Sretno udana, bez djece, podstanar (zasad). Ne nisam se predala, tulila sam mjesecima, ali sam sad izvrsno, nije me sram priznati da me ponekad boli DUSA, da sam uistinu bila bolesna od te depresije, to je stvarno teska bolest (boli te dusa, boli te tijelo). Idu mi na zivce sve " kokosi " koje pricaju o depresiji, kao o tome da te boli glava.... Meni se svijet okrenuo naglavacke, plakala sam jer sam morala ostati sama doma (dok je moj muz morao raditi), tri sam mjeseca bila doma, nisam mogla nigdje saa, a kad bi otisla vani-povracanje, slabost, mucnina, umor.... uzas.... Je li to dostatan komentar??????? (maruska 21.01.2009., 13:36:07)