Rezultati su vrlo vrijedni; otkrivena je crkva, samostanski kompleks, nekropola - sve iz razdoblja predromanike, romanike i gotike.

Razdoblje predromanike i romanike u kontinentalnoj Hrvatskoj je segment hrvatske spomeničke i povijesne baštine koji je sustavno zanemarivan.

Vrlo rano svoje je djelo Botteri usmjerio temama koje reinterpretiraju našu povijesnu likovnu baštinu, osobito onu vezanu uz razdoblje od pleterne predromanike, preko simbolički složenih kasnoromaničkih sklopova, do gotičke naracije.

U stalnim postavima izloženi su sadreni odljevi antičke skulpture, najznačajniji spomenici hrvatske kulturne baštine od razdoblja predromanike do renesanse, ali i najvrijednija zbirka originalnih djela hrvatskog kiparstva od 19. stoljeća do danas, te zbirka medalja i plaketa.

Crkva Sv. Donata, u Zadru, IX st., najveća je građevina predromanike u Hrvatskoj i jedna od najmonumentalnijih centralnih crkava karolinškog doba u Evropi.

Iz razdoblja predromanike očuvano je mnogo spomenika arhitekture i skulpture, rasprostranjenih na cijelom jadranskom obalnom području i otocima Hrvatske.

U zelenilu malenog parka nalazi se Kapela svete Katarine za koju se pretpostavlja da potječe iz doba predromanike.

Tradicionalni antički tip arkadnog sarkofaga prerađen je u plitki reljef linearne stilizacije predromanike, tako da je nekadašnja arhitektonska pozadina postala ornamentalni okvir.

U prvome poglavlju Jugoisto č na granica karolinške arhitekture Vladimir Goss navodi razlog izbora polazišne 800. godine, smatraju ć i je mogu ć im po č etkom predromanike (krunidba frana č koga poglavara Karla za rimskog cara).

Pozornost privla č e jasne i izravno iznesene (te u šest to č aka me đ usobno uspore đ ene) odlike predromanike i romanike poput maloga zaklju č ka ili podsjetnika na koji se možemo vratiti tokom iš č itavanja knjige.

Prava je crkva sv. Kuzme i Damjana koja datira još iz predromanike.

Arhitektura je ovog područja, kao što je već dovoljno poznato u literaturi, rezultirala u gradnji sakralnih objekata predromanike zasebnom skupinom uglavnom jednobrodnih crkava s kupolom, čiji je najsjeverniji primjer Sv. Mihovil nad Dolom na Hvaru. [ 28 ] Najnoviji je prijedlog za tumačenje geneze ovog tipa gradnje iznio Igor Fisković, polazeći od rezultata proučavanja adaptacije kasnoantičke memorije na Majsanu. [ 29 ] Središnji položaj Majsana, koji je bio ne samo memorija, nego i cilj hodočasnika kroz čitav srednji vijek, na važnom morskom putu i razmeđi istočnojadranskih zona, omogućio je širenje tamo zacrtanog građevno-prostornog sustava na južnodalmatinsko područje, ali i srednjo-dalmatinske otoke.

Nekoliko spomenika iz druge polovice 11. st. na zanimljiv način spaja tradiciju predromanike sa suvremenim tendencijama rane romanike.

Kvantitet spomenika predromanike na istočnoj obali Jadrana mogla je osigurati intenzivna graditeljska i klesarska djelatnost velikog broja domaćih majstora i radionica.

Iz cijelog razdoblja predromanike pronađeno je do sada na sjeveru tek par fragmenata pletera (Lobor, Sisak).

Umjesto karakteristične plošnosti benediktinskih trobrodnih, troapsidalnih bazilika, zidovi su izvana i iznutra raščlanjeni lezenama, apside su utopljene u zidnu masu ravnog začelja, a srednja je pravokutna, što su sve osobitosti starije arhitekture predromanike.

Bazilika je trobrodna bazilika sa središnjom apsidom u kojoj se nalaze najveće freske predromanike.

Crkvica Vele Gospe na Ošljaku tijekom svoga gotovo čertrnaeststoljetnog postojanja doživjela je čitav niz obnova i djelomičnih preinaka, a jedna od najtemeljitijih obnova bila je u doba predromanike.

Sama bazilika je najstariji primjer tro apsidalne crkve na zapadu; izvana poligonalna, a iznutra polukružna (bočne apside su utopljene u zidnu masu i to će postati karakteristika predromanike i romanike).

Izuzetno mjesto među centralnim građevinama predromanike zauzima crkva SV.

Srodna ovim građevinama po obliku i značenju, crkva Sv. Donata u Zadru ipak je osebujna i najmonumentalnija rotunda europske predromanike.

Blistava crkvena umjetnost, plastika, poezija od zlata i srebra kao, primjerice, ona nenadmašna škrinja svetog Šimuna, zavjetni dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanićeve, slike i skulpture od predromanike do sredine našega stoljeća, simbolički obilježenoga raspetim Kristom kipara Ivana Meštrovića, svjedočanstvo su nadahnuća, vjere i odanosti koja se rađala i razvijala u povijesnim europskim bdijenjima, u krvi i u ognju, u neprekinutoj borbi za opstojnost naroda i za pravo na vjerski i državni legitimitet.

Građa pripada najranijem razdoblju umjetničkog stvaranja na hrvatskom tlu, zaključno s godinom 1300., a to zapravo znači da su izloženi eksponati iz predromanike i romanike.

Kako se predromanička arhitektura ne može proučavati bez poznavanja skulpture i slikarstva, ili romanička skulptura bez spominjanja arhitekture i drugih umjetnosti, kako je u slučaju Panonije bilo potrebno usmjeriti pozornost na sve, od arheološkog materijala do monumentalnih gradnji, moglo bi se reći da knjiga predstavlja svojevrsnu povijest predromanike, romanike i rane gotike iz kuta osobe koja se pretežno bavila umjetnošću središnjeg Mediterana i srednjoistočne Europe.

Dakle, dobiju jednu prekrasnu šetnju i iz put vide ponešto predromanike, organizira se degustacija (ne žderačina) lokalnih specijaliteta i svakom gostu pokloni jedan suvenir kojeg je zapravo platio u osnovnom aranžmanu.

Mi latinaši, 1. listopada, u sklopu terenske nastave posjetili smo Nin i Zadar, gradove s bogatom baštinom iz razdoblja antike, predromanike i romanike.

U arhitekturi predromanike dokida se razlika zidne površine kao plohe i klesanih kamenih, zapravo skulpturalnih elemenata (stup, baza, kapitel, vijenac), a pristupa se modelaciji zidne površine.

U toku predromanike sve su površine kamenih arhitektonskih dijelova (okviri prozora i vrata, imposti, tranzene) ili crkvenog namještaja (oltarske pregrade, oltari i ciboriji) bile prekrivene geometrijskim ornamentom po zakonu " horror vacui " - straha od prazne površine.

Potom se gradio u doba predromanike, romanike, gotike i ponovno baroka, s obilježjima sloga u kojem je podizan.

Tražeći uzore za pojedine oblike ili spomenike predromanike, znanstvenici su iznijeli mnoštvo pretpostavki: o tradiciji kasne antike, ranokršćanske i ranobizantske umjetnosti, o utjecajima gotskim, langobardskim i franačkim, kao i srednjobizantskim, sirijskim, perzijskim., armenskim i općenito orijentalnim, te napokon i nordijskim i praslavenskim.