Osim toga, Katoli ka je Crkva zapo ela s pravoslavljem mnogo rasprava na razli itim razinama, ukupno dvanaest, zatim s anglikancima deset, dok se druge dvije inicijative dijaloga odnose na metodisti ke i pentekostalne Crkve, a jedna na evangeli ke Crkve.

Iako i on često koketira s populističkim patriotizmom i folklornim pravoslavljem, moram priznati da me je time kupio, i ne znam bih li mogao imenovati još nekog od sportaša na ovim prostorima tko bi tako šmekerski odreagirao.

Osim zidovske za koju sam siguran da znas kako nije KC postoje i one iz 5 st. n. e. kao i kasnije odvojene od mainstreama a nisu u sastavu KC, pa sve nacionalne nastale nakon " velikog raskola " polovicom 11. st. sto se skupno, za neke Crkve pogresno za neke tocno naziva pravoslavljem, pa onda reformatorske, u nas poznate pod nazivom protestantske.

Isti će se ti Vlasi kasnije u najvećem dijelu identificirati s pravoslavljem, a kasnije i sa srpstvom, u čemu će pak veliku ulogu odigrati Srpska pravoslavna crkva.

Daklem, povjesničari, historičari, istoričari koji pokušavaju manipulirati katoličanstvom, pravoslavljem, bogumilstvom na denominacijskoj granici i okolo nje u razoblju 1054. - 1484., a u svrhu " bolje " etnogeneze Hrvata, Srba, Bošnjaka, Bosanaca, Crnogoraca su ili nerazumni, ili nedobronamjerni, kako prema svom narodu tako i prema susjedima.

Ako su na našem uslovno rečeno srpsko-hrvatskom govornom području vjere postale vododjelnice savremenih nacija - a jesu, onda današnji Srbi imaju kontiunuitet sa pravoslavljem i kulturnom baštinom srpske srednjovjekovne države, isto važi i za Hrvate - ali ne i za Bošnjake.

Islam je ostavio svoje tragove u arhitekturi i raznovrsnom kulturnom stvaralaštvu i tako se etablirao rame uz rame sa pravoslavljem i katoličanstvom.

Preko njega je željela učvrstiti poziciju europske i univerzalne Crkve na balkanskoj međi, omogućiti dijalog s pravoslavljem i islamom te spriječiti balkanizaciju univerzalne Crkve.

Ne smije se ostaviti dojam da je Katolička Crkva uvijek bila u krivu u svojim odnosima s pravoslavljem.

krasnayi ostajem pri tvrdnji da si mizerni provokator a sa pravoslavljem.....

Oh da Turci ih jesu dovatili, i da nisu optereceni ni pravoslavljem ni katolicanstvom.. jednostavno su to sto jedu.

Nijedan od navedenih tekstova nema nikakve veze ni sa Srbima, ni Srbijom, niti sa Srpskom pravoslavnom crkvom i pravoslavljem.

Ubrzani industrijski razvoj, napredak postignut u slobodi izražavanja, te nagli razvoj medija i komunikacija omogućili su da se pred današnjim čovjekom, na jednom mjestu, nađu svjetonazorske svjetovne i vjerske spoznaje iz najudaljenijih krajeva svijeta i najrazličitijih dijelova povijesti; kršćanstvo (sa svim svojim ograncima; katoličanstvom, pravoslavljem, te mnoštvom protestantskih denominacija: adventisti, pentakostalci, metodisti, baptisti, kalvinisti), islam, judaizam, hinduizam, budizam, razni ezoterični i new age pokreti, ali i ateizam.

Stoljećima je većinski katolička, ali na razmeđi s pravoslavljem.

Crkva je, naime, već u to doba bila svjesna potrebe dijaloga s islamskim svijetom i slavenskim pravoslavljem.

Druga se sporna pitanja tiču nauka o čistilištu, čuvenog ' filioque ' (umetka u Nicejsko-carigradsko vjerovanje), te dogmi o Marijinom bezgrešnom začeću i uznesenju, gdje situacija u pravoslavlju (ponajprije zbog deficita univerzalnog učiteljstva) nije do kraja jasna dok se poveći dio teologa odlučno protivi katoličkim definicijama kao naspojivim s pravoslavljem, drugi imaju pozitivnije mišljenje, sve do (uglavnom manjinskog) stava da se radi samo o razlikama u načinu govora.

No najveća je promjena nastala u kulturnome i vjerskome ozračju jer je turska vlast bila muslimanska te je donekle surađivala s pravoslavljem pa i protestantizmom, ali nije trpjela rimokatoličku vjeru i njezine pripadnike zbog ideoloških i ratnih sukoba sa zapadnim kršćanskim vladarima i papom.

Duhovito naravno pogotovo što do nedavno nitko nije povezivao ta tri nesretna prsta s pravoslavljem.

Spremne sudionike oprosta i pomirenja našao sam i u drugim religijama s kojima se i u Hrvatskoj i u susjedstvu dodirujemo, posebno s pravoslavljem i islamom.

Zagovarajući evanđeosku ljubav, moralno samousa - vršavanje pojedinca i pasivno protivljenje zlu, došao je u sukob s carskim vlastima i službe - nim pravoslavljem te ga je 1901. Sinod isključio iz Crkve.

On jest isključiv, ali njega ne smijemo poistovjetiti s pravoslavljem.

Hrvatska je zemlja s dominantnom kršćanskom tradicijom u kojoj većinsko katoličanstvo stoljećima koegzistira s pravoslavljem i protestantizmom, gdje stoljećima postoji i islamska i židovska vjerska tradicija.

Zato se katolištvo poslije razlaza s pravoslavljem još Focijevom šizmom 867., a u podpunosti 1054. ponovno razkoljuje u XVI. st. i nastaje Reformacija.

Ali to nije i ne treba tumaciti kao povijesnu pobjedu katolistva nad pravoslavljem vec pobjedu buduceg krscanstva.

Ostalo su bili gremlini koje je proizvodio Filozofski fakultet u Nikšiću bića mozga ispranog pravoslavljem i nacionalizmom, koji su kao kakva ideološka policija pretraživali tekstove tražeći u njima trag anti-srpstva i anti-pravoslavlja, a potom ispisivali tekstove koji su markirali uljeza i neprijatelja, kao krik i upereni kažiprst u Invasion of Bodysnatchers/naslovna /.

Knjiga Kršćanstvo na hrvatskom prostoru sintetički je pokušaj sustavnog prikaza razvojnih etapa hrvatske religiozne povijesti, koja obuhvaća povijest Katoličke Crkve, Crkve bosansko-humskih krstjana, dijela reformiranog evangeličkog kršćanstva te dodira i pokušaja suživota katolicizma s islamom i pravoslavljem na ovom prostoru u vremenskom rasponu od prvog susreta Hrvata s kršćanstvom u 6/7. stoljeću do najnovijih zbivanja u hrvatskom katolicizmu, koji se u koncilskžom duhu otvara suvremenom svijetu.

Prema njegovu mišljenju dijalog s pravoslavljem mora se voditi ne samo na teološkoj i duhovnoj, nego i na ljudskoj razini.

U novom okružju Âť narodnost ÂŤ će funkcionirati kao Âťvrijedno sredstvo vladeÂŤ, kao što je to izrazio Uvarov, ili kao što je isto tako vjerno odjekivalo u sovjetskim vremenima kao Âťideološko oružje u potpori kmetstva i autokracijeÂŤ. 3 Nacija je bila organizirana u potpuno dinastičkom i religijskom obliku a autokracija se povezivala s pravoslavljem kao Âťkrajnja veza između vlasti čovjeka i vlasti BogaÂŤ.

A ono što je neki tu šizmatički monah bio u svetu zemlju pa postao sabrat manastira gde počivaju mošti Sabe Kapdokijskog to nema veze, i što su 130 godina srpski pravoslavni monasi bili tamo takođe nema veze, bitno je da je to katoličko i da nema veze sa pravoslavljem ama baš nikakve

Istočna Hrvatska je pretežno katoličko područje koje je na granici s orijentalnim svijetom i s pravoslavljem.