Aerodrom Zurich, cekam na let za Colombo, ubacio sam poslijednjih 5 franaka u kompjuter i prckam po netu.

Ja prckam po kuhinji od kako znam za sebe, starci radili, brat u skoli a mene cuv ' o dedo koji mi je sve dopustao.

Ja pak imam Iphone 4 i SGS2 i meni osobno ijobs nevalja, nakon 30 min koristenja ne prckam po njemu a kad pogledam iphone 4 s ios 5 sgs2 ga ubija.

subota, 11.03.2006. Tajna veza Micanovica i ovog bloga, ili: Knjizevni terorist u epizodi The Revenge Pticar navjerojatnije ipak nije micanovic. zapravo mi je vec pun kurac ove teme ali da razjasnim neke stvari u kronologiji pa da se vratimo klasicnim teroristickim aktima. priznajem, prica sa pticarom bila je prije svega dobra zajebancija, to sam i njemu samom dao do znanja u mejlu koji mozete procitati na njegovom blogu, a i da ga malo utjesim jer nije bas svejedno kad pises takve ludosti a odjednom se deset likova uroti da te otkrije. hocu reci, malo me pekla savjest sto smo mu uprilicili, iako znam da je taj gastritis savjesti na ovom blogu slabost ali ja sam, imajte to na umu, ipak jos samo terorist pripravnik. no otkud onda ideja da je pticar micanovic, i kako je sve uopce pocelo. fotka pristigla za natjecaj za najbolji knjizevni trac lezala mi je danima na desktopu. jednom nesto prckam po njoj u photo shopu i greskom stisnem file info. a kad tamo lijepo pise. zakljucim ja logicno da je autor i posiljatelj fotke micanovic koji je zaboravio izbrisati podatke koji tamo dospijevaju po defaultu, pa se iznenadim a bogami i obradujem neocekivanoj spoznaji da te morbidarije pise bas on. ispocetka sam dakle stvarno vjerovao da on jest pticar a i mnoge su se stvari poklapale kod pticara i micanovica. u medjuvremenu se stvar zahuktala. na kraju, kad mi se na blog nakacila cijela gomila kretena spamera i kad nas je pticar sve izvozao ne dosavsi u kulisu u naznaceno vrijeme, odlucio sam ipak objavit identitet, iako sam tada vec duboko sumnjao u micanovicevo autorstvo onog ludila. naime bio sam ponovno procitao cijeli pticarov blog i par micanovicevih prica do kojih sam uspio doci. takodjer javila mi se pri citanju doticnog bloga stara pretpostavka, koju sam imao od pocetka, da je pticar zapravo jedan nas pisac uvjetno receno srednje generacije, prilicno poznat, relativno omiljen i prikriveno maliciozan, koji kako mi je vise puta pricao buraz obozava traceve, a prije nekog se vremena, ne tako davno, nasao i usred jedne polemike. najlogicnije je objasnjenje bilo da mu je micanovic nekom prilikom poslao doticnu fotku, odakle i moja prvotna zabuna. samo, s micanovicem sam imao neizravnatih racuna, osvetnicki impuls trazio je da se racuni poravnaju, i ne obaziruci se na vlastite dileme pustio sam post u kojem ga difamiram. ja sam zlopamtilo i odlucio sam barem izgustati tu svoju malu, prethodno vec isplaniranu osvetu. i pustanje laznih informacija je legitiman teroristicki cin. ali zasto osveta. otkrit cu vam nesto o sebi. kao i svi drkadzije koji seru nesto o knjizevnosti i ja u svojoj proslosti imam nekoliko pripovjednih pokusaja, od kojih sam neke i objavio u casopisima. prije otprilike dvije i pol, mozda i tri godine, kad sam pomislio da bih mozda trebao objaviti nesto i u quorumu, da se maknem od studentskih i gerilskih glasila kratkog dometa, posaljem im jednu pricu. odgovora ocekivano nije bilo. zaputim se nakon nekoliko tjedana u vlasku ulicu, gdje je redakcija quoruma, da vidim sto je s tom mojom pricom. tamo je bio miroslav micanovic, koji iako je glumio suprotno zapravo nije znao o cemu govorim, i da me se rijesi uzeo mi broj mobitela i obecao da ce zovnuti za nekoliko dana. pa me otkacio ko dosadnu muhu s nekim preko kurca tonom. naravno da se nije javio, prica nikad nije objavljena, istina nisam bas puno ni ocekivao. medjutim nakon par mjeseci pojavi se novi quorum a u njemu prica mog buraza, koja je, za razliku od moje koja je djelomicno u kurcu, bila totalno u kurcu. nisam mogao vjerovati, u to vrijeme sam jos mislio da ima neke ravnoteze u svijetu. i ja ne budi lijen nadjem tada frisko izaslu knjigu micanovicevu, apsolviram je od korica do korica, a tu imam sta vidjeti. lik je tenkre ko i moj buraz, ono se ne moze citati, ljudi. oblesavim od nekuzenja zasto takav moron vodi takav casopis. sad cete reci, evo mali usranko cmizdri sto su ga odjebali u quorumu. tada me je to, priznajem, bilo povrijedilo, ali danas sam potpuno indiferentan jer sam definitivno odustao od svih svojih knjizevnih planova. medjutim cinjenica da taj lik koji pise takve zaglupljujuce idiotarije istodobno afirmira knjizevne seratore kao sto je moj vrli brat, to me porazilo, i porazava me i danas. mozete do mile volje analizirati ovu moju obiteljsku situaciju i frustraciju na privatnoj razini, ali ona je mozda prije svega simbol domace knjizevne scene. krebili koji plivaju pri povrsini i kurca ne kuze, i mi cije citalacke zahtjeve niko ne jebe dva posto, a imamo trajnih probavnih problema s njihovim favoritima. roman simic najbolji proslogodisnji pisac. nemojte me jebat. jergovic novi mladi klasik. nemojte me jebat. luko paljetak napisao najbolji roman 2005. nemojte me jebat. ali nema tu spasa. dok je moljaca i revolverasa, branitelja svete osrednjosti, bit ce i micanovica, dilera konfekcije sumnjive kvalitete. - 00:50 - Komentari (16) - Isprintaj - " I can only say to you as I do to the many young writers who ask for advice: There is no easy road to successful authorship; it has to be earned by long and patient labor, many disappointments, uncertainties and trials.

Starackim prstima sramezljivo prckam Jutjubom (ocaj od muzike, ali ne mogu da ga ne gledam, kad govori u teve kameru, on ne govori, on vodi ljubav sa njom, sto mom malom srcu razgali obje predklijetke).

ne znam.. sad kad razmisljam o mom danu, skuzim da sam zapravo nasla neki samo moj ritam, neki raspored, koji mozda nikom ne bi imao smisla, ali meni nekako da.. ujutro, kad se probudim, skuham si kamilicu (kavu nesmijem), izadjem u vrt, palim komp, javim se tu, zvrcnem starce, brata, sestru da vidim kako su svi... ako je lijep dan prckam sad po vrtu, cupam, sadim... ako je kao danas, ne mrdam sa kompa.. popodne znam otic do grada, tamo izgubim par sati... vratim se, palim komp i zasjednem do gluho doba noci.. samu sebe potjeram u krpe negdje oko 2, pa ako imam srece spavam, ako ne onda se vrtim, mozgam, citam knjigu, pusim: D i cekam da padnem u komu... i tako iz dana u dan

Kad sam skuzio da mogu zivjeti i s malo love tako dugo dok me puste da prckam po stvarima koje me zanimaju i jos mi plate nesto za to.

Al prckam ja tebe i dalje i budi mi pozdravljen, pajdo.: W: w

Jucer ujutro prckam po vijestima na webu na poslu jerbo mi je dosadno vec buljit u insekte i licinke koje sam bila ulovila feromonskim trapulama i vidim naslov Olympic Gold for London.

Sad bas nesto prckam, stavit cu par slika kad zavrsim, tribalo bi brzo sve bit gotovo.

Nadam se da sam fotke uspjela smanjit na pristojnu velicinu, jer opet tipicno zenski, sve to po novom foticu prckam intuitivno..... ah mi zene, kad cemo nauciti....

ako sam ista naucila iz svoje, sad vec prosle veze je to da nikad ali nikad ne prckam po stvarima koje nisu moje. ja sam procitala e-mail (nije se odlogirao) adresiran na mog tadasnjeg decka od njegove bivse... izbila je svadja on se kleo na sve zive i nezive da nije imao nista s njom otkad je samnom ali sumlja me izjedala... oprostila sam mu ali na kratko... jer zaboravit nisam mogla

Ma odlucio sam da cu formatirati disk, srusiti windowse, dakle sve nanovo ionako nisam 3 godine.Ovo me samo potice da to ucinim sta prije, da ne prckam po gnoju

Ja stvarno vise ne prckam po licu, sinoc sam zgnjiceila jednu jer je stvarno bila za to tako da nije ostala nikakva ranica..

Komp koristin za gledanje filmova, tu i tamo bacim koju igru i uglavnom prckam po nekakvim aplikacijama

SJEDIM DOMA EVO PRCKAM VAMO TAMO A VI U SKOLI E

Volim Tairu (doticnu prijateljicu) nevjerojatno jako i totalno su mi super spontani napadaji smijanja kad vrtim taj prsten ili nekako prckam po njemu i sjetim se neke gluposti koje smo napravile zajedno

Ne zivim tamo, ne placam porez, a oni bi meni da maznu godinu dana zivota i da se prckam s medjedima po Lici i Gorskom Kotaru

Inace ja imam taj mob i baterija mi bez problema odradi 2 dana jer više toliko ne prckam po njemu kao na pocetku prvih dana dok si malo sve ne poslozis i ne istrazis kako to uobicajeno ide

Ja znam da nije u redu od mene da ti prckam po mobitelu, al ti si me dovea do toga.... ti si mi to ucinija.

Malo skuplji, super karakteristike al jednostavno nisu bili za mene slampavog: jedna mi je pala i sve su slike postale plave (ok, jos je bio u garanciji) a u drugoj mi se zaglavio zoom (mozda zbog prljavstine, imam naviku stalno nosati kamericu u dzepu), ta vise nije u garanciji pa sada prckam po njoj da vidim mozda mi se posreci

Evo prije mjesec i pol prckam po iPhoneu u babe i dolazi mi lik sta provjerava radijatore i kaze N ti je preteko iPhonea.

Prckam po radiu, po mobitelu, gledam auto iza sebe u retrovizoru ako ima koja dobra pička..

Pa bi molio ukoliko mi moze netko pomoci sa bojama zica da ne prckam bezveze i probadam, a netko je vec radio i ima boje u malom prstu. centralno vec imam serijski

Kod mene jos nema novosti, malo prckam po zivotopisu, ali nisam jos snimio nijedan oglas koji bi bio vrijedan paznje (odnosno, ima dobrih poslova, ali nijedan za moje radno iskustvo od 1,5 godine - takvi su rjedji, ali ima ih).

Ja recimo znam da mi je jos opasnije od mobitela kad prckam po radiju.

Dobro, uglavnom prckam po motorima, ali feeling je isti

Blago vama kad vam se da prckat sa takvim stvarima, ja volin otic kupit i ako treba dat vise novaca da niko nema radije platin nego da prckam

Znači da ste stvarno mladi, infantilni pa je oprošteno, ali ja sam mislio da je tu ipak mrvicu starija i ozbiljnija ekipa: D Malo vas prckam... dajte kakve novosti o predstojećem finalu.

Jao, velike isprike Limacica (helli takoder, odgovorim ubrzo:)), opravdat cu se sa prehladom i puno obaveza... novi dogadaji i slike uskoro, zbilja, vjerojatno ovaj vikend;) i bit ce ih puno... a razgovor malo teze posto i dalje umukne cim vidi da prckam po nekoj tehnici, pametnica mala: cerek: