Pravopisna je to rasprava koja je našavši se na prekretnici između dviju pravopisnih koncepcija neosporno poslužila kao dobrodošla pret hodnica ne samo prvoj hrvatskoj pravopisnoj knjizi, I Hrvatskome pravopisu Ivana Broza iz 1892. godine, nego je i više od toga na vrlo respektabilan način zacrtala metodologiju pravopisnoga normiranja, ali i pisanja hr vatskih pravopisnih knjiga.

Ili, konkretnije: u Kušarovoj se pravopisnoj studiji izričita prednost daje fonološkom (Kušarovim riječima fonetičkom) pravopisnom tipu; argumenti za kojima Kušar pritom poseže tek uz neznat ne, uglavnom terminološke preinake iznenađujuće su prihvatljivi i danas, stotinu i dvadeset godina nakon njezina objavljivanja; napokon, pročitat ćemo u njoj nevjerojatno minuciozna razglabanja o tome što je sve pravopis (a što pak nije, što bi najprije spadalo u nauku gramatičku; str.

Utoliko, po svoj prilici, i neće biti neodmjereno utvrditi da je Kušar za Broza i posredno za kasnije hrvatske pravo pisce obavio velik i vrijedan posao, onaj koji nužno prethodi kodifikaciji norme, pa daje na svojevrstan način upravo on udario temelje suvremenoj hrvatskoj pravopisnoj normi.

' Vijeće je donijelo vrlo jasne odluke glede hrvatske jezične norme, poglavito pravopisne, i te su odluke sada opet dostupne, dokumentirane i argumentirane kao važan i nezaobilazan prilog pravopisnoj raspravi koja se opet, kao i 2001., razbuktava ', izjavila je Sanda Ham, redovita profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost osječkoga Filozofskoga fakulteta.

Hrvatski se jezik toliko poljuljao u svim svojim segmentima - u naglasnoj normi, u leksičkoj, pravopisnoj, u svim normama književnoga jezika.

2. u hrvatskoj glede težine i smisla izjava postoji nejasnoća pa ono što bi u većini eu zemalja bilo potpuno neprihvatljivo a to je stanimirovićeva izjava da rat nisu počeli srbi i da je (ubojstvo zarobljenih na ovčari na neki način opravdano) jer su u bolnici bili vojnici prolazi kao da je riječ o pravopisnoj grešci

Za prelazak s fonološkog na korienski pravopis određeno je šestomjesečno prijelazno razdoblje koje je započelo 1. srpnja 1942. Kad je 1. siječnja 1943. korienski pravopis postao obvezatnim (službenim), Marijan Stojković oglasio se člankom Hrvatski pravopis u kojem, s argumentacijom i podacima iz Odvojenog mišljenja, dokazuje da je uvođenje korienskog pravopisa povratak hrvatskoj pravopisnoj tradiciji nasilno prekinutoj narudžbom i uvođenjem fonološki zasnovana Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza (1. izdanje 1892.).

Vijeće je zamišljeno kao tijelo koje će voditi sustavnu stručnu skrb o hrvatskome standardnom jeziku, raspravljati o aktualnim nedoumicama i otvorenim pitanjima hrvatskoga standardnog jezika, upozoravati na primjere nepoštovanja ustavne odredbe o hrvatskome kao službenome jeziku, promicati kulturu hrvatskoga standardnog jezika u pisanoj i govornoj komunikaciji, te pratiti jezičnu problematiku i utvrditi načela u pravopisnoj normi.

Badurina smatra kako je pitanje odnosa prema pravopisnoj tradiciji gledano u totalitetu.

Članak je objavljen u časopisu Vijenac 22. veljače 1996. (str. 10. - 11.) te se ovdje donosi bez ikakvih izmjena kao prinos aktualnoj pravopisnoj raspravi.

Za drugi dio pisanje polusloženica nikakva uporišta nije bilo ni u znanosti ni u pravopisnoj praksi, a treći su im problemi promaknuli jer su nekritički preuzimali građu iz dosadašnjih pravopisa i djelomice kretali s krivih polazišta, kakav je, primjerice, samo sinkronijski pristup dvoglasniku/ve /.

Hrvatskoj pravopisnoj tradiciji bliže je bilježenje naslonjeno na izvorni predložak nego apsolutna fonološka prilagodba hrvatskomu, što nije nevažno pri susretu s nepoznatim ili manje poznatim nazivima i pojmovima.

I upravo je taj znak bio odbačen u bugarskoj pravopisnoj reformi u ožujku 1945. Tu su reformu proveli novi komunistički vlastodršci kako bi zbližili bugarski s ruskim, što je u nekoj mjeri i postignuto uzdizanjem Jakane na razinu standardnojezične norme.

Posuđenice se prilagođuju hrv. jeziku na grafiskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

U svijetu ravnopravno stavljaju savjetničku literaturu uz bok gramatičkoj, rječničkoj i pravopisnoj.

- vodilo je sustavnu stručnu skrb o hrvatskom standardnom jeziku - raspravljalo je o aktualnim nedoumicama i otvorenim pitanjima hrvatskoga standardnoga jezika - upozoravalo je na primjere nepoštivanja ustavne odredbe o hrvatskome kao službenom jeziku - promicalo je kulturu hrvatskoga standardnoga jezika u pisanoj i govornoj komunikaciji - vodilo je skrb o mjestu i ulozi hrvatskoga standardnoga jezika s obzirom na proces integracije RH u EU - donosilo je rješenja s daljnjim normiranjem hrvatskoga standardnoga jezika - pratilo je jezičnu problematiku i utvrđivalo načela u pravopisnoj normi.

Navedeno potiče na zaključak da ta odluka nije nastala slučajno i da danas u Hrvatskoj postoje snage koje, mimo znanstvenih i strukovnih institucija, vrlo organizirano i promišljeno rade na nijekanju i destabilizaciji dosegnutih hrvatskih jezičnih i pravopisnih norma, pokušavajući vratiti hrvatski jezik na predstandardizacijski stupanj na kojem bi se ponovo zamiješale karte i pokušala obaviti restandardizacija na načelima koja nisu sukladna hrvatskoj jezično-pravopisnoj baštini i dosezima modernoga hrvatskoga jezikoslovlja.

U pravopis ne bi smjele ulaziti odredbe kojih u pravopisnoj praksi nema.

Uz dužno poštovanje prema svakom pojedincu u toj pravopisnoj ekipi ravnatelja Instituta za hrvatski jezik, pa i uz poštovanje prema poslu koji odrađuju pišući novi pravopis, bojim se da će u danim okolnostima, ako se žurno ne promijene, biti teško doći do općeprihvaćena pravopisa koji bi razriješio, kako to najavljuju, navodni pravopisni rašomon.

Naime, nije točno da su profesori hrvatskoga jezika (i nakladnici) prepušteni pravopisnoj stihiji.

Neka takva lektora koji bi mogao sam sve znati, biti siguran u baš svakoj jezičnoj, rječničkoj i pravopisnoj pojedinosti.

c) izraza koji se koriste u zrakoplovnoj službi bežičnog komuniciranja, riječima i frazama u procedurama, pravopisnoj abecedi (terms used in the aeronautical mobile service, procedure words and phrases, the spelling alphabet),

Stotinu puta bio sam u prilici vidjeti i čuti da javnosti štošta nije jasno i da se ljudi teško snalaze u pravopisnoj prašumi, a ni jezična« problematika »u cjelini nije im jača strana.

Kao što vidimo, u ovoj pravopisnoj zbrci zapravo nema pravilnoga i nepravilnog

Zato sam napisao članak Kako spasiti čast Instituta i oduprijeti se pravopisnoj diktaturi.

Zato sam napisao članak Kako spasiti čast Instituta i oduprijeti se pravopisnoj diktaturi.

Ne smije nam se dogoditi da nam se naručeno priklanjanje jednoj pravopisnoj opciji prodaje kao znanstvenost, a činjenica neslaganja oko nekoliko pravopisnih sitnica zlorabi kao opravdanje za uvođenje jedinstvenoga " pravopisa političkim diktatom naručitelja, tj. pravopisnom diktaturom...

Vjerujem da je poruka bila jasna unatoč pokojoj jezičnoj nespretnosti ili pravopisnoj grešci.

O Kušaru se ve ć podosta pisalo, posebice iz pera Zlatka Vincea, Josipa Lisca i Ljubomira Popovi ć a, a i drugi su ga se jezikoslovci posredno i neposredno doticali, no pogovoru je svakako prethodilo autori č ino istraživanje koje je prikazala i približila u radu O pravopisnoj koncepciji Mar ć ela (Marcela) Kušara na Zadarskim filološkim danima 2007. te u suautorstvu s Mihaelom Mateši ć u č lanku Teorijsko-metodološka uporišta jezikoslovnog rada Mar ć ela (Marcela) Kušara u Fluminensiji 2008, a na koncu i svi ostali radovi o metodologiji pravopisanja neobilazno svoje po č etke smještaju i u vrijeme Mar ć ela Kušara.

Znakovito je i to da je za mnoge u Europi hrvatski i srpski jezik jedan, iako su razlike do 20 posto (ćirilica, latinica kao službeno pismo, ijekavica i ekavica, različita tradicija i odvojen povijesni razvitak dvaju jezika, različita književnost, razlike na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj, pravopisnoj, naglasnoj i drugim razinama) ipak ih svrstavaju u jedan jezik.