U sivom ogrtaču, prebačenom preko ramena, i spuštene kapuljače, blijedo lice neznane žene izgledalo je još blijeđe, gotovo prozirno, zarobljeno između pramenova zlatne kose koja joj je sezala do vrata.

Još uvijek s jaknom prebačenom preko ruke, zakoraknula je u, za nju nakon jednosobnog stančića, ogromnih sedamdesetak kvadrata nove jazbinice, zavirujući u prostorije.

Prošlo je vrijeme starih, prljavih trosjeda koji škripe, a čiji se derutni izgled skriva dekicom prebačenom preko njih.

Primjerice, pojedinci s raširenim nogama i rukom nehajno prebačenom preko stolca bili su utjecajniji od zaposlenika sa skupljenim nogama, opuštenim ramenima i rukama ispod bedara.

Zaštitno lice je prezgodan model Kaylan Morgan koji pozira potpuno gol, samo s rastrganom majicom prebačenom preko ramena.

Sitna prilika ogrnuta tamnim ruhom, s kapuljačom prebačenom preko glave, stajala je ispred mene.

I onda pedagozi kažu da bi bilo najbolje da djeca dođu u školu bez znanja čitanja prihvati Danijel razgovor. Čudim se da razni stručnjaci još nisu, kao u Africi, odredili da je dijete za školu onda kad rukom prebačenom preko glave može dohvatiti svoje uho

Ovaj gospodin s ešarpom prebačenom preko prsa je gradonačelnik Cortone izgleda da je prilično obljubljen, naročito kod mlađeg ženskog svijeta, jer su mnogi aparati u rukama ljepšeg spola blicali oko njega... pa hajd ' da ga i ja škljocnem i smjestim ga u svoj post.

Odjednom svjestan blesave situacije u kojoj se nalazim, s tom automatskom puškom bez metaka prebačenom preko ramena, s plinskom maskom i rancem na leđima, sedamsto milja od kuće, osjetio sam kako me obuzima neka bezrazložna euforija.

On nju miluje svojim debelim prstima po nadlaktici, on se po bicepsu smuca oko njenog ramena, on je privukao svoju tešku damastnu stolicu sasvim do njene, a ona se igra vrškom svoje cipele njegovom servijetom, prebačenom preko staračkog koljena.

Odlazi sa velikom i platnenom torbom prebačenom preko krhkog ramena.

Oboje smo željno i nestrpljivo i sa pritiskom u preponama čekali trenutak kad će on izaći iz kuće sa torbom punom spisa prebačenom preko ramena, a od koje se nije odvajao i doviknuti nam da odlazi.

NAJBOLJI POLOŽAJ Pokušajte ležati na boku s gornjom nogom prebačenom preko partnera kako bi krevet podupirao vaš trbuh.

Ponekad se prikazuje s ljudskom kožom prebačenom preko ruke, što podsjeća na deranje kože koje je podnio.

Sv. Bartol apostol uvijek se prikazuje s velikim nožem osobita oblika ili s komadom ljudske kože prebačenom preko ruke, što pokazuje kako je on bio živ oderan.

Ja bih ti otvorila, ti bi stajao u odijelu samo s torbom nemarno prebačenom preko ramena iz koje je virio laptop i flaša vina.

I dalje je pripijena uz mene, sa nogom prebačenom preko mojih nogu.

Kišnica se slijevala niz sve strmiju kamenu cestu, čineći je klizavom, tako da sam, zaogrnut kabanicom i kapuljačom prebačenom preko glave, morao sjahati i nastaviti put pješačenjem.

Ti sjediš udobno zavaljen, sa jaknom nemarno prebačenom preko sjedala i sa slušalicama na ušima.

U uskim crnim trapericama, sportskoj trenirci, crnoj kožnoj jakni, s glomaznim naušnicama i sivom kožnom torbom prebačenom preko ramena, Lana je otišla na druženje s prijateljicom, a da je curama uz kavu razgovor tekao ugodno dokazuje to što su se cure fotografima cijelo vrijeme smiješile

Crna, pripijena haljina koja je završavala jedan pedalj ispod koljena, s jednom širokom naramenicom prebačenom preko desnog ramena, bila je u direktnom kontrastu s mliječno blijedom kožom lijevog ramena...

Na primjer: tamnocrveni zastor s cvjetnim uzorkom u pozadini, ima odgovor u tamnocrvenom prozirnom tilu prebačenom preko obnaženog tijela modela, u rukavicama iste boje, tamnocrvenom ogrlicom od umjetnih perli, bordo halterima što pridržavaju najlonske čarape, pa čak je i ruž za usne iste nijanse.

Biskup je zaodjeven misnicom, kazulom, prebačenom preko halja (alba, dalmatica).

U početku samo što nismo plazili jedno po drugome, zagrljeni oko struka, ušuškani jedno drugome u naručja... kasnije s rukom nehajno prebačenom preko ramena, formalnih osmjeha, ovlaš naslonjeni jedno na drugo..

Razmišljam o tome svemu rečenome danas marširajući kroz aleje stabala s jaknom prebačenom preko ramena.

I da Kieran ima tri ruke, dvije bijele i jednu crnu, a ova crna mu raste iz ramena lijeve, bijele, a on je sakriva jaknom nehajno prebačenom preko tog ramena.

Ugledala ga je kako sjedi, siguran u sebe, s rukom prebačenom preko naslona stolice... ležerno.

Ponekad joj se čini da je sve dobra šala, vješta improvizacija Kandinskog u onoj galeriji kojoj se više ni imena ne sjeća, kreirana u jednom nepromišljenom impulsu, u dobro iskorištenom trenutku kad su pogledi bili upijeni u neke boje narandže ili limuna, ili zelenog svemira i kada nitko nije ni primijetio da je nestala, stopila se sa slikom ispod crvenog namaza boje njenog kaputa, valjda je sliku i odabrala zbog sklada boja koji joj je omogućio trenutnu nevidljivost, stapanje s jednim fragmentom koji je mogao ostati tako zaseban, kao slučajno stvoren, kao slučajno ostao baš tu gdje jeste, a da može i ne mora biti dio neke cjeline, a u početku ju je to i zabavljalo jer je imala beskrajno slobodno vrijeme i bujnu maštu, pa su joj misaoni procesi artikulirali nevjerojatne oblike mračnog ili sjajnog jutra u sobi u kojoj je spavala i budila se spremna i puna ideja da obogati sebe i svoje boje nijansama jednog ludog, nezaboravnog dana, pa je u tom beskrajnom vremenu uvijek pred njom bio dan koji obećaje, dan poput onih u filmovima kada sve izgleda slučajno iako se kockice tih slučajnosti savršeno uklapaju u jedan potpuno savršeni scenarij čija smišljenost je poznata samo autoru, ne i gledaocima koji su uvijek impresionirani kako nekom slučajnosti idu na ruku, a njima se nikad i nikako to ne dešava, uvijek samo nekom drugom koji onda u njihovim očima postaje miljenik sudbine koja stvara najbogatije kolore i na mjestima sa kojih se inače svaki premaz boje ljušti, kako god ga vješta i strpljiva ruka nanosi, čak i na mjestima izvan svih planova grada, u nepoznatim ulicama koje se samo čine poznate ali su pune neočekivanih detalja poput cvjetne žardinjere ili table s oznakom tramvajske stanice iako tramvaji ne voze niti tom ulicom, niti tim gradom i gdje tada zastaneš pitajući se da li si se izgubio ili si pogriješio odredište pa se zaklinješ da ćeš ubuduće uvijek stavljati u neki pretinac torbice planove grada najnovijeg izdanja, ne misleći da se možeš izgubiti i u vremenu pa definirati danas u sasvim krivoj kalendarskoj godini, no njoj se to nije moglo dogoditi jer vješto naslikani fragmenti mogu biti ubačeni u bilo koju sliku, na bilo kojem mjestu na kojem su je viđali, bila to fikcija ili stvarnost, prošlost ili budućnost, dovoljno je bilo da zakorači, da učini nekoliko koraka i opisala je granice grada, označila ulice, bljesnula osmijehom između crvenih krila okovratnika, ponekad omotana šalom malo bljeđe nijanse, ponekad sa treperavom niskom koralja i srebra u nekom separeu i sa šalicom vruće čokolade na uglačanom stoliću, opušteno sa nogom prebačenom preko noge bez ikakvih pitanja samoj sebi da li je to sve što može i želi, jer sasvim je zadovoljna iako sluša ponekad borbu anđela i demona u svom glasu koji u govoru malo brže zatreperi, zadrhti tek malo blizu frekvencije koja bi je mogla otkriti, koja bi mogla dati naslutiti njenu nervozu koju je zaboravila pod paučinastim pokrivačima svog kreveta i zato je usavršila brzinu pojavljivanja i nestajanja bar do brzine zvuka, ako ne i brzine svjetlosti, jer tada je nemoguće pratiti tragove koji se izgube negdje na pločniku prije nego su i nastali, a ne ostaje ni miris skupog parfema koji se potpuno razrijedi na tom pravcu nedefiniranog smjera i ona je već negdje drugdje, kao da traži veći prostor i čišće nebo za širenje krila, nitko ni ne sluti da ih nema kad kao priviđenje izroni iz kišnog dana iako je kilometrima daleko i pojavi se kao dva-tri takta zadovoljnog smijeha u kojem ni najvještiji znalac ne bi mogao naslutiti bilo kakav napor, bilo kakav krivi ton ili nijansu koja bi pokazala njezinu pravu i nepostojanu prirodu crvenog fragmenta iz improvizacije Kandinskog, iz one galerije kojoj je i ona sama zaboravila ime i koju ne spominje nikom i nikad čak ni u šali

Ima nepromočivi ubrus da se ne zasvinji dok kopa po kantama za smeće - plastičnu vrećicu sa ručkom fino prebačenom preko vrata

S lijeve nije bilo nikog, dok mi je s desne u susret dolazio muškarac krupne građe, s nekom torbom prebačenom preko lijevog ramena, u trapericama, sportskim cipelama đonova, sportskoj jakni i kapom kukavicom na glavi.