Bio je odličan poznavatelj klasičnog i narodnog govorništva.O tome se malo pisalo.Prešućivan je kao pisac, pripovjedač, što je već davno potvrđena književna činjenica.U njegovoj autobiografiji Žalosni Gospin vrt prikazuje se dinamičan život s vješto ispripovijedanom fabulom i neizostavnim etičkim i duhovnim načelima koja se očituju u razgovoru s Bogom, kao čovjek s čovjekom, a sam čovjek sa svim preispitivanjima, žudnjama, grijesima, ali i vrlinama predstavlja trajnu preokupaciju kako u ovom djelu, tako i u: Prosjacima i sinovima, Vječno žalosnom smijehu, Župnik na kamenu, Kraljičinu vitezu, Volio sam kiše i konjanike, Dvije kristalne čaše i dr.., odnosno cjelokupnom opusu Ivana Raosa.