Sama riječ Uskrs nastala je od riječi " uskrsnuti " koja potječe iz praslavenskog jezika gdje označava ono što raste i razvija se.

Bogatstvo hrvatskih božićnih običaja upravo je u slojevitosti, u prihvaćanju i preslojavanju tradicija poganskog i kršćanskog: starorimskog, starohrvatskog, praslavenskog i starokršćanskog.

Svojim radom na rekonstrukciji praslavenskog sakralnog pjesništva, Radoslav Katičić nam je u sve tri navedene knjige pružio uvid u samo životno iskustvo starih Slavena, zakopano u komplicirane i višedimenzionalne slojeve kulturne baštine kojoj smo nasljednici.

Alemko Gluhak (Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, 1993.) podrijetlo riječi izvodi od praslavenskog roka (ruka).

U prvom redu to su brojevi koji su bili u najširoj općoj upotrebi, čiji nazivi potječu još iz praslavenskog.

To proširenje praslavenskog baz moglo je nastati, drži Skok, unakrštanjem s aptika, avdika ili, kako zovin cvijet ima zaseban miris, s bazditi.

U osnovi je prezimena imenica bura, što je sveslavenski naziv iz praslavenskog doba za vihor, zao vjetar (staroslavenski, slovački, ruski, ukrajinski burja, češki boura, poljski burza).

Akademik Damjanović je naveo da o hrvatskome jeziku, prema njegovu postanku, možemo reći sljedeće: ubrajamo ga u zapadnu granu južnoslavenskih jezika, a razvio se iz praslavenskog; dijalekatska šarolikost mu je natprosječno velika; standardni jezik je najvažniji među njegovim idiomima; hrvatski jezik ima svoju bogatu povijest; hrvatski jezični standard otvoren je kajkavskim i čakavskim utjecajima; povijesni jezik smatra se i kulturnim proizvodom.

Skok, pak, riječ mujara (u Konavlima " crvena zemlja ") izvodi iz sveslavenskog i praslavenskog mulj (blato, nanos, sitno kamenje i pijesak, što ga vode nanose, alluvio).

Da pojednostavim, praslavenskog je izvora i ima isti korijen kao riječ njedra.

Zrijeti je arhaično za gledati ili viriti, a dolazi iz staroslavenskog i praslavenskog.

Ime je praslavenskog podrijetla od riječi les šuma.

Dakako, to je hipotetičko izvođenje jer su oko praslavenskog riza mnogi autoriteti (Jireček, Miklošič, Holub, Mladenov, Iljinski, Matzenauer...) davali najrazličitija tumačenja.

Današnje obično značenje (vlak) prevedenica je iz 19. stoljeća njemačke riječi Zug, vjerojatno i pod utjecajem češkog, od praslavenskog volk ' na - uja ili - ulja.

Po glasovnim mijenama praslavenskog hrvatski se jezik stoga ne može od-rediti niti razgraničiti prema drugim (južno) slavenskim jezici-ma.

Kalyanaraman je iz ostalih tadašnjih hieroglifa sada prvi uspio dijelom odrediti i opisati naš prediranski ranohrvatski pradialekt Haraquati iz ranoarijske grupe u IV. i III. tisućljeću, iz čega slijedi da je praosnovica izvornoga hrvatskog prije Jugoslavije (ali ne današnjeg vukopisa), daleko starija i od najranijega praslavenskog, pa se hrvatski odsad može tek ideološki izvoditi iz staroslavenskog samo nekim povratnim vremepovom.

Taj " Đurđevdan ", " Jurjevo ", " Zeleni Juraj " vuče korijen iz praslavenskog, poganskog vjerovanja.

Možda je to općenita odlika nekog praslavenskog mentaliteta.

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz praslavenskog u kojem je glagol krьsnǫti značio rasti i razvijati se.

Vrlo je znakovito da se najnovijim pročavanjem etnogeneze pokazalo da je najslavenskiji narod, Madžarski (najveći udjel praslavenskog haplotipa).

Brat je sveslavenska riječ iz praslavenskog doba, baltoslavenska i indoevropska riječ kao izraz za krvno srodstvo prvog koljena, ali i po sakramentu krštenja, po vjeri te po pripadništvu pobožnom crkvenom društvu ili redovničkoj zajednici.

Ovo prezime pripada grupi dvočlanih prezimena koja su nasljeđena iz praslavenskog doba.

kulin ili kulen (ponegdje i kuljin ili kuljen) etimološki je praslavenskog porijekla (kulь: - vreća).

Kroz 500 godina će Slaveni sagraditi Arkaim, a 200 godina kasnije će otići u Indiju, i Indusi će započeti odbrojavanje od svog zajedničkog pretka, opet praslavenskog.

Nije postojao srednjojužnoslavenski prajezik različit od praslavenskog.

Od praslavenskog grend - u književnom jeziku očuvan je samo gerund prezenta grede, u prijedložnim složenicama uzgred (e) (usput) i mimogred (e), najčešće bez - e.

U fonologiji, u razvitku glasova od indoeuropskog preko praslavenskog do hrvatskoga više sam se bavio starijim razdobljima povijesti, znači baltoslavistikom.

A što ih povezuje? Postoje arhaizmi, neke osobine koje danas imaju ti jezici, a koje su naslijeđene iz praslavenskog.

U glagolskom se sustavu hrvatski odlikuje očuvanjem praslavenskog aorista i imperfekta, barem u starijem književnom jeziku, te kombinacijom balkanskog tipa tvorbe analitičkog futura (s pomoćnim glagolom htjȅti) i sjevernoslavenskoga (i slovenskoga) s pomoćnim glagolom bȉti, koji je u hrvatskom postao " futurom drugim ".

Suprotnost provi je krma i ona je u Rječniku zaslužila širu elaboraciju, možda i stoga što je to jedna od rijetkih riječi u brodskoj terminologiji praslavenskog podrijetla (kr ma).