Trend pokatoličavanja pravoslavnih Srba, koji traje već godinama u Hrvatskoj, nastavljen je tako i kroz akciju popisivanja.

Vrhunac navedenih prijedloga izazvalo je predavanje prof. dr. sc. Jurja Kolarića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i člana Vijeća za ekumenizam tadašnje Biskupske konferencije za ekumenizam, koji je u Beču 17. studenoga 1992. na ekumenskom simpoziju« Pro Oriente »iznio svoja razmišljanja o položaju pravoslavnih Srba u Hrvatskoj, kao i o mogućnosti osnivanja« Hrvatske pravoslavne crkve », odnosno« Pravoslavne crkve u Hrvatskoj ».

OBIČAJ I SAHRANA KOD PRAVOSLAVNIH SRBA

Oni su na tom prostoru radi potrebe iseljavanja pravoslavnih Srba izmišljali neku rimokatoličku naciju hrvate s malim h.

Bez šale, za račun strateških interesa zapadnoeuropskih demokracija, Hrvati i njihovi rukovodioci Jugoslavijom, posebice Tito, zbog Kominterninog projektiranja Crnogoraca, Muslimana i Makedonaca, iskazali su se u eliminiranju nepoželjnih pravoslavnih Srba.

Kada je NATO pomoću aviona, tomahavka i srbijanskog rukovodstva uspeo da ubedi čelnike bosanskih Srba da prestanu sa davljenjem Sarajeva, nestala je i potreba za onakvim dramatičnim pismima kakvo je patrijarh Pavle dobio od predstavnika pravoslavnih Srba u Sarajevu.

Smatra se običajem razvijenim kod svih pravoslavnih Srba, ali je zabeležena i kod Hrvata katolika u južnoj Hercegovini, srednjoj Bosni, Dalmaciji, Liki, Slavoniji i kod severnih Albanaca katolika.

Naprimjer, nakon što je kralj i diktator Aleksandar Karađorđević ubijen 1934. godine, urednik jednih beogradskih novina napisao je da je Aleksandar izabrao kraljevstvo nebesko da bi osigurao budućnost Jugoslavije. Srpski episkop Atanasije Jevtić izrazio je svoju uvjerenje u takvo opredjeljenje Srba čak i nakon što su oni, vođeni Miloševićem, započeli brutalne agresije u bivšoj Jugoslaviji, jer su takvi napadi opravdani kao obrana nebeskog naroda od zlih susjeda: Kao posebnu karakteristiku duhovnog života kod pravoslavnih Srba smatram da treba istaći kosovsko opredeljenje srpskog naroda, to jest njegovu uglavnom okrenutost, a u kritičnim situacijama konačnu opredeljenost za Carstvo nebesko, a ne za zemaljsko. A jedan uvodnik u Glasu crkve iz 1990. godine vidi nebesko poslanje i u nacionalističkom svojatanju Kosova, premda je svjestan da će ono dovesti Srbe pred strašnu dilemu: ili ili?

Kod pravoslavnih Srba se govorilo tj. još uvek govori negde kad se iseče badnjak i onda pospe žitom: " Dobro jutro i čestit ti Badnji dan, onda se domaćin prekrsti i pomoli Bogu, pa poljubi isečeno drvo

Ramet (Nezavisna Država Hrvatska Uvod, 7 - 20) bavi se odnosom historiografije te šire javnosti prema problematici NDH, pri čemu se kao ključna pitanja ističu ona vezana uz broj ubijenih u Jasenovcu, sudbinu zlata koje je bilo u ustaškom posjedu, stav Alojzija Stepinca prema NDH i stav Crkve prema prisilnom preobraćenju pravoslavnih Srba te stavove da je NDH utjelovljenje hrvatske državnosti.

Savjetovano mu je da se uzdržava od nasilja i da pritužbe protiv pravoslavnih Srba najprije ispituje.

Mark Biondich (Kontroverze u vezi s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj u vrijeme rata 1941. - 1945., 131 - 166) obrađuje četiri teme vezane uz ulogu Katoličke crkve u ratnoj Hrvatskoj navodna izdaja vrha crkvene hijerarhije na čelu sa Stepincem i njihova navodna potpora i podrška ustaškom režimu; navodna uloga Crkve u zastrašivanju i nasilnom preobraćenju pravoslavnih Srba na katoličanstvo; sudjelovanje katoličkog svećenstva u ustaškom pokretu i/ili različitim institucijama povezanim s pokretom; nevoljkost Crkve da neskriveno i nedvosmisleno osudi genocidnu politiku ustaških vlasti kao i formalno uskraćivanje podrške tom režimu.

Jučerašnja najava Inicijativnog odbora udruge hrvatske pravoslavne zajednice da obnovi hrvatsku pravoslavnu crkvu izazvala je, kako je priopćeno danas iz Eparhije dalmatinske Srpske pravoslavne crkve (SPC), " uznemirenost kod svećenstva i pravoslavnih Srba u Republici Hrvatskoj ".

Na to se spremno čeka: dovoljno je setiti se da je posle Bljeska i Oluje kada je sa svojih vekovnih ognjišta proterano 250.000 pravoslavnih Srba, Udruženje nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske uputilo čestitku Tuđmanu za uspješno slamanje srpske pobune, a da je svojevremeno Mladen Švarc, vođa Nove hrvatske desnice, u svom listu Nezavisna država Hrvatska (25. maj 1999) objavio tekst Crna Gora i Crvena Hrvatska, u kojem naglašava da je Crna Gora Crvena Hrvatska, da je hrvatski interes neovisna Crna Gora i da Crnom Gorom struji duh Sekule Drljevića.

S najboljim željama u daljnjem radu Treba znati da su samo nekoliko dana prije te audijencije u Rimu, u hrvatskom gradu Glini ustaše ubili pet stotina pravoslavnih Srba ali ne prije nego što su ih prethodno prisilno obratili na katolicizam.

Vladika Irinej ne samo što je arhijerej pravoslavnih Srba na Petom kontinentu, nego se često naziva i čelnikom srpske zajednice u Australiji, zbog čega je njegova nazočnost obradovala srpske navijače i Srbe širom svijeta. " (4. veljače 2011.)

Ono što im je svima zajedničko jeste često klevetanje Srpske Pravoslavne Crkve i konstantni pokušaji ili stvaranja raskola ili prevlačenja pravoslavnih Srba u svoje redove.

Navodno prekrštavanje pravoslavnih Srba također nikada nije bilo jer onaj pravoslavni vjernik koji prihvati katoličku vjeru ne treba biti ponovno kršten jer Katolička crkva oduvijek priznaje pravoslavno krštenje.

Istina je da je za vrijeme NDH veliki broj pravoslavnih Srba u nekim krajevima Hrvatske tražio da ih se primi u Katoličku Crkvu, misleći da će time biti zaštićeniji ili u povoljnijem položaju u državi.

U Katoličku crkvu je primljen mali broj pravoslavnih Srba i to samo oni za koje se utvrdilo da su to tražili iz vjerskih motiva.

Oba visoka vladina à inovnika pokazala su zanimanje za reformni pokret nižega katolià koga klera te su, dapaà e, naglasili njegovu važnost za zbliženje i ujedinjenje zapadne i istoà ne crkve i za vjersku snošljivost " sinova jednog naroda ", tj. katolià kih Hrvata i Slovenaca te pravoslavnih Srba.

U Jugoslaviji je situacija bila sljedeća: Srbi su se bojali albanskoga i muslimanskoga nataliteta te hrvatske i slovenske ekonomske snage; Albanci su se bojali srpske genocidne politike; Muslimani su se bojali asimilacije od strane pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata; Hrvati i Slovenci su se bojali asimilacije i ekonomske pljačke od strane Srba dok su se svi zajedno bojali Komunističke partije, tajnih službi, vojske i policije.

Nikada Pupovac nije javno iznio ni jedan primjer prelaska hrvatskih pravoslavnih Srba u Katoličku crkvu pa bi doista i danas bilo nužno sve to istražiti i vidjeti što je što.

Osim toga Pupovac je i danas kao i prije dvanaest godina pristao uz termin »pokrštavanje« i »prekrštavanje« hrvatskih pravoslavnih Srba, što znači da je i dalje ostao u zabludi, jer ne zna da čovjek jednom kršten ne može se više nikada ponovno krstiti, pokrstiti ili prekrstiti.

Svaki govor o »pokrštavanju« ili »prekrštavanju« hrvatskih pravoslavnih Srba prejudicira da je to djelo Katoličke crkve.

»U današnjoj Republici Hrvatskoj, koja je jednom nogom u Evropskoj uniji, čak i pojedini verski predvodnici podstiču kršenje elementarnih ljudskih prava svojih sugrađana, pravoslavnih Srba, kao što su pravo na povratak i bezbedan život, ravnopravnost u zapošljavanju, pravo na vraćanje kuća, stanova i druge otete imovine, pravo na ime, jezik i pismo...

Nakon nedavne najave zadarskog gradonačelnika da će u Zadru iz " zdravstvenih razloga " biti srušeno 80 - ak u ratu porušenih kuća pravoslavnih Srba, ovo je novi vid pritiska i prijetnji na " ostatak ostataka " Srba zadarskog kraja, ističu u SPC.

On i Pupovac pod pojmovima »pokrštavanje« i »prekrštavanje« zacijelo misle na pokatoličavanje pravoslavaca za NDH ili, točnije na prelaženje pravoslavaca iz Srpske pravoslavne crkve u Katoličku crkvu, čega je doista i bilo, ali planski se sa strane Crkve nije »prekrštavalo«/Pupovac je i danas kao i prije dvanaest godina pristao uz termin »pokrštavanje« i »prekrštavanje« hrvatskih pravoslavnih Srba, što znači da je i dalje ostao u zabludi, jer ne zna da čovjek jednom kršten ne može se više nikada ponovno krstiti, pokrstiti ili prekrstiti.

Ne smijemo zaboraviti da u Hrvatskoj osim pravoslavnih Srba ima pravoslavnih Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Rusa i Ukrajinaca, koji su svoje pravoslavlje mogli ispovijedati samo preko Srpske pravoslavne crkve.

I naravno; ima tu i onih iz Kalimerovog jata koji katolicizam drže kišobranom ili kvočkom za sve piliće a ne vode računa o povijesnoj činjenici kako nam katolički Slovenci, Talijani; Mađari nisu ništa manji prijatelji od pravoslavnih Srba i raznoraznih Zlatnokamenčića.