Evo još jedne.. 02.01.2006. inventura u firmi.. prostor veličine cca 4 m x 7 m sa dosta artikala, a nas se 5 skupilo da to sredimo, nemamo se đe okrenut, ali svejedno radimo punom parom nakon jutarnje kave.. i nismo došli ni do pola, slijedila je marenda.. naručili pizzu, dotični konobar se malo prebrojao.. pa nam je donio jumboo mješanu ali s 4 pribora.. tako da sam ja (kao najmlađa) morala ići po svoj i oprati ruke usput.. i vraćam se ja sva sretna s priborom i čistim rukama, kad one se zatvorile i ne puštaju me unutra ipak su mi se smilovale.. fala i tako prolazili su naši zajednički radni dani.. dok nije i naš direktor uvidio da mi jako dobro funkcioniramo pa je nju prebacio da radi u novi prostor, a mene ostavio na u tzv. centrali firme.. prvo vrijeme bilo je očajno, ja se ubijam od posla, a ona svako malo zove da joj je dosadno.. da dalje ne duljim,, jer ovo je u dugo krenulo vidim ja ona je stjecajem okolnosti prestala radit... blabla.. ostali smo u kakvom-takvom kontaktu, posjetila bi me ponekad dok sam radila a također i ja nju na njenom novom poslu.. ponekad bi i na kavu pošli.. došlo je ljeto.. svak na svoju stranu (znate i sami da ljeto to čini od ljudi), al opet smo se čule, ne tako često kao danas, ali sasvim pristojno kraj ljeta.. sve to nešto skupa što se meni izdogađalo tokom cijele godine nekako nas je spojilo.. i tako, krenule su sve intenzivnije kave i kave, druženja i druženja.. i danas nakon toliko vremena mogu reći da sam zbilja jako jako zahvalna što postoji nedavno je i ona sama rekla da je to jedina dobra stvar što je tzv. direktor dobro napravio.. dakle spojio nas dvije.. a to je bogme i istina..