pjeskom... tek pokojim povjetarcem koji dodirne kapljice znoja na meni... cak ni fatamorgane koja ce me zavarati... sama u vjecnom.. izgubljenom.. beznacajnom vrtlogu zivota.. trazeci... u sredini sam... nemam svoje grupice.. nigdje ne pripadam.. odtudenik iz svoje vrste.. crna ovca... ne razumijem.. kao malo dijete koje tek progovara... gledam kroz prozor.. trazim odraz.. trazim utjehu... ne pripadam nigdje... cak ni samoj sebi.. dobro dosao.. u svijet.. izmisljeni... u svijet koji nema smisao.. u svijet koji je na pomolu... svijet u koji sam toliko vjerovala... koji me izdaje... a ja sama... i dalje cekam... lastavicu koja ce najaviti proljece...

Sama polumaratonska trka, za koju organizatori ponosno ističu da se trči po najbregovitijoj stazi u Hrvatskoj, privukla je oko 200 natjecatelja, a i njima, i organizatorima na ruku je išlo vrijeme sunčan dan, s blagim povjetarcem, bio je upravo idelan za jedno ovakvo natjecanje.

Možete kukati, a možete krenuti za povjetarcem, koji će vas odvesti u Alpe, u pitoreskni Semmering, u kojem vas u Hotelu Sonnwendhof Semmering čekaju tri polupansiona za dvoje.

Ja sam crv i vrana što Jede crva i lešinar što jede vranu, ja sam šuma i stijena, Sjena hrasta, sjena kestena, list lijeske, Ova grana što se širi na onu stranu obale, i s ljetnim povjetarcem Čas takne mene rijeku, i teče, kao vrijeme.

Na toj maloj zasjenjenoj terasi njenog stana s povjetarcem u kutu (odavalo ga je tiho nenametljivo zvonjenje).

Aljmaškim stazama poigravalo se sunce kroz oblake nošene povjetarcem.

Interesantno, da tog " sramotnog " imena nije bilo vjerovatno bismo do sada bili samo prošlost, povjetarcem nošeni dim iz Auschwitza.

Nadam se da s ovim povjetarcem lakše podnosite ovu (ne) ugodnu ljetnu toplinu.

Magla nad vodom se tromo kretala nošena jutarnjim povjetarcem.

Naftni plinovi su, nošeni povjetarcem, predstavljali veliki problem mještanima iz obližnjih kuća, kojima san posljednjih dana nije bio nimalo lagan.

Ja inače imam običaj kad sam potišten ili kad sam nemiran gledati u nebo, odnosno promatrati oblake i njihovu igru potaknutu povjetarcem ili pak vjetrom.

Prva Jugoslavija nastala je kao direktna tvorevina raspada triju carstava, otomanskog, ruskog i austrougarskog, koje orkan kapitalisticke ekspanzije 20. stoljeca raznosi poput sasusenih sezonskih listova prvim jesenjim povjetarcem, a pod cijim se neposrednim utjecajima odvijala povijest dotadasnjeg Balkana.

Zajedno sa zmorcem, povjetarcem s mora, čini poznati ljetni maestral, počinjući puhati ujutro, postižući dnevni maksimum rano poslijepodne te zamirući navečer.

... jos je jedan viked prozujao, a ja i moja prijateljica smo ga iskoristile do kraja... ovaj put ideja je bila da tempo bude malo laganiji i da ove vrucine ublazimo morskim povjetarcem... da, da, vrucine su napokon dosle i u englesku

Tišina u naravi uznemiri se laganim povjetarcem koji dizaše u vrtuljcima po cesti prah.

Morska prašina miješa se s planinskim povjetarcem koji nježno silazi sa šumovitih strmina Velike Kapele.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

Sjedeći u hladu monolitne bijele vrbe (Salix alba L.) na obali rijeke Mrežnice nadomak mjesta Dobrenići, često mi misli odlutaju dok gledam u povjetarcem uzburkanu površinu rijeke koju lokalno stanovništvo već generacijama naziva morem ovoga kraja ".

Ljetna terasa s prekrasnim egzotičnim palmama uz bogati izbor bara na terasi omogućuje vam da tople ljetne noći zamijenite laganim povjetarcem.

Nakon ove dugotrajne depresivne kišurine kojoj se, valjda da bi me zasigurno uguralo u depresiju, pridružilo iznenadno krepavanje elektropokretača na mojoj vozilici, svanuo je vedar dan ispunjen laganim povjetarcem.

Lišće se miće pod povjetarcem i šapuće mi nježne riječi na uho.

Ljetna terasa Jimmy Woo-a s prekrasnim egzotičnim palmama uz bogati izbor bara na terasi omogućiti će Vam da tople ljetne noći zamijenite laganim povjetarcem.

I dok ONA razgovara, sa obližnje klupice, u pravcu mog Eustahija, povjetarcem nošena, dopre rečenica.

Nakon euharistijskog slavlja i radosnog susreta s Isusom slavlje se nastavilo oko pripremljenog stola u Marina Kaštela u Kaštel Gomilici, na morskoj obali, milovani tihim povjetarcem s mirisom mora i lijepim obiteljskim ugođajem.

Činila se slabom i krhkom, povijala se pod svakim povjetarcem...

Miomirisi ružmarina u cvatu i lovora u listanju isprepleteni slanim morskim povjetarcem oživjet će u Vama ugodne uspomene i pobuditi vas na smišljanje pobjedonosnih planova za budućnost.

Bez obzira što je vani bilo vruće, laganim bicikliranjem rashlađivale smo se laganim povjetarcem i nismo osjetile vrućinu.

I naš susjed, jadnik, koji je preko žene naglo financijski uznapredovao, nošen tada povoljnim političkim povjetarcem.

Kiša i kišica koja danima dosadno pada željela je zamijeniti mjesto s toplinom, suncem, blagim povjetarcem.

Ovo aludira na njeno pahuljasto sjeme koje biva rasuto i najblažim povjetarcem.