Ne mogu vjerovati.Već je 9. mjesec.Mjesec koji mi se nikada nije nešto posebno sviđao.Jedan od razloga, možda i najveći, je škola.Muči me sama pomisao da ću u ovo vrijeme, za 7 dana truliti u istoj klupi, slušati iste monotone glasove ili još gore, paradirati na tjelesnom, na bazenu.Pitam se pitam, tko će me natjerati na bilo kakvu aktivnost nakon više od 2 mjeseca štrajkanja.Što je najgore, još malo počinje i bablje ljeto, ubojiti nastavak pravog.I sad ti idi u školu i koncentriraj se na nju dok sunce sja sve u šesnaest, žljezde se prekomjereno luče, a glava samo što ne otpadne s vrata...