No dobro, preživjeh atentat stolicom i dohvatih praktikum iz kemije ne bi li ponovio nešto za nadolazeći kolokvijić.

Odlućih se odmah i preživjeh i to, sa manje dreke, vike i vrijeđanja nego sam očekivala.

Učenica prvog razreda, cc-a 14 godina je poslala gospodina koji u toj trgovini radi 35 godina (i pred mirovinom je) tamo gdje ga nisu poslali ni puno veći huligani niti ijedan učenik koji je tamo ikad kročio na praksu.Šokirana preživjeh " jezikovu juhu " i porazgovarah s roditeljima koji su me čekali.

Izbacih-zaista-jedniu van i preživjeh i to.

E.. al kad smo ušli u hostel,.... ajme... zašarani zidovi, kreveti na kat (malo mi je knap bilo al preživjeh) ujutro kad smo na doručak došle... e to je komedija svoje vrste... jedan mali maslac, sirić, marmelada i pašteta.... i da, kava, čaj ili kakao u šaličici u kakve ja kuham onu crnu kavu-ubojicu.

A preživjeh s njom puno studentskih dana, i najbolju novu godinu - onu u Barutani.Onda.

preživjeh kaos (da zapišem, čini se), i spoznah Život a on je, zapravo neosjetljiv dah u grudima koji kucka i tucka, i toliko me ispunio nadom i vjerom, da njegovo lupetanje podjednako osjećam i u glavi, u malom prstu i nožnom palcu.

Vrh: 1110 m Markacije: Sočne i odlične Žig: Na vrhu, sve super Vrijeme do vrha: Paaa, od parkinga do gore jedno 3 - 4 sata s pauzama Opasnosti: Stijene zadnjih pola sata pred vrh Životinje: Ne sjećam se Vidikovac: Prekrasno Sve u svemu: Huh, preživjeh

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće Ko čekati ne zna Taj neče shvatiti niti če znati drugi Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

A jučer popodne tj. večer preživjeh sa " hiperaktivnim sananjrima ", sa Ferekom i uz njegovo predavanje koje je potpuno OK, i u lijepom druženju u našoj " hiperaktivnoj udruzi "... i osjećala sam se i ja lijepo i hiperaktivno...... no o tome ću vam napisati malo bolje i ozbiljnije, ali bilo je LIJEPO i vrlo ugodno veče...... a i organizaram odlazak u Vukovar u ponedjeljak s mojim hiperaktivnim 2 - 2 razredom... neka se malo družimo, neka nam bude lijepo u " ozbiljnom " okružju... moram ih malo spustiti na zemlju, ako već ne vole učiti neka malo vide... ono što treba iz prve ruke... možda ih motivira.. a ako ne, ne mogu dozvoliti (iskreno) da Moji Mali Ljudi ne znaju neke važne stvari... a shvatila sam da Ne znaju... i to ne mogu propustiti u njihovom odgoju i obrazovanju... ako netko drugi (očito) je... uz to i radim u školi, predajem dva predmeta, držim instrukcije, imam " moju raju " kod kuće... i ponekad malo pucam... pa pjevam onu pjesmu,... a na koncert ne smijem-kažu, pre stara sam.. a za sve ostalo nisam... I to me ljuti, vjerujte mi...

Našlo se ipak vremena i za roštiljanje s frendovima... tako da je četvrtak prošao u malo boljem raspoloženju, ali i tu se malo pretjeralo.. ostali malo duže budni pa se ujutro bilo frka ustat... (meni kava niš ne znači) al eto, preživjeh...

Proživjeh, a što je još važnije, u stvari najvažnije, preživjeh vrlo naporan, turbulentan i stresan mjesec.

Izbori na Facebooku: " Reality check svima sa sindromom zlatne ribice - tek tridesetak godina bauljam ovom planetom a preživjeh toliko ' povijesnih trenutaka ' da više ne znam koji je bio povijesniji od prethodnog.

Preživjeh nekako, i u nedostatku plinske maske, začepih prstima nos i naćerah cijev da se uvuče unutri.

Mrtva umorna preživjeh ova tri burna dana... U petak prva ekipa gostiju, njih 6, pjeva se i pleše, vrišti i jede... igra i sve ostalo... pokloni, puse, mini suknja naletjela, bilo je i smijeha i suza.... Prošlo... Došla subota, pripreme za Prvu pričest, faca sjecka drva od jutra.

Nakon rezanja, prvo kao i uvijek pivo na omiljenoj terasi, a onda šetnja i šoping, uz obaveznu relaksaciju fotkanjem, na jednoj od tri fotke je neuspjeli autoportret, preživjeh još jednom...

Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu naprosto, ti si čekati znala kao nitko na svijetu

Preživjeh ja to, recimo... već osječam da nešto ne štima... neumorna sam ali na rubu živaca, hiperaktivna, mozak, osjetim kako radi, pokupim dijete iz škole i ostavljam kod frendice jer imam jedan dogovor.... sa bioenergičarkom, jer... nakon toliko godina već se okrečeš svemu ne bi li našao riješenje ili pomoć... umalo da se vračarama nisam javila.... i to je prošlo dosta naporno, psihički naporno... pokupim jednu frendicu i njene curke iz škole i krečem po svoju klinku.... osječam da ću puknuti ali ne smijem... dijete je pored mene... ne smijem... uvijek kad se to desilo cure su već spavale... od kad sam ja takva u sred dana??

No preživjeh zimski dan pod dekicom i sad rekoh idem se umotat u tu istu dekicu i pogledat šta ljudi kažu.

Preživjeh besćutnost ruke nestručnog anatoma duše osjećala sam se kao Samsa preobažen u kukca baćena na leđa koprcala sam se u raskomadoj stvarnosti probudih se iz sanjivosti... pokupih krhotine nutrine i pretočih ih u izričaj bjegunice iz perivoja snova iz anđeosko - vilinskih svjetova napustih lutanja zvjezdanim stazama oprostih se s Mjesečevim sjajem sa čuvaricom Lunina hrama... sa znakovljem moga rođenja... ubrah sve ruže u ružičnjaku sanja otopih ledenicu podsvjesti zalječih rane uplakanoj djevojčici i prognah je u zaborav

Dakle, dragi moji, preživjeh ja danas svoj prvi trening Capouiere

Preživjeh potpuno isti obrazac (tkoočemu ja o obrascima) u " svom malom preduzeću ".

kako je lidač provela nedjelju, pa ponedjeljak, pa utorak i na kraju, srijedu.. jeeeeeeej... preživjeh: P

Eto preživjeh prvi dan Nije bilo tak strašno Uglavnom sam se smijala ko stoka cijeli dan Imam kvrgu na glavi.. drmnula sam od čošak nekog ormara upo sata... i to mi nije prvi put To mi je valjd bilo za sreću, onak prvi dan U razredu nije bilo niš posebno, niko se nije šišo il tak neš kao što sam ja očekivala, neki su ostali glupi ko što su i bili, al tu jisam ni očekivala bitniju promjenu.. I baš mi falila ona kola iz kafeterije zaista je posebna Ima nešta u njoj što ju čini posebnom, taj školski duh zasigurno Ma uglavnom.. falila mi kola iz kafeterije

Preživjeh puno gore i od njega... samo kad ti traume izazivaju ljudi koji su ti dragi nekako nikad nisi spreman na to...

Dragi moji, preživjeh sve zamke Uskrsa u vidu (pre) bogatog prazničnog stola i nevjerojatne kiše i evo me opet s vama

Ovaj put je bila turbo ludnica, no, preživjeh

Nakon dvije oružane pljačke, koje preživjeh jer sam " sursum corda " (sorry aquaria na posudbi), mogu reći da se kužimo

Već sam bio lud od toga što su nam obje blagajnice bile u popodnevnoj smjeni, pa sam ja morao biti cijelu smjenu na blagajni, ali preživjeh.

Malo je bilo neugodno izvlačenje konca na samoj dojci i štipkanje srebrnih kopčica na pazuhu, al ajd... preživjeh.