Ali..... on ipak za dva dana postane divan, ja pretrpim i idemo dalje.

" Zar da pretrpim neku veliku ozljedu zbog sitne svote novca?

Tu i tamo pretrpim neke muke za ljepotu, ali bitno mi je ipak da se osjećam ugodno.

Majko Božja pomozi mi u porodu koji me čeka, ojačaj me da sve što lakše pretrpim.

Rekao si da samo malo treba da pretrpim za slavu i hvalu mog vjećnog imena, da će kad me napišeš cijela država u transu lelujati i moje ime pojati na melodiju od " Kuje Mujo konja po mjesecu ", rekao si i da ja neću više stajati i prosjačiti anonimna na uglu naše ulice već će svi da me čitaju, a onda ćemo lako da napišemo zajedno roman pod pseudonimom Srda Kapurova " " Ti lažove " vikala je mala Srda sada već pomalo histerično.

Ona odgovori: ' Oče moj, bolje mi je da umrem, nego taj zločin da pretrpim '.

Sigurno ne želite da pretrpim srčani udar ", rekla je baka i nastavila iznositi svoje viđenje igre najdražeg kluba.

... godinu sam dana s dečkom. uviejk mi se sviđao, ali nikad nisam bila ludo zaljubljena u njega. onda sam ga zavoljela kao najboljeg prijatelja, strasti je uvijek bilo, prilično, jako mu vjerujem... ali pamtim i neke bolje veze. neke dinamičnije, strastvenije, malo više lude... mama kaže da sam sad još malda (21), da će me to s vremenom proći, to moje ludovanje pa ću biti sretna uz tog mirnog, staloženog čivjeka koji me jako voli.ali ludovanje za mene zanči ići na koncerte i mojih i njegovih bendova, šetati se po gradu, zezati... a ne da visimo jedno kod drugog doma i da on ne poduzima ništa, da nema inicijative... možda mu nije dovoljno stalo? ali, dogodilo mi se da se zaljubim u nekog drugog i onda sama to pretrpim, izdržim... i ostanem s mojim dečkom. čak i kad mi je loše, ne odlučujem se za prekid jer se bojim da ga ne izgubim... a onda se zapitam da li se možda bojim ostati sama... i ljudi kažu da su me pamtili i hrabriju, kad sam bila veći borac za neke stvari koje želim... jednostavno znam da postoji nešto bolje, a nemam se snage otisnuti... bojim se izgubiti njega....

Da nema predivan pogled na luku nikad ne bi vise tamo nogom krocila, ovako svaki put pretrpim...

Ona prava, istinita torta je vrijedna odlaska, pa ponešto žrtvujem, ponešto riskiram, ponešto neugodno progutam i nešto bljutavo pregrizem, pretrpim neke stvari koje mi nisu nužno jako drage itd.

Bilo bi lakse da " bacis kamen " na mene pa da pretrpim krivicu.

ja uglavnom pristojno pretrpim a onda mu se više nikad ne javim..

zato i velim da sam oduševljenaaaa: D prvo treba pripremit teritorij za slikanje, maknut sve sa stola, obložit ga cijelog papirima, odmaknut sve elemente u blizini, i onda možemo krenut. isto tak natrpa kilu boje na papir i onda fino obriše ruke u svoju trenirku (hvala mm-u na toj divnoj navici: rolleyes:), pa s trenirkom usput zahvati trosjed, stol, pod, tepih, i vrata na putu do kupaone: zubo:. ali to stvarno voli pa pretrpim i to čišćenje i pranje. najlakše mi je po ljeti, uzmemo si to van pa slika do mile volje.

Ne mogu ni pretpostaviti koliko vremena, metara teksta, vještine i ostalog bi bilo potrebno da to isto izvedem u pisanom obliku - i definitivno pri tom pretrpim poraz.

Al ono.. pretrpim sve to, navikla sam bit nenaspavana.

Pišem ti.. ovde pošto nemogu nigdi drugdi.. ovde di znam da nebudeš nikad navratio.. svaki dan je prazan bez tebe, od kad si otišao, koda nedostaje dio mene.. praznina je jedino što me ispunjava.. vidim te, uz tebe sam gotovo svake noći. ponekad si tolko daleko da te nemogu ni dotaknut ma kolko se trudila.. a ponekad si tolko blizu da osjetim svaki tvoj dodir.. mogu ti reći sve, pričamo, zezamo se.. sve neriješene stvari, sve nerečene rijeći, sve smo rekli.. a onda se probudim i shvatim da zapravo ništ neznaš, da nismo ni izmjenili rijeć.. osjećam te.. svaki dan.. koda još mogu čut tvoj glas, vidjet tvoj savršen osmijeh koji bi mi popravio dan.. mogu osjetit tvoj dodir.. mogu te držat za ruku.. osjećam da si kraj mene.. makar si daleko, ja mogu osjetit da si kraj mene.. sjećanje ostalo.. sjećanje koje ubija svaki dan sve više.. vjerovala sam.. u tebe, nas.. počela vjerovat i u sebe.. svi snovi, sve rijeći, svaki tren koji smo proveli zajedno, sve se razbilo u tisuću komadića onda kad si bez rijeći otišao.. fališ mi, fali mi sve u vezi tebe. neznaš koliko boli svaki put kada me nešto posjeti na tebe, svaka pjesma, svaka rijeć, svaki pokret, svaka stvar.. svaki put kad netko spomene tvoje ime ja se sledim.. svaki put kad netko spomene tebe osjećam bol.. izgubljena sam bez tebe, osjećam se jadno bez tvog pogleda, bez tvojih rijeći, bez tvojih dodira, bez osjećaja da si uz mene.. htjela bi da se vratiš, da sve bude kao prije, da svaku rijeć koju si rekao, da ispuniš.. kolko got bi to htjela, ja svoje osjećaje nemogu i ne želim mjenjat. za mene si bio i ostao najposebnije stvorenje na svijetu. najposebnija osoba, i zauzeo si velik i poseban dio u mom životu, postao si dio mog života.. kad sam te prvi put ugledala, znala sam da budeš ti taj koji će doprijeti do mene.. pridobit moje povjerenje, pomoći mi da pobjedim svaki strah, da postanem ono što sam željela biti.. a od kad te nema, osjećam da se svaki trud, svaka promjena, svaki pokušaj da bude bolje, sve to što sam uspjela sagradit u ovih 10 mj, sve za što sam se žrtvovala, sve što sam napravila i dala.. za tebe, sebe i nas.. sve to.. koda se srušilo u par sekunda od kad si reko da odlaziš.. htio bi da te pustim, da idem dalje.. kažeš nešt nije u redu, nešt se sjebalo, jednostavno to nije to.. bez trunke truda, bez trunke razmišljanja, reko si to koda je nešto što se događa svaki dan.. koda je nešto što nije vrijedno ničega.. koda nisam vrijedna truda, tak si se i odnosio prema meni.. za svaki trenutak sreće ja sam se borila.. svaka lijepa rijeć, svaki lijep trenutak proveden s tobom, dao mi je dovoljno nade i snage da pretrpim ostale loše trenutke koje smo imali.. sama sam se trudila, sama sam održavala našu vezu, uz to sam morala i učit tolko toga.. mjenjat sebe, imat tolko razumijevanja.. i imala sam, možda i previše.. imam i ja svoje mane, ali sam sve napravila za tebe.. kažeš da sam predobra, takve valjda nisu za tebe? i ovi kilometri, previše njih.. koji nas razdvajaju.. nisu me razdvojili od tebe, živiš još tu u meni, i mojim mislima i snovima.. svaki dan završim s mislima o tebi.. svako jutro budim se s tobom u mislima.. i kolko got se osjećala ko najzadnje smeće nakon svega što sam vidla, čula, doživjela.. nakon svega.. preko čega sam sve prošla, što sam oprostila, za što sam se trudila? da bi kraj bio takav? ne, trudila sam se i borila za tvoje povjerenje i tvoje osjećaje. trudila sam se jer jedina osoba koja je postojala za mene, bio si ti. i nisi to prestao ni biti. bio i ostao nezamjenjiv.. kud da idem sad? vjerovala sam da si mi sudbina, vjerovala sam u nas.. vidjela nas u budućnosti.. neću zaboraviti, neću zaboraviti sve lijepe rijeći.. kuda su one nestale? kako si samo mogao preći preko njih? kako su ti mogle bit samo prazne rijeći koje si najlakše mogai izgovoriti? a ne ispuniti? znaš, ja ih još uvijek pamtim.. znaš..? ja još uvijek vjerujem.. i znaš? nije mi žao radi ničeg.. da mogu, opet bi sve dala za tebe.. pamtim te, uvijek si uz mene, i ja uz tebe. možda ove rijeći tebi neče ništa značit.. ja eto, neznam niti šta da napišem još, niti šta da mislim, nemam ni inspiracije baš.. osjećam se prazno i loše.. htjela bi da si tu.. da me možeš samo zagrliti.. bez rijeći, osjećala bi se bolje.. obranio bi me od loših misli i lošegg raspoloženja, onako kako samo ti znaš.. jer uz tebe, nije bilo mjesta lošoj volji.. istinu nisi cjenio, drugačija sam od ostalih, znam da to nećeš shvatiti.. bar ne sad.. možda jednom shvatiš.. bilo smo najljepši par, bio si mi sve.. da ne lažem samu sebe i nikog.. priznajem da si mi i sad sve.. tvoje zlo. 21:58, Komentiraj 0 Print 27.10.2010. Laži nekog drugog, laži laži SVE, al meni više nečeš DOSTA JE mali moj znaj, sa nama je kraj.. gudbaj, gudbaj, gudbaj..:).......

- Malo pretrpim muku i onda je lakše jednostavno će Katarina Matica.

Molim za to, za snagu da usput pretrpim poniženja, i da me ona ojačaju a ne slome.

Da nisi imo sreče mozak bi ti se drukčije razvio pa ne bi imo kasnije temelj na kojemu češ gradit dalje. a onda drugo, zato jer si malo pametniji pa razmišljaš na dulje staze, tipa, vidim što valja, bolje da malo pretrpim i ne zahebem kolegu, vratiće mi se katada.

Ja zimu pretrpim, ali nije za mene.

zdravo ljudi.... znam, čudno je to kaj ja sad pišem, a ono pola Hrvatske gleda tu usranu utakmicu Hrvatska-Brazil. ah.. ja sam rekla, il bude 2:1 il 1:0 za Brazil. a kak bi drugač? ma nejte mi ve ono: " kak možeš biti takva? " il kak me je mirelin tata pital: " na čemu si ti? ", ma na čemu bi bila, jebote? pa kaj, ja sam gledam realno.. kak bumo mi jednoga brazila pobjedili? ma jeb.. nejde to tak. mislim, može se dogoditi da se sve okrene naopačke i tak to al šanse su minimalne: P... ah, kak pa drugač? i tak.. još sam sutra bumo išli viditi one ružne klupe, one ružne face i tak to.. jaj, i onda kolko, celo leto i nekaj malo doooomeka: P jedva čekam. jaj, al se sutra moramo stati već f pol 8. ma neda mi se to, al si pretrpim. ah... je, danas su se svi išli napiti.. ma hebemu.. kaj vam to dojde? pa još bumo mi, sedmači i druge godine tam, f toj školi, ne? pa kaj onda.. eh. aj za osmaše razmim al ovi naši.. ah kaj su sam radili. išle smo ih tilća i ja glet. užas sreli smo se na pola puta s pol ljudeki, a ono, svi pijani. glupost sranje pa kak? pa kud? ah... ovaj jedan se svukel, zavezal si bijelu majcu oko glave i bežal i vikal po livadi.. jaj a ovaj drugi pak se sam dole stalno metal.. na živicu se legel (od nekve tam obitelji.. aha, no... da) i htel si je prespati, al onda išal dole.. bacal se po cesti i takve gluposti.. ajaj mi nismo htele piti nikaj.. ma kaj bumo? tam bumo se nažlevile toga i onda buju se gluposti još nekve dogodile.. a jebiga, nije to za nas. mi smo si rađe kupile one sladolede kaj se cuclaju (LoL) i šetale se (jejejeee.. po najvećemu suncu.. oko jedne.. da da da) al onda nam je već i sunce vudrilo f glavu pa nismo već nikaj mogli.. a jebiga... sele smo se v hlad, tj. tam na zelene stepenice kod škole i malo se razgovarale... gluposti govorile, pa doma: D i tak to. a ovak je inaće bilo f redu... mislim, taj sportski dan il koji k, oke je bilo.sam ve ne znam ko je pobjedil f odbojki, učitelji il učenici. pa kad smo se sam zajebavali i tu i tam poluknuli tam na parket..... jejejeje bla bla bla jaj.. kako mi se sutra nebu dalo iti v školu idete umjesto mene? no je, baš se vama da. je, i kaj da još velim? ah, napisala sam jučer il prekjučer posta al nekaj hebe taj blog stalno pa mi se sve zbrisalo i onda ga hebi.. nebreš mu pomoći. al kaj se događa? jaj... jaj... jaj...... i tak to kaj da vam još velim? još sam luda za anthonyom: D.. jea on je moj mavi cukovek. ah da no je, idem ve.. aj ušifajte (i nejte biti razočarani jer bu hrvatska zgubila.. i tak to: P) idite spat idem i ja... edit, edit... je bum vam stavila nekve slike: P... od plitvičkih jezera (idemo sutra, petak u 6 h-da, 6 u jutro.. a jebiga i nekve od završne kaj sam jučer slikala. da ušifajte

Na to mi je doktor samo rekao da budem mirna i da pretrpim još malo jer je uskoro gotovo.

uuuuuufffffffff.ovo je bilo naporno sad ovih par dana sam učila ko nikad in my life.... danas sam ispravila povijest i fiziku i imam to pozitivno... weeeee.... fkt sam bila heppi.i Ana i Mateica su uspjele fiziku ispravit, a povijest ne.... Irmi se nije dalo.... jos mi ostaje matematika i odg sutra latinski za 4.... neke retardirani prijevod kojeg blage veze nemam.a trebam olfo 4 dobit... ocu kurac.... neda mi se vise uciti... puca mi kurac hocu li imat mat pozitivno il ne jer ja znam da sam se trudila ko mali isus oko nje i ak me zajebe zadnji test da je to fkt koma jebe mi se više... hmmm..... gotovo prvo polugodiste.ajme.tak brzoooo.... a ja ne zelim da zavrsi jer mi je u razredu stvarno super... svi sa svima se slažemo... vise se nitko ne svada... cak ni Ena i Stella... (kurcu fala)... i navodno 6 ljudi odlazi na pol... JA NE trebala sam al je odlučeno da nejdem.idu navodno Gogi, Irma, Marko, Viktor... jos navodno Stella i Mateja.... al ne zelim da nitko od njih ode jer fkt su mi dragi pogotovo IRMA I STELLA... cak se cura iz raz plakala zbog toga... u zadnjih 3 dana se svi plaču u školi... sve jebu ocjene... bas gadno.al sve ih volim... svih njih 37 u raz kolko ih ima, jer je svatko na svoj način i istina ima ih mozda 5 koji me nerviraju al svejedno su mi dragi... al ak Irma i Stella odu... fkt u kurcu ja cu vam majke zvat i nikam ne bute isle... jasno Irma? sutra pretrpim zadnji dan i slobodan čovjek puna 4 tjedna.... ide se odma u subotu ujutro na kavu sa frendicom koju nisam vidla stoljecima... za Novu godinu se maybe ide na Fuku to je mjesto kod Bjelovara... al to je jos upitno.

Zamislite situaciju u kojoj me policajci uvjeravaju da mi je muž dobar čovjek i da će sve biti u redu te da ponešto pretrpim zbog djece.

Ne volim ove blagdane, Božić i sve to... gdje god dođem, svi nekomu nešto kupuju, sve je tako prokleto slatko i vidjeti mame i djecu, curu i dečka zajedno u kupnji.Najusamljenija sam baš tada, na ove blagdane.Tako se jadno osjećam, usamljeno.... Nisam kao nekada... Barem mislim... Ne plačem, samo visoko dignem glavu i pretrpim to.Držim u sebi, zapravo je lakše... Ne znam zapravo koji je smisao života... Ne znam toliko stvari koje bih rado voljela znati

Ne, pilence, tebe ću teško prevariti, kad sam takav onda sam u stvari prosto pomalo tužan, sjećaš se, no, ja to obično pretrpim na nogama, sutra ću već zviždati niz stepenište

Svako malo mi se uho upali no pretrpim, mislim da budem uskoro izvadila pirs jer ide druga godina da trpim

Naravno sa s mužem nije lako hodati po dućanima, al za dobar poklon pretrpim.

Dobro, on trči za mnom, al previše ga je zabavno izluđivati pa pretrpim i malo trčanja... e sreća pa imam drvo ispred kuće.

Nekim ljudima si priustio da im se zgadis, i znam i to da pretrpim jer ne smijem nista vise da kazem na nas odnos, ali ja sam toliko sretna sto znam da te svaki dio moje duse brani i ne da da te zle rijeci izdvoje, idalje si prisutan u mom imaginarnom svijetu, u svijetu najboljih u kojima ima nesto sto je drugacije