Mene cini nervoznom saznanje o hrpi poslova koje me ceka PRED putovanje: od peglanja i sredjivanja vesa, konzerviranja kuce, spremanja klope u skrinju jer junior zadnje vrijeme ostaje poslije nas, uredjivanja povrtnjaka i cvjetnjaka jer po povratku ne znam gdje dzungla i prasuma prestaju, osiguranja ljudi-kucopazitelja, financijske zavrzlame oko placanja racuna u odsustvu, hitna posta - kako nju rijesiti, i samo pakiranje kofera je tek jedna mala mrvica u cijeloj prici... a o autu da ni ne pricam: voda, mape, planovi, bonboni, zvakace, djusevi, mobiteli, punjaci, CD... sam put je zapravo SPAS od cijele ove price... kada sam napokon u autu, natovarenom do posljednje rupice, ni ne znam sto je to nervoza... od umora pozelim odmah zaspati