U ovom trenutku gnostičke istine, u estetici vjerovanja u ljubav uranjam u sjećanja, lutam koridorima uspomena, preispitujem samu sebe, osvjetljavam neke davne odluke u koje sam vjerovala.

Dok sjedim na " svojoj " klupi očekujući nekog od svoji rijetkih živućih prijatelja, razmišljam o životu, preispitujem, važem... Staračka posla.

Nikad se ne preispitujem bih li trebala raditi to što radim.

Moj razvoj i zdrav razum mi nalaže da kritički gledam i preispitujem svačije tvrdnje i da gledam (tvoj stavak 5) djela ljudska da bih vidio jesu li nadahnuta Duhom Svetim.

Bez namjere da revidiram ni preispitujem prošlost, repliciram novinaru Tomaševiću: ne, zločin poput partizanskih ne smije se i ne može opravdati, ali se može razumjeti.

Uvijek sebe preispitujem jesam li dovoljno zahvalna Bogu i ljudima za milosti koje me prate, stalno me prate.

zbrda zdola s vremena na vrijeme dodem u stanje u kojem razmisljam o nekim temama. svojstvenimA meni. preispitujem sve. onda mi sve izgleda blesavo. sve mi izgleda lazno. sve mi izgleda proracunato. onda jos malo razmisljam i zakljucim da pretjerujem. moram malp tak razmisljati da bi bilo u ravnotezi s mojim optimizmom. tako razmisljam da bih se zapravo uvjerila da nije tako.

Onda ja sebe preispitujem što sam loše napravila, sigurno sam Mu dosadila sa tim svojim zahtjevima.

zahvalila bih venerijancu na linku (http://www.forum.hr/showpost.php?p=32813260&postcount=1)... sve to ima smisla, i svega sam ja toga svjesna. nikad ni nisam imala potrebu pripadat sektama, religija me ne zanima, razne organizacije još manje... i baš zbog žešće nepripadnosti nigdje, imam osjećaj da lutam, da sam izgubljena, samim time preispitujem koliko je sve to ispravno... a strah dodatno paralizira. strah, da, strah od samoće... jer kad si daleko od svih puteva, tradicija i svega što te veže, onda si daleko i od ljudi, a ta me, iskreno, daljina boli... sad kakve veze sve ovo ima s ljubavlju: ne zna: ovo je duhovnost - slobodnim stilom jel: D zapravo ništa ne znam... da nije ljubavi (ili Ljubavi: misli:) tek bi sve bilo besmisleno...

Ako su već neki islamisti i bore se u nekom svetom ratu (mislim na opoziciju u siriji pošto je asadov režim čini mi se bio sekularan) zašto se ne bore protiv pripadnika drugih vjerosipovijesti (ne preporučujem to nego samo preispitujem motivaciju sudinika u sukobu); prikaži cijeli komentar

Ne preispitujem njezino znanje, iako u pauzama komentiramo pojedina pitanja koja se pojavljuju u emisiji.

A ja, šutim i gledam i čudom se čudim........ pa se sam preispitujem

U tišini pod blijedim svjetlom noćne lampe koja osvjetljava sobu, pišem; i to je jedan od naćina na koji se obračam svijetu, na nekim radionicama kreativnog pisanja uvijek je bilo važno kome se želiš obratiti kad pišeš, i često preispitujem samu sebe kad to radim.

Zato se i preispitujem, jer nisam sigurna.

za dijete sjene, hvala... ne smatram da je bulimija imala ikakvih razloga i za prijevaru, za sve u zivotu je potrebno dvoje, tako da vjeruj mi ne krivim bulimiju, ali preispitujem se, preispitujem dogadaje koji su doveli do toga i u principu, vjerovatno se tjesim, koliko god se trudio biti dobar ipak to nisam uspio biti da bi nju zadrzao i smatram da je to bio problem, zelim samo znati da to nema veze s tim, trazim ja razloge i nalazim ih u sebi to je normalno, a za ovaj kraj koji si napisala, mislim da je to poanta svega i samo da ti potvrdim ja sam taj: confused: ali puta beskonacno... sve jednom sjedne u zivotu i izuzetno mi je drago zbog tebe, a moras znati kad nekog volis koliko ti je zao kad ti ne uspije pomoci voljenoj osobi...

Odavno sam prošao školu da zbog izbora mase preispitujem svoje kriterije.

Stalno preispitujem svoje osjećaje, povezujem se s ljudima oko sebe, nadugo i naširoko izražavam što osjećam... katastrofa

Jelena Veljača pak kaže da ljude u svojoj neposrednoj okolini nije šokirala napisanim stavovima: Moja okolina je navikla da kroz svoje kolumne preispitujem sve i svašta, a posebice svoje vlastite odluke, stavove i postupke, prema tome, nikakve posebne reakcije nije bilo.

Ne plasi me uopce jer se ne javlja uopce.: D Mislim, kad nebi vjerovao da je to tako, onda i nebi vjerovao da je to tako.: D da li stalno preispitujete svoje stavove ili čvrsto stavljate mort i cigle na ono što vjerujete da bi tvrđava još bolje stajala?: D Ne preispitujem, nego iskustveno dozivljavam.

Stalno preispitujem svoja stanja i svoje odluke.

Preispitujem svoje granice i uviđam da sam jača nego što mislim i da mogu više.

Tamo tijekom četiri godine uz školske obveze preispitujem i svoje zvanje.

Prvi put sam glasovao na predsjedničkim izborima 2000., jer sam 18 godina navršio desetak dana nakon parlamentarnih izbora iste godine, a još prije nego sam dobio pravo glasa, sam u raznim diskusijama objašnjavao ljudima da treba izlaziti na izbore, i da nisu svi političari isti.... Nakon izbora 2007. prvi put preispitujem taj stav, što je i povod za ovaj post.... Evo kako je do toga došlo....

U više tekstova, mogli ste primijetiti, i sam preispitujem što je to što se dogodilo.

Ja sam se uvijek držala one " Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude " Danas preispitujem svoja uvjerenja i mogu reći da je teško... Teško je nekog voljeti a tko tebe ne cijeni...

Preko vaših komentara ja nekako preispitujem sebe, korigiram sebe.

Iako mi kao nije važno, često se uhvatim kako preispitujem sebe jesam li dobra osoba i zašto se to meni događa.

Kad ostanem sama preispitujem samu sebe.

Sad sam u fazi " zabrinutosti ", preispitujem svoje osjećaje, ali oni su stvarno prijateljski... ja se ne želim ljubiti s njim: D

Zurim u čašu ispred sebe, nalakćen na šank i preispitujem svoje odluke, poglede na život, pitam se... Je li vražji liječnik u pravu?