Osim toga i Ichabod i Mike su pozitivisti, odnosno ne vjeruju u duhove nego u zdrav razum, ali na kraju ipak priznaju da ima mnogo toga što se racionalno ne da objasniti.

Osim što je rije č o najmla đ em autoru, dakle, pripadniku novoga naraštaja književnih istraživa č a, povijest kolege Novaka izazvala je reakcije ve ć zato jer takve stvari u nas ionako ne mogu pro ć i nezapaženo, a ponajprije zato jer je istupila iz dosadašnjih historiografskih eminentno tradicionalisti č kih, tj. pozitivisti č kih gabarita.

Kako god su se pozitivisti i materijalisti žestoko sukobljavali, nije im palo na pamet da imaju isto ishodište - misli kao izrazi činjenica ili vanjskih stvari.

Da bismo izbjegli ovakav zaključak, postoji samo jedna mogućnost:, mora se tada reći da u svijetu postoji nešto iracionalno, kako se to elegantno izriče, to znači nešto posve apsurdno, besmisleno.Zaista su svi oni koji niječu vrijednost maloprije naznačenog dokaza na različite načine iracionnalisti.Tako su to pozitivisti, neki idealisti i napokon filozof koji je svojim ateizmom postao poznat, Sartre.

U XX. stoljeću, logički pozitivisti na jednak način nastoje izgraditi sve znanosti počevši od osnovnih, opažajnih činjenica.

Nemanja Vertebrate... nije tipfeler... čitao sam tvoj blog, točnije prelistao sam ga: Vatra, pozitivisti, Russell, Keith... vidim da ću imati što raditi ovih dana.

Ako ljubav dođe, doći će, ne požurujte je i ne budite pretjerani pozitivisti, ne razmišljajte negativno, nego prije svega budite realisti.

No kako književni jezik i organski narodni govori, htjeli to pozitivisti ili ne, uvijek utječu jedno na drugo, mogu se kao hrvatski govori odrediti svi oni zapadnojužnoslavenski narodni govori na koje utječe hrvatski književni jezik.

Kada sam zatim pokušao tačno da razumijem pozitivističku filozofiju, pokazalo se da i ona nije mogla položiti račun o svojim vlastitim temeljnim pojmovima, da je, na primjer, pojam iskustva, koji je u pozitivizmu pretpostavljen, bio pojam koji se raspao pred sve oštrijom samokritičkom analizom koju su pozitivisti, da kažemo na njihovu čast, izvršili tako da je na kraju bilo suviše teško uopšte nešto reći o tome šta se podrazumijeva pod iskustvom.

Mayra, Davida Hulla i sl. pozitivisti? ke, kakva bi druga ontologija progresa u (živome) svijetu bila mogu? a, a da ne bude esencijalisti? ka, da vodi ra? una o? injenici evolucije, o jedinkama kao vrstama, o vrstama kao populacijama jedinstvenih jedinki, o populacijama kao ishodištu neograni? ene varijacije, itd.?

Jednostavno, faktografske paleontološke i morfološke konastatacije, i sve to u strogom okviru pozitivisti? ke ontologije, za koju o? ito postoji samo jedna (tvarna) vrst supstancije.

U najmanju ruku njihova je ontologija usko pozitivisti? ka.

Gledaju? i samo dijelove sustava u razvoju, imaju pravo pozitivisti biolozi i ontolozi kad na temelju stvarne prevlasti nekih evolucijskih linija, ukazuju na propast bezbrojnog mnoštva drugih linija, a da je vrednovanje današnjeg stanja nadahnuto vrijednosnih sudova po kojima je? ovjek najviši domet evolucije.

Nije vjerojatno slu? ajnost da se Darwinova teorija pojavila istodobno kad i pozitivisti? ka ontologija i epistemologija sa svojim poimanjem o neovisnosti supostoje? ih svojstava (v.

Pravni ga pozitivisti drže nedopustivim, a pravni naturalisti opravdanim.

Pozitivisti su priznavali kvantnu teoriju jer ona nastupa kao iskustvo i jer je njihov svjetonazor upravo u tome da priznaju iskustvo; Bohrov problem je, međutim, bio u tome kako je uopće moguće nešto takvo kao iskustvo.

Jedne naglašavaju značaj pravnih normi - dogmatske i normativističke, druge značaj društvenih odnosa - sociološki pozitivisti, a treće vrijednosti - prirodnopravna učenja.

Znanost nije u mogućnosti definirati čovjeka, a takvi pozitivisti htjeli bi sve ukalupiti.

Ovu Rezoluciju uzimaju kao zaštitni znak, ateističke udruge, znanstveni pozitivisti, ljevičarske partije i koriste kao paravan borbe protiv kršćana.

Zato se ne ljutim, jer znam kako vi pozitivisti funkcionirate.

Evidencijalisti (pozitivisti i neopozitivisti) osporavali su svaku mogućnost bilo kakve evidencije u prilog Božjoj opstojnosti.

To je pozicija koju su, od filozofa, zastupali logički pozitivisti Rudolf Carnap i Karl Hempel, zatim Gilbert Ryle i Ludwig Wittgenstein.

Kako se demagozi i pozitivisti koriste statističkim prijevarama o demokratičnosti studiranja, sigurnosti građana?

S tim se slažu i pozitivisti.

Jer (mada jer gramatički ne smije biti na početku rečenice, ovdje je izrazito stilskog kartaktera, kao što je pisac bio izrazito stiliziran kad je pisao o Grobnici za Borisa Davidovića) sama sam sebi svevažna, skoro najvažnija, i mada ne želimo priznati mi smo si najvažnije biće na svijetu - ultra smo altruisti i pozitivisti upravo radi sebe.Evo ja priznajem

Valja nam pripomenuti, da je taj neko ć mahom patriotski i pozitivisti č ki tip pisanja povijesti bio inherentan hrvatskim smjerovima istraživanja još iz davnog doba aktivnog ilirskog romantizma tj. slavenske uzajamnosti, potom na tragu velebnih Jagi ć evih zasada, pa brojnih hrvatskih posrednika u istraživanju književnosti poljske, ruske, slova č ke, bugarske, slovenske, makedonske, srpske, č eške, i inih slavenskih odvjetaka.

To je povezano s mojim esteticizmom i time što u vezi s njime zaista mislim afirmativno, a ne samo ironično/defenzivno. (Na vjeru ne mislim u religijskom smislu, za što postoji duga povijest jer su pozitivisti voljeli napadati marksizam jer je religiozni ili metafizički sustav vjerovanja, a ne racionalni ili znanstveni; mislim to više u smislu Deleuzeove česte izjave da je vjerovanje u svijetu najhitniji zadatak s kojim je filozofija suočena danas.) Ostavit ću po strani za kasnija razmatranje svoj prilično svjestan pomak od Marxova samo različito interpretirali svijet prema vlastitoj formulaciji te teme kao pitanja razumijevanja svijeta a ne njegova interpretiranja.

Zar nagoni i instikti (auto) destruktivnosti nemaju istu važnost kao okolnosti, za koje marksisti, strukturalisti, pozitivisti i funkcionalisti tvrde da nas baš u svemu određuju?

To su kroz povijest činili pozitivisti koji na obred gledaju kao na društveni učinak, s ciljem da i sam obred svedu na društvenost.

Jedino bi možda radikalni pozitivisti (kao recimo Apemant ovdje na forumu) mogli smatrati da samo znanstvenici mogu izbjeći filozofske zablude