Zvala se Magdalena. »« Ideš, »konstatira iznenađeno.« 1905. to je generacija moje prabake. »« Ako ti kažeš, »ustvrđujem.« No, to je vjerojatno bilo njeno djevojačko prezime. »« Znači, »dodaje, razmišljajući naglas,« ako je imala brata, ili vanbračnog sina, njezin bi otac mogao biti moj čukundjed... »« Teoretski... »« Hm, »zaključuje.« Na kraju će ispasti da sam ja nasljednik konzervativne struje u obitelji... »« Nemoj zaboraviti, »napominjem,« da su tada židovska prezimena bila puno češća nego danas. »« Svjestan sam toga, »potvrđuje Edo.« Priča se bavi Holokaustom? »

U povodu smrti naše neprežaljene majke, bake, prabake, svekrve i punice TEREZIJE FRIDE koju smo ispratili na vječni počinak u srijedu, 9. V. 2012. na mjesnom groblju u Garešnici, zahvaljujemo svima koji su nam iskazali sućut, prisustvovali ispraćaju, odali počast i okitili grob cvijećem, te nas ohrabrili u tuzi i boli.

Kako su to nekada radile naše bake i prabake podsjetio nas je naš umirovljeni učitelj Zvonko Širanović uoči Uskrsa.

Pogledajmo kakve su čestitke za Valentinovo, na Dan zaljubljenih slali naše bake i djedovi, prabake i pradjedovi... datum objave: 06.01.2011.

Po uzoru na odredbe članica EU-a, u Pravilniku o ostvarivanju prava na naknadu za učenje hrvatskoga jezika i stipendiranje iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske nacionalne manjine, definirani su pojmovi pripadnika hrvatskoga naroda iseljenika, useljenika i pripadnika hrvatske manjine i čime svoju pripadnost navedene kategorije stipendista dokazuju. Pripadnikom hrvatskog naroda smatra se osoba kojoj su oba roditelja, kojoj je jedan od roditelja ili jedan od predaka trećeg ili četvrtog reda (djedovi i bake, pradjedovi i prabake) bio pripadnik hrvatskog naroda i koja svoju pripadnost potvrđuje izjavom te dokazom pripadnosti hrvatskom narodu javnom ispravom i/ili drugim dokaznim sredstvom. (Vidi: Pravilnike o ostvarivanju prava na naknadu za učenje hrvatskoga jezika i stipendiranje povratnika i useljenika, Narodne novine broj 84/1988., NN br. 102/2000. i NN br. 148/2002.).

Primitivac može biti i čovjek čiji su pradjedovi i prabake živjeli u gradu... i čovjek koji ima sve akademske titule....

... dakle, kad je majmun saznal da ima mušicu u prsnatome košu odma je vužgal dvd-a da vidi supermena koji pije nebo iz vode dok mu levo oko ide ne levo niti desno neg nekam od iza pa mu zato postoji školjka z stipe ražnjićima de se kotaju po blatu... onda se našla žirafa na putu koja je znala da nezna da bu znala da je bila v špilji z frizerom za ruke... i tak kad ono sazna jedna olovka de mu je mama ona se odma skrije iza smradljivog ne vidijučeg kerefekija de se vidi kak mamuti hodaju z dlakama po travi na zraku, ali nema tu papera da izvrši samoubojstvo... napokon je svanuo zmazano leteči frugavi leptir s masnom kočnicom i de mu je glava mu je nos... dok si na plejštejšenu baka brusi nokte, deda se reže z obrnutom podglavicom od šljive sosedove... pa to je iskusil na sebi jen kamen koji vidi dok ne vidi, al mu se za repom pojavila karijera i on je sve čul prek stanične plazme dok se mu strina pekla v posudi za kolače... kad je dok je neko čul da hrmaki stvaraju lopate odma je došla cela majmunska familija na gledanje kino-glazbe usput je murjak skužil da se nalazi v njegovom prošlo bivšem loncu z cd-a plastične veličine " jen puta dva puta tri "... bio je tu i originalni drveni pes z dlakavim jezikom ali neje postojal jer mu je mama napravila tatija a od njegove prabake ovca je smrdela po ukusu iz kiše koja curi iz poda, al čipš od železnih flomastera neje dobar zbog toga jer ima prevec ceste na želježnickim lukama... osim toga bili tam jemput neki hrošči koji nebreju sposrati glinu z sebe neg mešaju kompota z kokakolom dok je banana zelena i gori printer na kojemu se ne vidiju slova... zombij koji pegla sebi nofte na nogama osjeti da mu neko kuca na ormar z zobačama i struže po pločama od kruha, doma dojde i prekle celoga stolca jer je dobro obrjeni na krivo stranu... raca plava po dravi korpo nosi na glavi šej ha... i tu je kraj kraja...

Sječam se svakog mog osječaja u svakom trenutku. kad mi je rekao lezi na pod inaće ti neču dat nešto, uvijek je bilo nešto kaj sam ja htjela, i ja sam ga svaki put poslušala. a jebiga, bila sam klinka. nije bilo bitno gdje i kada, samo da se on zadovolji. sječam se onaj put kad me najviše boljelo.bili smo sami u kući njegove prabake, koja je bila puna stvari koje više nitko nije htio. bio je i jedan žuti kauč, s nekakvim cvijetovima. ugledala sam tenk na baterije i u sebi sam znala da mu moram dat jer ga inaće neću dobit. rekla sam da želim taj tenk. on je počeo skidat hlače i rekao znaš kaj trebaš napravit. ja sam legla, on me svukao, sječam se boli i srama koji su prostrujali kroz moje tijelo, neznam jel bilo krvi, nisam htjela gledat, zatvorila sam oči i govorila u sebi: to je normalno, svi to rade, dobro, neka to radi, zaslužujem.

Uz svakoga od nas su i naši preci, djedovi i bake, didovi i none, pradjedovi i prabake, svi oni koji su živjeli teško i ponosno i koji nisu nikada odustali od borbe.

Na njemu je stara kuća od moje prabake koja će se srušiti, no ima struju i vodu tako da je to već jedan veliki plus...

Bilo je to ime moje prabake, sada je moje.

Kako se smrt približava, ljudi ponekad imaju mistična iskustva, susreću svoje pradjedove, prabake ili druge preminule rođake, pa čak i Isusa, Majku Mariju, Budhu ili Krišnu.

Ondje se javio Milku Musulinu, bratu moje prabake Olge Gavelle, koji je kao liječnik radio u Rio de Janeiru.

Čudesna svojstva sode bikarbone znale su još naše prabake i bake.

Imala sam nekoliko baka: dvije prabake, omamu, baku i teta baku.

Opet se vraćaš na spiku kako je neki moj prdajed jednim svojim spermatozoidom u jajnoj stanici moje prabake stvorio mene kao osobu prije nekih 100 godina.

A što sa ostala tri predjeda i tri prabake?

U povodu smrti moje drage mame, punice, bake i prabake MILICE BATIĆ rođ.

Priča govori o sudbini četiriju generacija žena prabake, bake, majke i kćeri.

To je povratak prirodi i tradiciji takvom hranom su se hranili naši pradjedovi i prabake.

Nakon strasnog i hrabrog života tijekom kojega nam je predala najbolje osobine svoga bogatog duha 21. ožujka 2003. utihnulo je srce naše majke, bake, prabake, svekrve i sestre

U povodu smrti naše drage majke, bake i prabake KATARINE POLOVIĆ iskreno zahvaljujemo rodbini, prijateljima i susjedima, posebno Zdenki, te znancima koji su nam izrazii sućut i ispratili je na posljednji počinak.

- Hvala Bogu ovi mlađi su svi živi, imam slika od prabake i pradjeda pa cu se potruditi to skenirati i poslati vam.Slike su kod djeda u Ogorju, inace pradjed mi se zvao Jakov pod nadimkom Lasan.Znam da ste imali tešku nesrecu prije par godina... drži te se, sretno.

Svim prijateljima i rođacima obznanjujemo tužnu vijest o smrti naše drage majke, svekrve, bake, prabake i tete Bebe FRANCISKE PANCER koja je završila svoj puni i plemeniti život u 93. godini života.

Vrijeme kad su naše prabake, bake i majke danima strpljivo i s puno ljubavi izra? ivale svoje odjevne predmete, obla? e? i ih ponosno za nedjeljne mise i ve? e blagdane.

Tridesetak članova četiri generacije njezine obitelji okupilo se s različitih strana, čak i iz inozemstva, da proslave 100. rođendan svoje majke, bake i prabake Anđe Perić.

Beigbeder naizmjenice (u oba slučaja u Ich-formi) iznosi vlastita promišljanja i intimne misli svojih fikcijskih junaka smještenih na najviši kat gorućeg WTC tornja, trudeći se dočarati sav pakao te bezizlazne situacije, ali na taj način u neku ruku projicirajući i sebe sama u tu katastrofu (svojim junacima daje prezime svoje prabake).

Recimo da ste od prabake, koja je bila izuzetno zdrava i sretna, dobili u nasljedstvo prsten ili ogrlicu s kristalom.

Razlog je u tome što kristal u nakitu zadržava energiju koju je memorirao od vaše prabake.

Nekad su žene koje su rodile blizance osjećale blagoslov i sreću jer su baš one u generacijskom nizu donijele na svijet dvije bebe, baš poput njihove prabake.