Oko ponoći dođem pred Cvijetin stan, pozvonim, a vratar me pusti.

Jedne nedjelje stavim na tanjur 2 kolača, pozvonim i samo mi je bila namjera dati ih Toti, ne ometajući njen način života.

moj susjed piše kolumnu za tjedni prilog u dnevnim novinama koje čitam. čitam ih zato jer ih moj otac kupi. tko zna kakva bih osoba ja bila da mi otac čita hrvatsko slovo ili kulu stražaru. godinama prije susjed se vraćao kući. nosio je bocu crnog vina i kolače iz slastičarnice. spotaknuo se o stepenicu i pao. boca se razbila i porezao se. mi smo iz stana čuli te zvukove jer je pao na prijelazu od drugog prema trećem katu. mi živimo na trećem katu. moj je otac priskočio u pomoć. meni su rekli da odem do petog kata i pozvonim na vrata njegove žene i javim joj da očisti krv i vino sa stepenica dok oni idu u bolnicu. dok sam se penjala stubama zamišljala sam kako nosim tragičnu vijest o nečijoj smrti. njegova žena me gledala pogledom kojeg se ne sjećam. njegova djeca su me gledala istim takvim malim pogledom. njegova žena ima mili glas. naslijedila ga je od majke svoje. nisam je već dugo vidjela. tko zna gdje je. sjedila sam u njihovoj dnevnoj sobi. linoleum u njihovoj kuhinji je bio ljepljiv od meda i mravi su sebi napravili stazicu. spavaća soba je bila ormar pun knjiga. u tom ormaru, mračnom, stajao je pisaći stroj. na njemu moj susjed tipka članke koje ja čitam u novinama.

uhvati me čežnja, duboka i teška i obuzme me želja da potrčim da preletim ulice i trgove da pozvonim na jedna vrata i kažem: evo me k tebi... zauvijek.

Đole bi rekao " pozvonim pa zbrišem "...

Odem ja tamo i pozvonim na vrata.

Pozvonim ja mojoj Slavki, ali nitko ne otvara.

Kada smo je potom pitale za čuveno zvono koje je trebalo oglasiti papin dolazak, odgovorila nam je: ni na kraj mi pameti nije palo da pozvonim kad sam vidjela papu došlo mi je to tek kad smo išli unutra u samostan, no nisam se ni mogla vratiti natrag da pozvonim.

Meni uvijek iznova zanimljiva stvar, pozvonim, pjesaci prvo pogledaju prema gore.... hej pa tko bi od tamo zvonio?

maska: eto maska mulac jedan educirao si me. pr: covicka ti si lazljivica, lopovcina i prodajes se baustelcima za 2.5 kune,... a ti se sad brani, pa kad ti dodem pred kucu i pozvonim, pozovi me na kavu da procakulamo,... ako me odbijes.. onda si pokazala da ne zasluzujes pisati niti za skolske novine " jesi li sada razumio mulac seksisticki

Zbog tog i nekih drugih problema koji su se nagomilali zadnje vrijeme ponovo mi je proradio kolitis, pa sam vezana za kuću i ne mogu napraviti čak ni takvu jednostavnu stvar da pozvonim na vrata i vidim tko je tamo ili da čekam ispred i špijuniram.

Joj kada ti nađem IP adresu pa kada ti pozvonim na vrata govno jedno papsonsko.

Hitro poskočim stubama do naše sobe, otvorim vrata, - upalim svijeću i silno pozvonim.

Noću će gorjeti kutno svjetlo i do njega zvonce da se može odmah ustati kad joj ja pozvonim, da mi dođe.

Vratim ga do zgrade i pozvonim mami da smo stigli i kažem joj da bi mu kupio sladoled za poslije večere, ona kaže da može, a djete odjednom presretno i trkom IDE sa mnom po sladoled.

J oš godinama nakon toga dolazio sam do njih, svaki puta sa strahom da će, nakon što pozvonim, ona otvoriti vrata i tresnuti me tavom u čelo.

Ne možeš me spriječiti. " " Molim te ne dolazi. " " Hoćeš li mi otvoriti kad pozvonim na vratima? " " Neće me biti.

Pozvonim joj dvaput dugo i jednom kratko tim svojim pogledom na daljinu i mantrom sklepanom nabrzinu, pred kišu.

Pozvonim na vratima, uđem i imam što vidjeti.

Pozvonim i bez riječi joj gurnem u ruke veliku zdjelu fritula.

Aaaa, tebe zanimaju moje susjede Pa ja sam sa svima u dobrim odnosima, pozvonim i tražim... recimo malo šečera i uvijek dobim Tu i tamo popravim kakvu pipu, zamijenim gumicu i uvijek su mi zahvalne.Ja volim ženama pomagati i zato sam žalostan kaj ih i na forumu nema više Žene na forum i otvorite sada u mort-sezoni temu koju god hočete

Hanna Segal otvara vrata kad drugi put pozvonim.

Pozvonim, otvara s onim predivnim osmijehom, ulazim.

Da li da pozvonim, ili da odem, pa se kasnije vratim?

Ja sam preko zdrastvenog kod jednog zubara što ordinira u privatnom stanu.Kad pozvonim, vrata mi otvori vrlo sexy sestra, lijepo se zavalim u kožnu fotelju i čitam Playboy dok zubar ne završi posao sa pacijentom prije mene.Onda, kad pocne sa radom samo ako malo namrštim facu odma ide injekcija da se ne patim previše.

Pred kuću dolazim u 16,45. Vadim osobnu iskaznicu i pozvonim.

Odvažim se i pozvonim na sporedna vrata crkve pored koje prolazimo svaki dan.

Pozvonim, otvaraju se vrata, kad tamo Anonymus

Šta da poduzmemo? " - kolegica se pokupi u auto, a ja ostao pričati sa gumbom... policijska stanica to je to... idemo do dežurnog i diplomatski inzistirati da nas negdje smjesti... a dežurni... cure... dvije... mlade i zgodne... gledaju erotski film i ne obaziru se na jednog tamo koji iza staklenih vrata pokušava doći do njih i pitati za hotel... hmmm... možda bi Mujo mogao ostati kod njih gledati film, a ovi moji nek se snađu... samo napravim neku glupost i imam besplatno noćenje... odustao sam... objasnile su mi da je hotel tu negdje preko puta... kakva sreća... otvoren je... na recepciji se čuje lagana muzika... super izgleda... pozvonim na ono zvono kakva se viđaju u američkim filmovima i pojavi mi se... čistač... uredno mi objasni " nicht zimmer frei "... i tako u još 2 - 3 hotela koja nađosmo u blizini... u jednom nam je i neki djedica objasnio da je valjda neki sajam u gradu i da su svi hoteli krcati... ideja pa tko zna bolje od taksista gdje se u njihovom gradu može spavati... sjednem ja kod jednog od njih... super dobar mercedes, koža, puno opreme, pun dima od cigarete... a vozač... kožne hlače, cigareta, masna kovrčava kosa... navijač Galatasaraya... " du ju spik ingliš? "... ne zna čak reći niti " NE " nego kima glavom... razumio je " hotel "... i vozi... ostatak ekipe nas prati... pričamo šofer i ja o svemu i svačemu... da smo iz hrvatske, da putujemo u nizozemsku, da putujemo poslovno, da nigdje nema mjesta za spavanje, da se vozimo već 15 sati, da uskoro ide doma jerbo mu je dosta za večeras... i to sve rukama i nogama i pomalo njemačkim... puno je ljubazniji nego što izgleda na prvi pogled... dolazimo napokon u onaj " moj " hotel... nema mjesta... ljubazni recepcioner, u suradnji sa taksistom kod kojeg i dalje radi taksimetar i otkucava euriće, zove telefonom ostalih nekoliko hotela... nigdje niti jedne slobodne sobe... 2 sata je... ništa nam ne preostaje nego na autocestu, pa prema odredištu... pozdravljamo se sa našim taksistom - 22 EURa... oko 3 sata smo stali u hotelu na autocesti... mogli smo tu doći oko ponoći i već spavati 3 sata... super luksuzan hotel, ali tko može misliti o hotelu u 3 sata u noći, a ujutro kretati dalje... pravo iskustvo za sljedeći put...

Dolazim ispred njezinih vrata, pozvonim i čujem nježan glas: Uđi, srce, vrata su otključana.