Prihvaćaš napokon to što ti se dogodilo s smirenim osmijehom, jer tko bi uopće tako nešto mogao zaustaviti i svi bi se smijali jer si bila previše krhka i previše slaba da ga odgurneš od sebe, " dirao me je " zar si mislila da će ti itko vjerovati od ove iste grupice ljudi koji se okupljaju na događanju svake ljudske nesreće? " dirao me je " a toliko je prošlo noći kada ti nije bilo važno jel danas sutra i jel sutra bilo jučer jer u tom položaju i toj situaciji jedina pomisao jest " krivnja je sada potpuno na meni, što god mi radi za moj je spas " Prihvaćaš napokon iscrpljenja neprestanim uzdisajima njegovog alkoholom natopljenog daha i pod težinom tijela i težinom sudbine čini se jednako podnošljivo dok ponovo ne izusti " više neću, zadnji je put " suza za suzom, patnja za patnjom, još jedna prebolna noć da se ispuni poštovanje prema samoj sebi, tako teško i tako neizdrživo u jedinstvenom pokretu ruke snažnim trzajem odustaješ od sebe i moguće pomoći slučajnog prolaznika koji te poznaje odlaziš i shvaćaš da si sada mrtva jer nisi uspjela odoljeti oštrini male, željezne stvarčice kojom ti je i on ukrašavao tijelo kada si bila " zločesta " prihvaćaš li napokon činjenicu da si htijela dočekati još jedno jutro, njegov krevet bi bio natopljen njegovom krvlju, a ne tvojom? prihvaćaš i to te i ubilo

NACIONAL: Je li uloga Aileen Wuornos na trenutke bila prebolna za vas? Ne, ali je na trenutke bila katarzična.

Kako su Lučići poručili organizatorima, kornatska tragedija je za njih prebolna i oni još uvijek žive s njom, radi čega će plaketu preuzeti drugom prilikom, bez pompe.

SCHUMACHER ODUSTAO OD POVRATKA U FORMULU 1 Motociklistička ozljeda vrata je prebolna da bi mogao nesmetano voziti Ferrarijev bolid

No to je prebolna tema za mene i ne želim o njoj govoriti.

Bolna, prebolna točka Dinama je Callelo koji pomalo drži klub taocem.

Jednostavno ne žele čuti istinu, jer je prebolna i presurova.

Da li mi skrivamo nacističku propagandu jer je prebolna za gledanje?

Prebolna mi je spoznaja da netko s kim sam toliko prošao, kome sam se cijeli predao da je sve zgazila, uništila.

Zna da je istina prebolna i zato je ne prihvaća.

No ukoliko je neka situacija za nas bila prebolna i nemamo hrabrosti ili snage s njom se suočiti na ovaj način, svakako treba potražiti pomoć stručnjaka.

pa iskreno kada se znalo dogoditi da mi je istina prebolna onda se uvjeravam da je bolje nego sto je, makar znam da nije.: rolleyes:

Ženama je prebolna i nedovoljno intimna.

Uglavnom, jana je bolest jako usporavala u adaptaciji, a sam po sebi je više na muža, nego na mene (zatvoren tip) pa je time adaptacija trajala PREdugo.... Uglavnom u svemu tome, od samog starta smo imali 2 različite tete, jednu toplu i suosjećajnu koja je uvijek jana uzela u krilo i malo ga zagrlila (što mu je tada jako trebalo) i drugu (buba majo tema je tvoja, pa ti moram reći da tu 2. poznaješ jako dobro) se držala svojih principa da što dijete treba uzimati u krilo, neka dođe i samo sjedne za stol i slične stvari.... I što se desilo.... JA SAM JOJ VJEROVALA, vjerovala sam da 18 mjesečno dijete mora biti dovoljno zrelo i presretno što ga mama ostavlja u vrtiću i što ga nitko neće uzeti na 3 sekunde kada dođe da ga pomazi, a nisam vjerovala vlastitom djetetu da njemu navedeno treba.... Osim toga, ima i previše stvari koje su sada prebolna tema i previše bi trebalo da pišem, koje sam istoj teti vjerovala i time POGRIJEŠILA jer je moje dijete evidentno time gubilo, a ja nisam toga bila svjesna.... Desila se u 12 mj 1 situacija u kojoj sam ja pukla i porazgovarala s dotičnom tetom nakon koje se ona promijenila (to je već bila janova 2. jaslička godina) i nakon čega sam rekla da sljedeći razgovor vodimo s ravnateljicom, ako se ona ne promijeni.

Do tada još uvijek nisam bila " u igri ", pozive za sudske rasprave su dobivali moji, oni su " kao " to rješavali, mo ' š mislit, ja se nisam previše upletala, jer je ta tema i za mene bila prebolna i uvijek iznova me uspjevala iznervirati, kao nijedna druga.

Ljudima koji su skloni bolovima u leđima čak i vožnja duža sat vremena može biti prebolna za njihova leđa.

Osveta povijesti i same naravi, može biti prebolna, usprkos vojsci znanstvenika koji se trude kontrolirati anomalije.

Teško je živjeti u stvarnosti koja je često prebolna te mnogi, čak i odrasli, odlutaju u svoj vlastiti svijet gdje dobro pobjeđuje.

Ako djetetove negativne emocije i ponašanja predugo traju, prebolna su i preintenzivna ili postoje nesvladive zapreke u školi, nije sramota potražiti stručni liječnički savjet.

Valjda mi se više sviđa živjeti u laži, jer je istina prebolna.

Dok u trenu možeš promijeniti osudu u svoju korist, ti šutiš, a samo tvoje srce izgovara: " Oče, budi volja tvoja " Ramena su ti izranjena, trnova kruna na tvojoj glavi je prebolna, leđa izbičevana do krvi i sad, na sve to, stavljen ti je još i križ, križ premazan svakojakim grijesima čovjeka prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti.

Nadam se da punkcija nije bila prebolna... hvala, punkcija je bila jako bolna, al neme veze proslo je........

Pa sam na kraju mislila pisat o tome kak sam tužna bez tečaja, al to je prebolna tema za ovako hladan dan.

No, ne bih o tome, prebolna tema, jednostavno nije niko vrijedan mojih nervi i muke.

Iako bi mnogima prevara bila prebolna tema, Sophie se ne libi otvoreno razgovarati o nesretnom incidentu te je u intervjuu za radio postaju izjavila kako je na mjestu zločina " čak uspjela i popričati s dotičnom djevojkom

Nadam se da punkcija nije bila prebolna...

Jednostavno su sjećanja na smrt roditelja bila prebolna

Ta opekotina neće biti prebolna za moj odlazak

A kad bi se san izlizao, java je bila prebolna, ili preprazna.

Ova tema mi je uvijek bila prebolna... i rijetko kad se usudim o njoj pricat.... moja obitelj.... heh... imam dva starija brata.... najmlađe sam dijete... i jedino zensko.... nezeljena.... greska.... deriste... balavica... usrance.... koliko sam samo puta cula te rijeci... a nikad, ama bas nikad nisam cula ono oprosti, ono zao mi je.... nikad.... braca su me cijeli zivot toliko maltretirala da ih stvarno pocinjem mrzit..... uzasava me taj osjecaj... ovo ne pisem iz bijesa nego iz tuge.... iz ogromne, neizrecive tuga koja me vec godinama gusi.... nikad nisam imala obitelji... nikad nisam osjetila tu ljubav, moji se rođendani nikad nisu slavili.... ispod bozicnog bora me nikad nije cekao dar.... nikad nisam cula volim te..... nikad nisam imala potporu.... nikad nisam cula bravo... svi moji uspjesi njima su nebitni.... i ne mogu se pomirit s tim.... cijeli svoj zivot im se dokazujem.... sve sto radim, radim samo da bi oni bili ponosni mnome.... ali njih ne briga.... dok sam bila u osnovnoj skoli, uvijek sam gledala majku kako se brine oko brace... i jednog dana sam je upitala zasto se nikad tako oko mene ne brine... ona mi je odgovorila: " ne znas ti kako je njima tesko, vidit ces kad dodjes u srednju skolu "..... i dosla sam... docekala sam to.... i trudila se... i upisala gimnaziju.... i imala odlican uspjeh.... nikad ni bravo.... nikad.... u međuvremenu su braca upisali fax i sad se sve vrti oko toga, oko njihovih ispita.... i opet sam upitala mamu zasto je nije briga za mene? a ona mi je odgovorila isto kao i prije 5 godina: " ne znas ti kako je njima tesko ".... i sljedece godine ja upisujem fax.... i izrazila sam zelju da upisem defektologiju... cijeli svoj zivot to zelim..... i oni mi nedaju.... kazu da mi je ionako svejedno koji cu fax upisat ako cu ucit.... a oni ne shvacaju kako mene to ispunja.... kako zelim pomoc toj djeci s posebnim potrebama... da osjete ljubav koju ja nikad nisam.....