NACIONAL: Je li to ujedno odgovor na pitanje što najviše predbacujete Kwasniewskom? Ne, ja mu ništa ne predbacujem, osim jedne male stvari.

I to je jedino što mu predbacujem, jer je startao s mnogo bolje pozicije za koju sam mu ja pripremio teren i koju je trebao mnogo bolje iskoristiti.

Tako mi je i izgledalo, a niti se ljutim, niti zamjeram ili predbacujem.

Ja ti ne predbacujem što si takav.

Prije godinu i pol dana upoznala sam jednog dečka koji je iz mog mjesta, ali se nismo do tada znali jer je radio svugdje (po struci je kuhar). upoznali smo se sasvim slučajno preko fejsa. jako mi se svidio, i mada je on tada radio vani, dogovorili smo se za susret. kada smo se sreli na toj prvoj kavi, (nakon 2 mj.) bilo je savršeno, kliknuli smo oboje i završili smo skupa. nakon toga on je otišao natrag van, i tako smo se viđali kad god smo mogli oko pola godine. uvijek je bilo toliko kemije.. a onda se dogodio prvi seksualni odnos.. nakon toga počeo mi se slabije javljati, i da napomenem da je kao osoba poprilični laskavac. u toj fazi ja sam mu prigovorila je li samo bio sex pri stvari, a on mi se pravdao da ima obiteljske probleme. naime, nekako baš u tom vremenu razbolio mu se otac, koji je nekoliko mjeseci kasnije umro, da bi stvar bila gora, ostavio mu je duug i dečko ima još majku i puno mlađu sesrtu o kojima mora skrbiti jer mu majka nigdje ne radi. dakle, sve je financijski palo na njega. do tada smo razgovarali o potencijalnoj vezi, a nakon tih nemilih događanja, on se skroz povukao. ja sam pokušavala spasiti stvari, ali sam na kraju odustala. prošlo je nekoliko mjeseci i budući da sam često znala razmišljati o njemu-javila sam mu se. ubrzo smo se ponovno vidjeli i bili skupa. viđali smo se 3 mjeseca jer se on vratio doma. provodili smo zaista prekrasne trenutke i svaki put iznova bih pomislila da je on moja srodna duša. jednostavno-bilo je savršeno.a onda se dogodio opet krah. jednu večer bili smo skupa, rekao mi je da me želi viđati i dalje.. ali sljedeću večer dogovorila sam kavu sa svojim prijateljem-muškim. u kafiću u kojem smo sjedili, naišao je on, na što nije baš reagirao kao da mu je drago što me vidi, prišao mi je i pitao da odkud sam ja tu, izignorirao mog prijatelja pokupio se i otišao da bi mi nakon par min poslao por da uživam:) i da on traži svoju sestričnu u gradu. nakon te večeri nije se javio 3 mjeseca. apsolutno ništa, i moram napomenuti da je spletom okolnosti njegova bivša cura s kojim je živio moja daljnja rodica koja ga je usput prevarila s prijateljem i udala se za njega par mj. nakon. ja sam naravno ludila jer ne znam šta mu je u glavi. dakle prošlo je par mjeseci i ništa, slučajno ga sretnem u gradu, ja ponovno sa jednim muškim prijateljem i prijateljicom, on sa svojim muškim društvom, on ostane kao ukopan kad me vidio, nakon toga mi šalje poruke da se vidimo, ja dolazim na mjesto sastanka, vani hrpa ljudi, on mene hvata za ruku, a nije se javljao 3 mj. ja gledam u čudu, ponovno se ljubimo, grlimo, kao da je vrijeme stalo, i kao da je sve savršeno, a nije ja mu predbacujem njegovo nejavljanje i govorim mu da ga ne mogu shvatiti, to njegovo ponašanje, a on meni da ni sam sebe ne shvaća. svađamo se i brijemo-ponovno po tko zna koji put u godinu i pol.. govori mi da mu se toliko toga lošega dog zadnjih mj.. ja mu pokušavam pomoći, a on da mu je voda došla do grla. odlazimo i ponovno se nismo čuli već 2 mj. ja sam pronašla napokon osobu koja mi se počela sviđati, a da nije on, ali to je neslavno završilo tako da sam opet na početku. ne znam šta da mislim niti kako da se postavim. dali mu je ta financijska kriza samo izlika?? nekoga ili želiš ili ne želiš, a on meni daje kontradiktorne znakove, kao da smo u vrtiću. ne znam više kako da se postavim trebam li ga žaliti, voljeti ili mrziti? s njim mi je prekrasno i pašemo si u svemu, a opet imam osjećaj da pobjegne čim mu se pokušam približiti.. unaprijed zahvalna, Ivana

Ne znam zašto politizirate činjenice, ja sam domoljub, ljudi me često karakteriziraju kao desničara, neki čak i kao ekstremnog, a u biti sam samo objektivan i razumna, barem to želim vjerovati za sebe:), a ovdje je činjenica da je broj Hrvata u BIH prepolovljen i da najveću odgovornost vodi tadašnja aktualna politika, stoga ne vidim što je tu sporno i što se ima spočitati predsjedniku Josipoviću, ja mu neke druge stvari predbacujem, ali ovdje je čovjek u pravu i bez obzira na različita politička stajališta ovdje mu skidam kapu jer govori činjenice, Hrvata u BIH je duplo manje i u daljnjem su osipanju.

u braku smo 5 godina. još prije nekih godinu dana počela sam sumnjati da me muž vara. nešto mi nije dalo mira, i krenula sam kopati po mailovima, chat računima... imala sam password jednog maila, pa sam lančanom reakcijom došla i do njegovih drugih mailova, MSNa, skypa, čak i računa na iskrici. znam da nije za pohvalu, al kad je krenulo, nisam si mogla pomoći, morala sam vidjeti koliko ih je bilo i na koji način se sve odvijalo. uglavnom, lovio je nezrele curice, koje su padale na komplimente i izjave nježnosti. upalilo mu je kod njih tri, s dvije se poseksao jednom, a s trećom je bio u nekoj vrsti veze. ta treća je bila nešto zrelija od ove dvije, krenuli su prvo sa dopisivanjem, vidjeli se prvi puta tek nakon 3 mjeseca dopisivanja, viđali se mjesec dana nakon čega je pao prvi seks, i ostali u vezi nekih mjesec i pol, dok nisam sve otkrila. ona je znala za mene, nije joj smetalo jer je i ona bila u vezi, živjela je s dečkom. naš brak je tada bio u krizi. financijska situacija nam je postala jako loša, svađe su počele oko novaca, ja sam se sve više povlačila u sebe i nije mi bilo ni do čega. tako da donekle kužim zašto je sve to napravio, ne opravdavam, i ne mislim da sam ja kriva za njegove greške, nego nekako razumijem da je moje (a i njegovo) ponašanje, i ta kriza kroz koju smo prolazili kumovala svemu tome. nakon prvog šoka, svađa, uvreda i svega što je došlo kad sam saznala, sjeli smo i popričali. prvi put baš otvoreno o svemu. molio me da mu oprostim, i da nam dam šansu, rekao da me voli, i da misli da bi uz trud i razgovor uspjeli nekako ostati zajedno i pored svih problema. prvo nisam htjela ni čuti, ali kasnije kada se sve sleglo, pristala sam na to da pokušamo održati brak. međutim, sve mi se čini da ga volim sve manje i manje. skužila sam da nakon dugo vremena mogu bez njega. brak nam se na van čini ok (barem ono što ja vidim, ne isključujem mogućnost da me opet vara, iako po ponašanju uopće ne bih rekla), ali ja postajem sve hladnija prema njemu. seksa još uvijek ima, uzbuđenje je tu, dovoljno je samo da sam mu blizu, s te strane sve funkcionira. ali nešto je u meni umrlo, prestalo me je zanimati kako je, gdje je, kako mu je na poslu, ne da mi se više slušati ga dok priča, ne da mi se više njemu pričati o sebi. nekako sam hladna prema njemu, i puno više orjentirana na sebe i na djecu. u dubini duše nisam mu još oprostila, tu i tamo se uhvatim kako mu u sebi predbacujem, trudim se da mu to ne dam do znanja, ali ne uspije mi uvijek. njega to pogađa, vidim po njemu, ali nekako kao da me nije briga. nije da želim da ga boli, samo mi je svejedno kad ga zaboli. je li moguće da ga prestajem voljeti nakon svega? prevara je užasno zaboljela, ali nisam u nijednom trenutku mogla pomisliti da ću ga ikada prestati voljeti, sve do nedavno. jel ima netko da mu se dogodilo nešto slično? ili netko tko je uspio prijeći preko prevare, i ostati u (sretnom) braku? znam mnoge koji su oprostili, i ostali u braku, ali ne mogu znati kako im je sada, je li im brak još uvijek brak, ili samo farsa. ne bih voljela živjeti farsu, a iskreno, od pomisli na rastavu mi postane slabo

na pitanje da li tu ulogu spasitelja priznajete i Paramhans Yoganandi? odgovarate tko je vaš spasitelj, a to vas nisam pitao:) to je klasični primjer pozitivne negacije ali još uvijek je to negacija i to je ono što vam od samog početka predbacujem

Jedan mi je sin dobro učio, pa se školovao na trošak države, drugi malo lošije pa sam morao plaćati školarinu za njega, što mu, nekad i danas, predbacujem.

- popovima ne predbacujem homoseksualnost, nego onima koji jesu predbacujem da svoju homoseksualnost sakrivaju pod mantijama i u sakristijama umjesto da za koji dan u povorci traže svoja prava.

Xena, nisi baš skužila poantu priče, no niti ti to ne predbacujem jer nisam niti objasnio.

M oje teoretsko prihvaćanje ravnopravnosti spolova ozbiljno je uzdrmano time što osjećam da me pomisao na život s drugom više privlači i, iskreno, grizem se i prezirem sam sebe osjećajući što sam tako slab, predbacujem si - što se ne mogu othrvati korumpiranosti da se prepustim lagodnijem životu.

Ima ja svojih nesavršenosti i koječega što bi na njemu trebalo doraditi, povremeno se i posvađamo i koješta mu predbacujem, ali u principu je jedno prilično duhovito i ok ja i prilično dobro se slažemo.

" Što predbacujem fox-trotu, one-stepu, shimmyu i drugim te ruke komadima, jest da to nisu nikakvi plesovi; nemaju skladne pravilnosti, nemaju koraka, nemaju ni dražesti, ni plastike, uopće ništa ". (Ch.

Drugo što predbacujem onima koji su se hračnuli na domjenak SNV-a ide na adresu " Jutarnjeg lista ", čija kolumnistica Jelena Lovrić ne može razumjeti što je ondje radio Vladimir Šeks, za kojeg je Amnesty International nedavno s čuđenjem pitao zašto se ne istražuje njegova povezanost s ratnim zločinima u Slavoniji.

podosta napisanog. ukupno mogu zakljuciti da se stalno vrtimo u pogresnom razumijevanju jedan drugog. predbacujem to tvojoj nacitanosti, odnosno indoktrinaciji. s obzirom da smo godinama na slicnoj poziciji, pretpostavljam da je rjesenje 16 - satna piva s temom jot i galetova demokracija.

Sam to ne bih nikad učinio, ali ne predbacujem nikome tko tako učini.

Ili da predbacujem i krivim F.

Ako sam svećeniku Mariću dao propusnicu, ništa si ne predbacujem, čista mi je savjest, jer mi nije bila nakana učiniti ništa protiv poretka i mirne duše mogao bih poći na drugi svijet s tom krivnjom.

Kid 14. Travanj 2008. 22:54:52 Svog i našeg državnog zapovjednika poznam dosta dugo, a i on mene iz mnogih požara i ja nemam osobno protiv Mladena Jurina ništa.Ali i on i mnogi koji me dobro poznaju znaju da neman dlake na jeziku i da svoje mišljenje, stav, procjenu i sve glede intervencije kažem u lice.Ono " kontinentalci " sam osobno čuo od baš glavnog zapovjednika prije 5 - 6 godina citiram: imamo nekih problema i nismo u potpunosti zatvorili financijsku konstrukciju za " kontinentalce " koji će na ispomoć na obalu i otoke.Što se tiče zapovjedne bojazni, osobno smatram da je kompletan zapovjedni vatrogasni kadar (zapovjednici i zamjenici u DVD-ima i u JVP) u RH trebao dati mandat na raspolaganje i time pokazati zajedništvo onog trenutka kad je Dražen Slavica zatvoren, potjeran, javno obješen, obilježen i uništen za cili život, jer će se uvik upirat prstom u njega.Slabo nas se čulo, i onih nekoliko nastupa u javnosti pojedinaca je bilo tako tiho kao da se nešto ispričavamo, a trebalo je udrit šakom u stol i odlučno kazati da su zapovjednici i vatrogasci radili po pravilu službe.To predbacujem našem vrhu jer moj je dojam da nije napravio što je trebao napravit.

Na kraju još uvijek pronalazim opravdanja za svoju dragu i svakodnevno si predbacujem da sam za sve ja kriv jer nemam dovoljno novaca.

Otac kao da je u mome glasu osjetio da mu nešto predbacujem.

Znači, savjest im je krivo formirana i ne predbacujem im njihove grijehe i slabosti.

zapravo želim samo shvatiti nema u mene ljutnje niti predbacivanja jer nije me nitko nikamo tjerao ali ni njega ako smo već oba tu gdje jesmo onda budimo ono što jesmo, vidjeli se mi jednom na dva mjeseca, pola godine ili svaki tjedan dva puta ako ja njemu ne predbacujem bol i krivnju, a osjećam ju i nije mi sve divno i u rozom filmu, tko je onda on da bi mogao meni, riječima, takvim ponašanjem i stalnim toplo-hladnim odnosima?

No ja ti to ne predbacujem, i zapravo me nije ni briga.

Predbacujem im, prvo, što su nedavni božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća, koji je godinama slovio kao elitni izlog novih hrvatsko-srpskih odnosa, sada predstavili kao neku vrstu stočne pijace na kojoj se na najvulgarniji način ispoljila trgovačka narav HDZ-a, šireg državnog vrha i SDSS-a.

I zašto onda tvrdiš da ti nešto krivo predbacujem?

NAUČI CIJENITI TU POVEĆANU PAŽNJU, SUNČEKO MOJE. da je ljubomora pitanje moguće psiho-projekcije, da joj predbacujem zato što se sam kanim kurvati, to ne prolazi ako ti partner govori da si mu sve na svijetu. sve i sva. pa onda? zašto bi to smetalo? a ako svake sekunde ono baš psihotično nešto provjerava, ok, to je frka, ali u tom slučaju ga možeš ostaviti. ne želiš, jer ima nešto što ti treba i koristi. pa tko je kriv. tko je tu kriv - tko je tu kriv? postoje i one frustrirane ženskice i damice, ili misli da nije dosta privlačna fizički i takvoj je izlaz u igri sa više muškaraca koje će redovito SAMA, DA UPRAVO SAMA činiti ljubomornima, ludo jalnima, sve da nekako ispadne omiljena, da može igrati u ulozi princeze, a kad gabor igra takvu ulogu nastane šlampavost i onda popizdi pa vidiš kakva je zapravo furija. kažem, kad zmije prorade na vlasištu curice koja ni sa nježnim zebicama nije znala izići na kraj, imaš samo probleme. sama sebe više ne zna kontrolirati.

No ja ti to ne predbacujem, i zapravo me nije ni briga.

Ništa ja ne predbacujem roditeljima - gade me se ti ljigavi političari koji preko naše djece kupuju sebi glasove i to našim vlastitim novcem.