Povećani rizik od suicidalnih ideja i/ili ponašanja je identificiran kod svih ocjenjivanih antiepileptika (karbamazepin, felbamat, gabapentin, lamotrigin, levetiraketam, okskarbamazepin, pregabalin, tiagabin, topimarat, valproat, zonisamid) s različitim mehanizmima djelovanja i primjenjivanih u različitim indikacijama.

Od stabilizatora raspoloženja u liječenju manije i hipomanije koriste se uglavnom litij, valproat, karbamazepin, a u novije vrijeme i gabapentin, pregabalin i topiramat.

Vrlo je djelotvoran noviji antiepileptik 4. generacije, pregabalin.

Lijekovi koji se koriste u ublažavanju simptoma ili u dekompenzaciji ličnosti su u prvom redu antipsihotici druge generacije (npr. olanzapin, kvetiapin, risperidon, klozapin), stabilizatori raspoloženja (npr. lamotrigin, valproat, topiramat, gabapentin, pregabalin) i antidepresivi (npr. sertralin, paroksetin, escitalopram), te benzodijazepini i ostala adjuvantna terapija.

Ako je ono prisutno tada se uz vitamine grupe B uzimaju različiti lijekovi kao preparati koji djeluju na serotonin - glavni regulator boli, ali i antiepileptici kao što je to gabapentin i pregabalin.

Food and Drug Administration) za liječenje fibromialgije je bio pregabalin, drugi duloksetin, a treći milnacipran.

U liječenju PHN-a koriste se četiri skupine lijekova antidepresivi, antikonvulzivi (gabapentin i pregabalin), opioidi te topički pripravci (5 - postotni lidokain ili kapscainska krema).

Drugi lijekovi koji su pokazali neke pozitivne učinke uključuju antidepresive, antihistaminik cetirizin (Zyrtec) te neke antikonvulzive kao npr. gabapentin i pregabalin [ 4. ], [ 5. ], iako su potrebna daljnja ispitivanja radi potvrde njihove učinkovitosti.