Najveći doprinos dao je Ljudevit Gaj svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavenskog pravopisanja.

Al po duši naški govoreći, umrit ćemo, valja pravo reći, da on tomu sasvim ni kriv nije Jer ti nejmaš ni ortografije, to jest knjige od pravopisanja i od riči pravogovorenja, koja uči lipo govoriti, pravo pisat, a još bolje štiti.

Test iz pravopisanja si položio otprve.

Dobio si čistu peticu iz pravopisanja.

Izbacivanjem športa iz imena jednog ministarstva pokazuju koliko drže do hrvatskog pravopisanja.

Četiri godine kasnije objavio je svoje djelo Kratka povijest horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830.) u kojem je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom.

Budući da su Hrvati od 14. stoljeća pisali latinicom, neujednačeno i bez dogovora (svaka hrvatska pokrajina pa i svaki pisac, upotrebljavao je latiničko pismo na svoj način), Ljudevit Gaj je u Budimu, navršivši samo 21 godinu, tiskao Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830) kojim je položio osnove svoje pravopisne reforme.

Gaj je u prvoj polovici 19. stoljeća imao dvije grafijske reforme, a njegovo je najpoznatije djelo Kratka osnova Horvatsko-slavenskog pravopisanja poleg mudroljubneh narodneh i prigospodarneh temeljov iz rokov.

Smatramo da je zadaća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje da u okviru svoje društvene odgovornosti javnosti ponudi pravopisni tekst koji je neautorski, uvijek mrežno dostupan, besplatan i, prvi put u povijesti hrvatskoga pravopisanja, otvoren za javnu raspravu.

Najveće usluge u afirmaciji hrvatskog jezika pripadaju Ljudevitu Gaju i Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja.

Treća dvojba na bojnom polju pravopisanja jest šumnik.

A da su Č i Ć vitalna slova - ne pravopisanja VEĆ HRVATSKE KOMUNIKACIJE SA SVIJETOM onda bi ti svojem klincu dala ime ČIĆIMIĆIGAĆIDIĆI, ne?

O Kušaru se ve ć podosta pisalo, posebice iz pera Zlatka Vincea, Josipa Lisca i Ljubomira Popovi ć a, a i drugi su ga se jezikoslovci posredno i neposredno doticali, no pogovoru je svakako prethodilo autori č ino istraživanje koje je prikazala i približila u radu O pravopisnoj koncepciji Mar ć ela (Marcela) Kušara na Zadarskim filološkim danima 2007. te u suautorstvu s Mihaelom Mateši ć u č lanku Teorijsko-metodološka uporišta jezikoslovnog rada Mar ć ela (Marcela) Kušara u Fluminensiji 2008, a na koncu i svi ostali radovi o metodologiji pravopisanja neobilazno svoje po č etke smještaju i u vrijeme Mar ć ela Kušara.

Njezina monografija Kratka osnova hrvatskoga pravopisanja iz 1996, niz č lanaka o toj temi te suautorstvo na Mati č inu Hrvatskome pravopisu svjedo č e o pozvanosti da poprati pretisak.

Osobita zasluga u ovim nastojanjima pripada Ljudevitu Gaju koji je svojom Kratkom osnovom horvatsko-slavonskog pravopisanja iz 1830. stvorio prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda.

Drago ti što srpski ministar Ostojić već ministarstvo zdravstva nazivlje mimo svake logike i pravopisanja Ministarstvom zdravlja kao u Srbiji.

P rošlo je već gotovo jedanaest desetljeća od izlaska I. izdanja Hrvatskoga pravopisa dr. Ivana Broza 1892. Ta je knjiga značila preokret u povijesti hrvatskoga pravopisanja: do hrvatskoga narodnog preporoda u pravopisnoj se praksi prepletala primjena fonološkoga načela, koje odgovara transparentnoj glasovnoj strukturi hrvatskoga jezika, s primjenom morfonološkoga načela, kojega se uporaba može tumačiti raznim čimbenicima (na čem se danas ne ćemo zadržavati).

22. Ljudevit Gaj (1809. 1872.) hrvatski preporoditelj i književnik, vođa ilirskog pokreta, 1830. godine izdao prvu hrvatsku gramatiku Kratke osnove horvatsko-slavenskog pravopisanja, 1845. godine izdaje književni prilog Danica

Dodajmo tome jednu važnu aktualnu stvar na planu jezika, odnosno pravopisanja, koja ide uz bok toljage govora mržnje.

Ostalo je sve u tradiciji tzv. fonetskog pravopisanja.

On je prvi uspješno uznastojao, da se stvori i uredi jedinstven pravopis, kojim bi se služili svi Hrvati, (Ljudevit Gaj: Kratka osnova hrvatsko-slaven skoga pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov, Budim 1830.).

Odatle ne začuđuje što se, kao takva, utopijska Vitezovićeva zamisao o svehrvatskosti plodonosno isprepletala s (pred) preporodnim inzistiranjima na bratskoj slavenskoj povezanosti i uzajamnosti, a njegova lingvistička (ortografijska) rješenja kojima je eksperimentalno protkao svoja djela na hrvatskom jeziku odigrala možda i najpresudniju ulogu u Gajevom utvrđivanju novih pravopisnih pravila prezentiranih u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja iz 1830. Zaključno poglavlje budućeg Vitezovića za neznalice definitivno bi pod specijalnim povećalom trebalo promotriti i Ritterove književne sastavke, posebno usmjerujući neupućenijeg čitatelja na jedan od malobrojnih višestruko izdanih (a još uvijek dostupnih) beletrističkih naslova; ne toliko poradi same pristupačnosti suvremenoj recepcijskoj znatiželji, koliko njegove bitnosti u razvedenome stvaralačkom korpusu našeg autora.

I zrađen tako da bude korisno i pouzdano pomagalo svima koji se u pisanju služe hrvatskim standardnim jezikom, Matičin se Pravopis svojim rješenjima s jedne strane dobro uklapa u dugu i već utvrđenu tradiciju hrvatskoga pravopisanja, a s druge strane pravopisnim obuhvaćanjem novijih jezičnih pojava izrazito je otvoren uznapredovalim suvremenim potrebama višefunkcionalne jezične komunikacije u različitim društvenim skupinama, nastojeći pravopisno usustaviti novonastale jezične pojave.

Hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj (1809. 1872.) 1830. objavljuje u Budimu (Budimpešta) reformiranu hrvatsku abecedu u knjižici " Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov ".

On je 1830. godine u Budimu tiskao knjižicu " Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja ".

Ove sugestije glede ispravnog pravopisanja idu u tom smjeru da ova novopokrenuta stranica ne bude samo mjesto za stavljanje bilo kakvih podataka vezanih uz našu župu Duha Svetoga (stoga me malo i čudi zašto je naglasak na SMS kad je to samo jedan crkveni objekt na našoj župi a ona je ipak Župa DUHA SVETOGA ma koliko to drugima smetalo), već da i ove stranice ne budu mjesto sve se sve i svašta piše.

Iste je godine Ljudevit Gaj objavio i poznatu knjižicu Kratka osnova horvatsko⠀ slavenskog pravopisanja (1830.) koja je zapravo alternativa klasifikacijama koje su dijelile hrvatsko nacionalno područje, a i Gaja će uskoro podupirati i sam grof Janko Drašković, primjerice u naporima oko izdavanja prvih hrvatskih novina na hrvatskome jeziku.

Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja, tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga književnog jezika.

Iz poštovanja prema tradiciji ne bismo trebali podcjenjivački sagledavati ni tekstove u kojima se i u današnjici prigodno uvažavaju takva pravila, npr. u zapisima poput podpredsjednik, izčistiti, milostni, to više što bi neki elementi takva pravopisanja uistinu bili smisaoni i u suvremenom službenom pravopisu.

Zašto je autor devet načela korienskog pravopisanja objavljenih u navodnom prilogu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara javnoj raspravi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje o novom hrvatskom pravopisu ostao nepotpisan?