Kod katolicizma politika je bila dalja od vjere nego što je bila kod pravoslavlja, kojemu je politika po samoj naravi organizacije crkve, po autokefalnosti, nešto bliža.

Muslimanski komunizam usmjeren je protiv sveg što dolazi sa demokratskog zapada u klasnoj borbi za jednakost nešto slično kao što je u eksperimentalnoj obradi uspjelo nametnuti se bivšoj jugoslaviji na nacionalnom nivou ili republičkoj podijeli. ovde se igra razvija na nivo muslimani kriščani prvenstveno usmjereno kao poveznicom sa zapodom krščanstvom, ali u povjesnom nasleđu tu je prisustvo pravoslavlja ili kopta pa sad vi vidite koje je ovo rezmere manipulacija poštenim i dobrim idejama kod ljudi sa kojim ili čijim namjerama? prikaži cijeli komentar

Objašnjavam im razlike između katoličanstva, pravoslavlja i miafizitizma.

Četnička propaganda davala je četnicima gotovo mitska obilježja u njihovoj povijesnoj ulozi u obrani srpstva, pravoslavlja i uspostavi etnički čiste i homogene Velike Srbije. Odlike četnika najcjelovitije je naveo list Vijesti (glasilo Velebitske četničke brigade), a ovdje ističemo samo neke od njih: 1. četnik je apostolski pošten i predan radu za kralja i otadžbinu; 2. jedini za četnika je sloboda ili smrt; 3. u borbi je uvijek prvi, nepobjediv i neustrašiv; 4. nepomirljiv borac protiv svih neprijatelja srpstva; 5. uvije zaštitnik ucviljenih i porobljenih, borac protiv svakog nasilja i pljačke; 6. četnik jedini zna samo za ljubav prema slobodi, narodu, rodnoj grudi, te samo onaj Srbin koji u svom srcu nosi sve ove vrline smije se nazvati časnim imenom srpskog četnika.

Čak i čika Ćorović piše kako su katolici debelo nazadovali otomanskim prodorima ali ne toliko u korist islama koliko u korist pravoslavlja.

Zato na poseban način zaslužuje našu pažnju i naše molitve, to više što je njezin životni i križni put, i teži i dublji od križnog puta njezine susestre KC. Nama Hrvatima su najlakša predočenja Pravoslavlja preko Srpske Pravoslavne Crkve.

Isihastija (Hesychia), naravno, nije bila jedina ili apsolutno dominantna struja u okviru istorije pravoslavlja.

Kako je sramotno, stoga, što se i u rasejanju, u žalosnom izgnanstvu, osim u retkim slučajevima, ne vidi očekivano prosvetlenje nakon teških iskušenja pretrpljenih zbog odstupništva od Svetog Pravoslavlja

Koliko su naši ljudi daleko od Pravoslavlja i ne poznaju ga

A koliko je i sada takvih " gordih i lukavih sinova i kćeri " našega nesrećnog zabludelog ruskog naroda, koji nastavljaju da " gaze " i " sramote " naše Sveto Pravoslavlja i našu Svetu Crkvu zbog nakgrubljeg nerazumevanja, nerasudno mešajići našu svetu veru sa onima koji se samo računaju u pravoslavne " ili sa pastirima i jerarsima koji su zaneseni antipravoslavnim modernizmom i ne upravljaju pravilno Slavom Hristove Istine

Još gori su oni koji, u svojoj gordosti, ništa ne razumevajući od istinskoga Pravoslavlja i koji su po duhu i životu svome sasvim daleko od njega, nadmeno misle o sebi kao o " stubovima Pravoslavlja ", " borcima za čistotu naše vere " i drsko pretenduju na to da igraju glavnu ulogu u crkvrnome životu..

Sasvim razumljivo jer se radi o desrbizaciji Balkana kojeg su Srbi tijekom minula dva stoljeća, nasilno preko pravoslavlja, posrbili

Kako je favorite tema naše web župe odnos pravoslavlja i katolicizma, baš mi se čini uputno da mi, web župljani Gospe Sinjske, opet proslavimo Božić.

Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe.

Berlinski kongres zabranjuje Srbiji ekspanziju na Zapad i pstavlja granicu na Drini, dozvoljava sirenje na istok i jug, sto srbija nevoljko prihvaca zbog vijekovne mrznje pravoslavlja protiv katolicizma.

Odbivši već spomenuto jugoslavenstvo, nije prihvaćao ni srbohrvatstvo, iza kojega se, kako je tvrdio, samo skrivala politika srpskih dušanovaca, koji su na temelju vjerozakonske pripadnosti, odnosno pravoslavlja pokušavali uspostaviti Veliku Srbiju.

Na kraju, iako vas vaši šovinistički hegemonistički velikosrpski mediji i državni aparati vrlo uspješno odvajaju od zdravog razuma, znajte da Srbi NIKADA - ponavljam, NIKADA - nisu nikakvim vijekovima živjeli na području Hrvatske (još manje su bili konstitutivan narod); oni su pojava zadnjih 100 do 150 godina, a prethodno doseljene Vlahe ne podrazumijevajte pod Srbe, jer oni to nisu i nikada neće ni biti, iako su prihvatili srpsko svetosavlje (ispravan naziv za srpsku varijantu pravoslavlja) i ponegdje i samo srpstvo kao etničku pripadnost.

Religijskim utjecajima katoličanstva, pravoslavlja i islama - došlo je i do utjecaja na kulturu i način življenja.

Dakle ne pravoslavlja, ne katolicizma.Vjera Kristova je KRŠĆANSTVO.

To sto upravo cini danas (drzi se taj katolicki kler kao obrana, ne od islamstva vec od pravoslavlja).

A sazvaše u Efesu svoj bezakoni sabor (449 g.), na kome nepravedno osudiše i ubiše svetog Flavijana, patrijarha carigradskog, zaštitnika Pravoslavlja.

Kad su Duklja i Hum pali pod Nemanjice pocelo je sirenje pravoslavlja.

Antagonizam između Rima i Carigrada, politika bizantskih careva (cezaropapizam), težnje Carigradskog patrijarha, razlike u obredima, jeziku, formuliranju dogmi, crkvenoj disciplini (celibatu) itd., doveli su do privremenog (864. - 868.) te konačnog (1054.) razilaženja pravoslavlja i zapadne Crkve.

Za razliku od Katoličke crkve, pravoslavlje je razvilo nacionalne i državne autokefalne crkve. (Preuzeto: http://www.cesarica.net/t3253/razlika-izmedju-katolicanstva-pravoslavlja/)

Ovaj zadnji rat između Srba i Hrvata prepoznajem kao rat između pravoslavlja i katolicizma.

A da ne govorim o tome da Muhamed, u čije se vrijeme još nije dogodio kršćanski raskol, nije mogao znati tko su pravoslavci, a tko katolici (tim više jer su glavne NATO države zapravo protestantske - štoviše, protestantizam se mnogo više od pravoslavlja vezuje za " krajnji sjever "). prikaži cijeli komentar

I kao što ćemo videti, osnovna poenta ovog novog biografskog i u neku ruku hagiografskog narativa o Nikoli Tesli je da se promoviše stav da je on bio ne samo pravoslavac, nego da je zapravo nemoguće uopšte razumeti njegovu genijalnost van konteksta pravoslavlja i Tesline vere.

Njegov prethodnik Bush, bio je najobičnija priglupa marioneta u rukama vojnoindustrijskog i naftnog lobija, ali ovaj bi se kao zadrti konzervativac, te otvoreni mrzitelj islama i pravoslavlja, u sve to mogao unijeti sa srcem.

Dogradonačelnica Dubrovnika Tatjana Šimac u službenom priopćenju napisala je: Grad Dubrovnik podupire ekumenizam i toleranciju među vjerama i nacijama pa je shodno tome na sastanku gradonačelnika Grada Dubrovnika Andra Vlahušića i predsjednika Međunarodne skupštine pravoslavlja Valerija Arkadijeviča Aleksejeva u studenom dogovoreno da će se ovogodišnja Skupština održati u Dubrovniku.

Podsjetimo, zamjenica gradonačelnika Dubrovnika Tatjana šimac Bonačić odaslala je jučer popodne priopćenje u kojem je stajalo kako Grad Dubrovnik neće dopustiti održavanje Skupštine pravoslavlja u prostorijama kojima upravlja Grad, odnosno njegove institucije, ukoliko se pojavi Amfilohije Radović.