htio bih napisati ljubavno pismo poznatoj ženi koju nekoć ljubljah: ne polazi mi za olovkom, ne bje samo jedna htio bih napisati ljubavno pismo nepoznatoj ženi. ni to mi ne polazi za olovkom. htio bih napisati više pisama jednoj ženi. uzalud. posve sam izgubljen u najljepšim riječima koje ne znam iskazati. htio bih napisati mnogim ženama jedno ljubavno pismo. to bi već imalo nekog smisla. htio bih da se pisma sama napišu ženama koje vidjeh samo na sekund. na izmaku milijuntog djelića sekunde. u kresnutom mimolazu. mirisalo je sve po onom uzbudljivom trenu u kojem bijaše nešto i od one utvarne vječnosti. možda to bje san? pa ljubavno pismo i jest neko lice sna. pokušaj ustreptalog nabacivanja nježnog lasa nestvarnog prema stvarnom. pismo je uvijek nekažnjivi osvajački čin. pohod na dušu, na tijelo, u tijelo, na mozak, u mozak, pohod na ono što vidimo i što ne vidimo a tek oslućujemo: pa su tako ljubavna pisma zamke čiji je ishod počesto nepredvidljiv. iščekivanja. unutrašnja šaputanja. zaklinjanje i molba. obećanja nevinosti i herojskih čina. prepredene pohote. i ona, konačna, čekanja odgovora između dva vremena, između dviju obala najljepše su dionice i duhovnosti pisma. odgovor možda neće stići u pravi tren. možda nikada. ništa zato. vrijeme mojeg/tvojeg treperenja i iščekivanja iskupljenje je svakog mogućeg poraza duše... ne pišem više ljubavna pisma. ispisala su me. iscrpila. isušila. pišem sad samo pisma u mislima bez rečenica. u znakovima. tu abecedu zovem d r h a t i m a. još uvijek mogu uzdrhtati. poslati (ne) poznatoj ženi nijemi poziv na (bes) tjelesno podrhtavanje. hajde, ženo/ljepoto zadrhtimo u ime onog milijuntog dijelka sekunde kad smo se zakresnuli i zapalili tzv. veliki ozbiljan svijet. dakle, sad pišem ljubavno pismo oku nepoznate žene. očima svih žena. onom pramenu kose koji me nije vidio, ali je oćutio da ga gledam i (za) uzimam preko vala ili spirale kemijskog erosnog povjetarca... nepravedno je ne nakloniti se prokletstvu i milinju slučaja kao što je i nepravedno pisati lj. p. iz pepela. hladna. racionalna. nemuževna. nepožudna. prava ljubavna pisma su gotovo slijepa. od čeznuća djetinjarija i žara pohote. ona su djevičanski bestidna. i ne pripadaju samo ovom naglom trenutku sada. ona su i prošlost i budućnost koja je, također, već prošlost. stoga i ne mogu napisati jedno lj. p. samo jednoj ženi. pišem, dakle, ljubavno pismo i ženama koje nikada nisam ugledao niti ću ih ugledati. a možda... moj naklon, prokleti slučaju, zazivam te svim opasnostima, labirintima i enigmama unatoč... darling. tako mi je drago što te još nisam stigao upoznati i dotaknuti. i više od toga. reći ću ti o mnogim tajnama i šutnjama kad se dogodimo. kad totalno jedno za drugim po (b) ludimo spreman sam s tobom podijeliti kruh i vino, mrvice života i obilje kušnji/ljepota, blagost i gnjev, maleni stol i usku postelju... bit ću tad spreman i za te, bosonog, otići u dobrovoljno progonstvo u daleki, smrznuti sibir tvoj/vaš branislav glumac zagreb, siječnja 2009.