« uinterpretiravši »u Marxovo mišljenje, kako sam Sutlić kaže,« transmetafizičku problematiku povijesnog mišljenja koje je prošlo kroz katarzu jedne kritički, tj. temporalno utemeljene ontologije »[ 6 ], povijesno mišljenje dospijeva na svoje vlastito povijesno mjesto. na ovome mjestu nihilizma kao realizirane biti metafizike, stoji povijesno mišljenje pod zakonom toga mjesta (toponomija). povijesno mišljenje nije niti autonomno niti heteronomno, proizvoljno ili samovoljno. zakon njegova mjesta je nužda koja, prvo, u krizi iziskuje životnu odluku« otkazivanja poslušnosti »(« otkaz, odricanje poslušnosti jednoj zapovijedi »[ 7 ]) nihilizmu vremena-trajanja kao biti metafizike same i njene realizacije, i, drugo, nalaže zadaću misaonog otvaranja za iskonsko vrijeme kao« srži »povijesnog odnosa. iz toga vremena, okarakteriziranog, jednom, dijelom u neprilici, kao ono« što nikada ne bijaše a ipak će uvijek biti i što bivstvuje kao buduće u svemu prošlom, sadašnjem i pukom sutrašnjem iako se u njima ne ustaljuje »[ 8 ], iz te iskonske budućnosti, na putu prebolijevanja biti nihilizma, imalo bi povijesno mišljenje iznijeti vijest jedne drugačije povijesti.