Suprug me je pogledao začuđeno odlažući knjigu koju je čitao: " Ah ti doista ne možeš prestati razmišljati o Ani, kasno je prekasno.......... " " Znam, za Anu da ali možda možemo pomoći drugima " prekinuh ga u pola rečenice.

Nakon par godina prekinuh na par minuta bojkot tih zabava, cure su me lijepo pozvale što je u vrijeme kad nitko od mladeži ne zna plesati valcer iznenađujuće.

- No, dosta - prekinuh ga resko, a kiselo nasmiješen.

" Nemate vi ni ljeto ni zimu, Bog te blagoslovio ", prekinuh ga ja.

- Znam - prekinuh ga Čuo sam priče da si ga potkradao i govorio protiv njega i njegovog načina rada.

Naravno isla sam i do Fontane di Trevi nisam bacala novcic, previse sam praznovjerna za to.. zadnji put kad sam to kao 17 ogodisnjakinja ucinila novcic nije upao u vodu a i vrativsi se kuci docekale su me razne neugodnosti.. prekinuh svoju 1 ljubavnu vezu.. NARAVNO da je novcic za to kriv.:) Na kraju smo otisli do Pantheona i ovaj put me ostavio bez daha.. krasna gradjevina... prilicno mistica za mene kad se uzme u obzir da je unutra pokopan Rafaello te da ju je kraljevska obitelj Savoia uzela za svoj mauzolej.. nista cudno.

Kad je počela svršavati, iz nje izbi lavina francuskih riječi, a ja je prekinuh posesivnim francuskim poljupcem i prstom duboko zarinutim u nju.

- Nemoj se ljutit, Hippieninja, bilo je jače od mene, isto kao onaj petak kad smo ostali sami na tulumu i svirao je Barry White i ti si rekao da ne znaš kaj radiš ali da si ne možeš pomoć jer nekoga kao mene nikad nisi upoznao.... ' - ' Dobro, dobro ', odlučno ga prekinuh, ' nikoga ne zanima kaj smo radili prošli petak, opraštam ti, sve je u redu, samo... sve je OK... (te bacih pogled u drugome smjeru na par sekundi, te se pravim kao da nešto tražim po podu, pa kopam po džepovima, pa brusim nokte...

Alaster, moj sijedi starac, me poslao ni manje ni više nego vilenjacima.. ovaj da-vilenjacima... ' pa zašto mi nikada o tome nije pričao ' ' nije ti mogao pričati jer je izričita zabrana spominjanja naših bića izvan ovoga svijeta, svijeta sijenki... gdje postojimo već više od milijun godina, naravno-vaših godina... on je tek netko tko surađuje tu i tamo s nama, no, nećemo sada o tome... djevo.. ' ' ovaj ' prekinuh ga žurno, ' još uvijek ne razumijem zašto me poslao, ta nije li rekao da imam važnog posla...? ' ' tko je rekao da još uvijek nemaš, ali žurbom nikada ništa nećeš riješit... trebaš biti dovoljno spremna, što sada nisi.., nego, želio bih te upoznat s Miriam, ona će te pratiti na tvom putu.. mislio sam da je prikladno da to bude žena, ipak ćete si štošta morati povjeravati.. ' u bljesku ispred mene stvorila se Ona, da ne reknem - Ono-bila je nadnaravna... srebrena kovrčava kosa presijavala se pri najmanjem pokretu, prozirno-bijela put otkrivala je plavkaste žilice, oči, tako svijetle, neke neodređene zelenkaste boje prodirale su kroz mene, a najsavršenije što sam ikada vidjela bila su njezina krila... neopisivo treperava, kao da nisu materijalizirana, kao neka zelenkasta vatra što je tinjala iz svih smjerova njezinih leđa, prošarana srebrenim nitima... bila je obučena u, ni više ni manje, nego svijetlo-ljubičastu haljinicu do koljena, bila je bosa, a o gležnju joj je visio lančić sa zvjezdicama... savršena, rekla sam da je savršena.. lice tako malo, tako ljupko, pokreti graciozni.. osjećala sam da upravo mogu umrijeti pored ovakve nesnosne vrtoglavice savršenstva

Tada odlozih svoju čašu s pićem i prekinuh priču prijatelja s komentarom:« Nisam znao da si postao Samaritanac? »Ali moj sarkastična upadica nije se dojmila Bakkra, te je ubrzao s pripovijedanjem.« Pomogao sam joj da odnese torbe u svoj stan gdje me je ponudila s kolčima.

" Pa nije nitko reko da su ogromna stopala ruzna i... " " WAAAAAAAAAAAAAAARGHHHHH ", prekinuh ga, " Moje stopalo nije OGROMNO.

- Ma nemojte - prekinuh ga i navalih u kontraofenzivu kao da sam utekao iz »Sutjeske«.

- Zaboravili ste još najveću sličnost - prekinuh ga.

Čekaj prekinuh ga. Hoćeš reći da je Tryggvasson i tada bio živ

Ovoga dana prekinuh s običnim radom.

Možda bi da preselimo u Kalinovac? - nepromišljeno prekinuh Jeličino češkanje moje glave.

Sigurno onaj »osmi kat«, »deveti krug« ili kak ' se već zove prekinuh je jer mi, unatoč kasnih večernjih sati, naglo poče svitati.

- ' Oprosti ', prekinuh ga - ' ali imaš električnu gitaru u trbuhu '.

- I mene su tjerali. - prekinuh ga.

Ne smije... " I kako sam morao uroniti u sebe, da shvatim svijet i kako se je stalo opetovati nešto, što sam vrlo dobro znao i što opetovati nije trebalo - jednostavno prekinuh s mislima.

I kako čovjek pamti što sluša i nasljeđuje što vidi, tako i ja kod jednog telefonskog razgovora - kad treba najprije govoriti o vremenu, prije nego se prijeđe na samu stvar - zaustih: " Kako snosite " A onda prekinuh sred riječi i ispripovjedih: U starim ispitivanjima savjesti, koje su si ljudi stavljali pred oči uoči ispovijedi, nalazio se niz pitanja koja su počinjala na " Jesam li? " Jedno pitanje je glasilo: " jesam li mrmljao protiv Božjeg vremena? " Ljudi se, eto, ispovijedali ako bi mrmljali na vrijeme što ga je Bog dao.

- Ta u istoj sobi i ja boravim - htjedoh da uskliknem, no ipak je ne prekinuh, a - ona pripovijedaše dalje i ne gledajući na me - pogled joj tonuo negdje u daljini kao da tamo gleda slike - mojoj duši sakrivene.

' Mislim da si ga zaslužila '... ' Ne znam kako da ti se zah... ', prekinuh govoriti... prizor koji se odvio pred mojim očima nešto je najsavršenije što ikada vidjeh.. Ona se pretvorila u leptira-bila je to Miriam u minijaturnom obliku, naravno, bez kose i ljudskih obilježja, ali Ona Ispružih ruku prema Njoj, onu istu na koju stavih prsten i ona nestane u kamenu... ljubičastom, savršenom kamenu... bočica se žarila, prsten se žario... imala sam toliku moć.. osjećala toliku snagu.. ustvari njezinu prisutnost na sebi... znala sam da idem dalje...

- Hmmm, susjede... - prekinuh ga, rumenog i zajapurenog, u strahu da mu se koja žilica ne stisne pa da mi tu svisne.

" To je bilo vrijeme Giordana Bruna. " prekinuh ga " Ne to je bilo ranije u gradu jakih vjetrova, tamo gdje smo na velikoj rijeci izgradili Dianin hram. " reče pjesnik naizgled mirno.

Nećemo sad još i prostačiti u mojim pristojnim novinama - »sa zvukom sirene« odlučno ga prekinuh - Uostalom, što bi ti, Marinko, htio?

- Želim vam ugodan dan Kraus. - prekinuh vezu.

Treci se susret desio na putu kuci iz Ujedinjene Birtije - krecem se ja tako vidno alkoholiziran kad opet neki Slovenac, stade i kaze - Kuda see g... gr.... gree... v... v.. - ja ga prekinuh i uzviknuh - Sta se bolan zajebavas i mucis, rec ba sta ima, sta je bolan

- U svemir - prekinuh ga.

Scena 2 (u ducanu): Brus meni: " Kakvu to mini hranu kupujes? " Ja: "??? " Brus: " Sve nesto zeleno pa mini upakirano, to nije hrana " Ja: " Ovaaaaj.... " Brus: " Meni treba hrana za prave muskarce... meso, riba, krumpir, pasta, salata.... " " Imam salatu ", prekinuh ga ja pobjedonosno i izvadih mini vrecicu organske rukule vec oprane i upakirane " To nije salata ", rece Brus i posegne za ogromnom glavurinom salate na supermarket polici i stavi je u kolica.