Nikad nitko nebi rekao da prije augusta mjeseca moja malenkost uđe u hladno more (zimogrozan sam). M. sam obečao da ću ići s njim na more, a ja kad obečam onda obećanje privedem kraju.Već sam si zamišljao, ono prljavo more, žuljanje na stijenama, pržiš se i znojiš istodobno, onaj fuj smrad u busu... Naravno prije samog odlaska morali smo se malo poriječkati jer onda sve drugo nebi imalo smisla.Tako krenusmo namršteni, ali namršenost nije trajna.Sjeli smo u bus, a ono kako sam zamišljao, vonj, smrad, mješavina, znoja, prdenja i miris cigarete u prepunom busu.To su klinci koji se furaju na frajere, no zanemarimo ih.Napokon stigosmo i sa užurbanim korakom došli do sviježeg ali teškog zraka.Sparina ne.Ušli smo na početak šumskog puteljka koji vodi do plaže, a ponekad posluži da se full uzbuđeni, razvaljani na peškiru, vode ljubav