A pričati se može i mora, zato su sva praiskonska i suvremena duhovna znanja zaogrnuta plaštom književnosti.

I heteroseksalci su genima određeni da budu takvi.Isto kao i već navedene skupine.Al zašto smo mi normani, a vi ne.Iz jednostavnog razloga, probaj napravit dijete svom dečku.Jer seks uzrokuje praiskonska želja za produljivanjem vrste, tj. za razmnožavanjem.

Tecemo sa Univerzumom, kao praiskonska energija, noseci sa sobom, iskru postojanja, a isto tako kaplju vecnosti.

Duh je praiskonska sila kojom je prožet cijeli svemir, koja ga pokreće i ravna njime, a koja se u filozofskoj literaturi naziva i bitak.

- U prenesenom značenju bol u križima je ona praiskonska bol, koju je sam spasitelj podnio da bi se žrtvovao za nas.

Poanta svih priča je ista duboka, neutaživa, praiskonska želja za ljubavlju i pripadnošću koje gaji svako ljudsko biće, nepokolebljiva vjera u pravo ostvarenja vlastite bajke na ovome svijetu i u ovome životu.

Zemlja kao simbol društvenog vrednovanja, praiskonska egzistencijalna jedinica.

Kada bih tražio meko oplošje zakrilno gdje bih svoje srce od lovaca sakrio pod tvoje dlanove na mojim prsima bih pobjegao da me svojim toplim iscjeljenjem napajaju pod tim obožavanim dodirom na koži pod kojim mi praiskonska duša zaigra

Temeljitijim ispitivanjima otkrilo se da je ta praiskonska tekućina nešto više od običnog izvora mono-nezasićenih masti.

Praiskonska je to privlačnost vreline plamena i igre svjetlosti buktinja na riječnim brzacima.

Kako sam zaključuje, fenomen igračke i igre je praiskonska zagonetka života, kao što je zagonetan i sam život pa su ciljevi njegovog prikaza ovdje uokvireni u razmatranje praktične namjene igračke i aktualne znanstvene domete.

Praiskonska venera se ogledala na pućini privida.

On, zajedno s drugim okolnim narodima promišlja praiskonska pitanja čovječanstva: odakle svijet? odakle čovjek? odakle zlo u svijetu?

A ta je novost isto što i praiskonska Praznina, koja kroz svečanost haiku trenutka odjednom i umah postaje Punina.

opasnost uglavnom proizlazi iz neznanja, ali ako se dobro radi mozes imati vrhunske spoznaje u samom sebi i svijetu oko tebe. ja nisam strucnjak i ne pada mi napamet prodavat savjete koji mogu stetiti jer se malo razumijem u to. nadji nekog strucnjaka i bavi se time. kundalini je praiskonska covjekova moc, govoreno internetskim rjecnikom, router za mnoge stvari vezanih za matricu, prema tome moze biti od ogromne koristi, ne samo stete

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Postoje neka praiskonska pitanja koja su ljudsku vrstu mucila od samog njenog postanka. Tko smo?

i ta praiskonska materija izlazi iz tvoje guzice i da ja nakon tebe sjednem na sjedalo gdje se znojio i cjedio tvoj šupak i jaja?

1. ččč-č hačččč (ččč ččččč) - istinska, stvarna ljubav, praiskonska ljubav prema Bogu.

Svaka ljubav koja ne uključuje ljubav prema Bogu nije zbiljska i praiskonska. Robovanje Bogu jeste ljubav duše prema Bogu koja, po svetoj tradiciji, počinje onog trenutka kad je Bog stvorio duše u praiskonu i upitao ih: zar Ja nisam vaš Gospodarč, a one mu odgovorile: Da, ti si naš Gospodar.

Dali vam je poznato kolika je to praiskonska bol i strah svakog bića, strah od smrti gladovanjem?

Obojana i lako probavljiva praiskonska potreba?

Kako ova praiskonska glazba, ako se uopće tako može nazvati, djeluje na ljudsko tijelo, najbolje se vidi na izvođaču.

Međutim, u aztečkomu su se panteonu do vremena konkviste dogodile mnoge promjene tako da su mlađi i aktivniji bogovi istisnuli praiskonska bića.

Vještina se definira kao praiskonska životna sila, duhom slična prani i qi-ju, a praktičari rade po sistemu čakra, sedam cenatara energije u ljudskom tijelu, koji pak proizlaze iz filozofije joge.

Prema Sv. Jovanu, praiskonska svetlost je REČ.

Iskonski ili istočni grijeh - praiskonska milost

Prema njihovoj legendi, Nehebkau velika praiskonska, besmrtna, dvoglava zmija potiče iz središta lotosa, a živi u Nunu praiskonskom oceanu iz kojeg je potekao cijeli život.

Nešto u nama, neka jaka, praiskonska veza nas neraskidivo veže za naše roditelje i ma što nam uradili, u nama uvijek ima ljubavi za njih.

Je li to bila jedna velika, praiskonska civilizacija, poznata pod nazivom " Mu ", za koju se smatra da se protezala na području Tihog oceana, tj. na području današnjeg Japana, Indije, Australije i Oceanije?