On je sudskom vijeću predočio graf kojim pokušava ukazati da se cijela optužnica urušava ukoliko padne teza o prekomjernom granatiranju.

To je jako važno u kontekstu priče o topničkim dnevnicima kao i tvrdnji haaškog tužiteljstva o prekomjernom granatiranju Knina.

upravo je to temelj mog zaključka da brijunski transkripti niti su bili važni niti presudni. oni su krenuli od nebulozne tvrdnje o prekomjernom granatiranju i onda tražili dokaz " plana ". s druge strane, ako je granatiranje bilo u okvirima dozvoljenog (što potvrđuju brojna, pa i srpska svjedočenja) onda je cijela konstrukcija šuplja ko švicarski sir.

Obzirom da je sud usvojio tezu tužiteljstva o prekomjernom granatiranju, ne čudi ni ostatka presude.

Šeparović je ustvrdio da u postupku u prvom stupnju nisu dokazane teze o prekomjernom granatiranju i udruživanju u zločinački pothvat, na temelju kojih su generali osuđeni, zbog čega je uvjeren da sudsko vijeće neće potvrditi takvu presudu.

Sutkinja u HR je bila Šarićka, ista ona gospođa poznata već po prekomjernom granatiranju.

Odbacio je teze o zločinačkom pothvatu i prekomjernom granatiranju Knina, rekavši kakoje samo 13 granata palo na uvjetno rečeno, civilne ciljeve, a jednako tako osporio je tezu o tome da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, pojasnivši kroz akcije i brojke, kako BiH ne bi ni bilo danas da nije bilo angažmana hrvatskih snaga u obrani.

I to baš dokazi o prekomjernom granatiranju Knina, čega nije bilo

Umirovljeni časnik HV-a Pušić drži kako bi snimke koje je E-8 (dolje) napravio prije 15 godina mogle pomoći Gotovini, ali i haaškom tužiteljstvu da utvrdi pravu istinu o oslobađanju Knina Ako se može pritiskati hrvatsku Vladu do krajnjih granica zbog misterioznih topničkih dnevnika, moglo se pritisnuti i američku vladu koja raspolaže s E-8, ili neku od vlada, kanadsku, francusku, njemačku, koje posjeduju spomenute detektore promjena u minskom polju i za par sati imali bismo potpunu snimku, dakle istinu o " prekomjernom granatiranju " Knina - poručuje Pušić s dozom provokacije.

Vjeruje da je najnovijom odlukom tužiteljstva prva točka optužnice o prekomjernom granatiranju Knina pobijena.

tužilaštvo je naumilo kombinirati imaginarnu konstrukciju da je tuđman htio " očistiti " hrvatsku od srba (o tome, inače, bez uvijanja pričaju svi desničarski političari u europi poput wildersa, svi bi se riješili arapa, roma, muslimana), te je ukomponirati sa tezom o prekomjernom granatiranju koji bi činili kostur udruženog zločinačkog poduhvata. zanimljivo je da su prema toj konstrukciji tuđman i gotovina predmnijevali da će 300.000 krajinskih srba sjesti u traktore i otići u srbiju nakon topničkog napada na par krajinskih utvrda, što vjerojatno ni nostradamus ne bi predvidjeo.

U knjizi se donose dokumenti koji pobijaju teze tužiteljstva i suda o neselektivnom i prekomjernom granatiranju Knina, kao i nove podatke o posljedicama Oluje, tj. brojke o poginulim civilima, o srušenim objektima-kućama (strana izvejšća donose 22.000 promatranih kuća, a uništeno je 8.000, s tim da su među srušene kuće ubrajane i one koje su srušene i prije ' ' Oluje ' ', te one koje su se nalazile u 100 posto hrvatskim selima) itd.

Forand je bio posljednji u nizu svjedoka koji je trebao govoriti o prekomjernom granatiranju Knina, ali njegov iskaz nije ispunio očekivanja tužitelja.

Odvjetnik Šerić pak ima komplimente za Gotovininu obranu u rušenju teze o prekomjernom granatiranju.

I oni su napisali da su priče o prekomjernom granatiranju Knina obična laž.

Pravni stručnjaci također ističu da je po statutu Haškoga suda tužiteljstvo obvezano u roku od 30 dana od pojavljivanja optuženoga na sudu dati njegovoj obrani ključne dokumente na temelju kojih je podiglo optužnicu, dakle tužiteljstvo je to bilo obvezano dati 2005. godine, a svjedoci smo da glavni haški tužitelj 2009. na sjednici Vijeća sigurnosti govori doslovno: »Ured tužitelja neuspješno je pokušavao doći do velikog broja ključnih vojnih dokumenata koji se odnose na operaciju ' Oluja ' iz 1995.« Bez ikakva politikantstva čisto zdravorazumski nameće se pitanje na temelju čega je tužiteljstvo tvrdilo u svojoj optužnici da je riječ o »prekomjernom granatiranju« Knina, dokumenata - i to ključnih - o tome nema, a u stvarnosti svi koji to trebaju i žele znati dobro znaju da prekomjernog granatiranja Knina nije ni bilo jer taj grad nije oštećen ni približno kako su od srpske vatre oštećeni mnogi drugi hrvatski gradovi.

Prema dokumentu srpske vojske Krajine kojeg su napisali u jutro 4. kolovoza 1995. g. uoči Oluje, u napadu hrvatskih snaga u prvih pet sati palo je između 200 i 300 granata. To pobija tezu haškog Tužiteljstva o prekomjernom granatiranju Knina, pa ju je preformuliralo u neselektivno granatiranje.

sa opijem sam raspravljao o optužnici za oluju, i između ostaloga o tezi prekomjernog granatiranja i nije me dojmila njegova argumentacija, tezu o prekomjernom granatiranju ne bi prihvatio niti jedan razumni vojni stručnjak, osim ukoliko nije pripadnik kanadskog bataljuna i koji je sjedio na balkonu te gledao kako se neselektivno gađaju civilni ciljevi (u krajini koja je imala oružja za naoružati još jednu hrvatsku vojsku), u kojoj je golema većina aktivnog muškog stanovništva bila vojno aktivna i gdje je pojam civil-vojnik bio prilično teško razlučiv. stječe se dojam da je nekima žao što se srbi nisu organizirali u obrani, potpomognuti sa srpskom vojskom koje bi oluju pretvorilo u golemi krvavi lonac u kojem bi bilo tisućama žrtava viša na obje strane i nesagledivim posljedicama. sa druge strane, gomile špijuna iz nacija nesklonim hrvatskoj su brojali svaku pojedinačnu žrtvu, spaljenu kuću, koje su postojale, i samo su ih budale mislile da će ih zataškati, a potom su se pojedinačno vadili kao jockeri u pacifiziranju hrvatske i izjednačavanje ratne krivnje. razaranja i žrtve koje su počinjene u hrvatskoj daleko prelaze one za koje se stigmatizira ova zemlja. presuda generalima je izvučena iz konteksta ratnih zbivanja, ogoljena i namjerena osudi žrtvenih jaraca koji su morali biti osuđeni kako bi međunarodna zajednica mogla kazati kako su riješili balkanski kotao, i oprati se za nesposobnost koje je pokazala u početku sukoba. mnogi zaboravljaju koliki je golemi prostor ostao iza stanovnika krajine koji su se organizirano evakuirali po zapovjedi svojih vođa, za koji bi trebala golema vojska redarstvenika, vojnih policajaca i onih kojima je to bila dužnost nakon prolaska udarnih vojnih postrojbi. nedavno je u jednom interviewu neki hrvatski časnik koji je u oluju spasio jedno selo sa srpskim stanovnicima izjavio da je odvojio 20 ljudi iz svoje postrojbe kako bi sačuvao ljude i materijalna sredstva. pomnožite to sa prostorom koji je trebalo čuvati i dobit ćete brojeve koje vjerojatno prelaze broj angažiranih postrojbi u oluji. nadalje, policija je naknadno postavila punktove, organizirala postaje u kojima su zapovjedali pretežito srbi kako bi izbjegli loš efekt, no njih je bilo premalo, i nisu imali ingerencije nad vojnim osobama, niti pravo pregleda i pretresa vojnih vozila. o tome je opsežno u presudi tumačio tadašnji načelnik pu zadarske cetina. oni koji spominju da su neki vojni zapovjednici dali iskaz u hagu i nisu bili optuženi, zanimljivo, devet ubijenih hendikepiranih osoba srpske nacionalnosti su bili u zoni odgovornosti jednog od " kvalitetnih " zapovjednika koji (zasad) nije optužen. posebna priča je trakavica o transkriptima, ne ulazeći u ozbiljnost predsjednika koji je dozvolio grupici stranih novinara da ulaze i snimaju najviše državne tajne kao da su izloženi krumpiri, ne ulazeći u bit stvari što transkripti predstavljaju, i da li se mogu tretirati kao ključni dokaz planiranja zločinačkog poduhvata, ostaje gorki okus u ustima koliko se neozbiljno postupa sa dokumentima koji imaju oznaku državne tajne. presuda gotovini i markaču, će po pravomoćnosti omogućiti stvaranje instituta udruženog zločinačkog poduhvata, koji je u suprotnosti sa načelom krivnje i načelom da nitko ne može biti osuđen za kazneno djelo koje nije počinio, te dramatično širi odgovornost osumnjičene osobe do razine objektivne odgovornosti. kaznena djela za koja se gotovina i markač terete počinjena su van okvira operacije oluja, izvan vremenskog i prostornog okvira akcije, njihova odgovornost se proširuje temeljem principa prešutnog proširivanja zapovjedi na nedopuštena postupanja, kada je okrivljeni znao za posljedice a ništa nije poduzeo. (da li je to bila isključivo njihova obaveza ili broj tih ljudi daleko premašuje one kojie su prijavljeni hagu) nadalje zadivljuje nonšalancija kojom je prema sudcu orieu lako dokazano postojanje direktne veze između posljedica (odlazak osoba srpske nacionalnosti, paljevine i ubojstva) sa prema njima uzrokom, tadašnjim predsjednikom države i njezinim ministrom obrane (preskačući premijera, ministra unutarnjih poslova, itd.) i dvojici generala u cijelom vojnom ustroju.

Brammertza i Carlu del Ponte je časni sudac Meron doslovno ismijao u sudnici, a svojim pravorijekom pokazao da se dvojici generala pokušalo suditi na temelju fabriciranih navodnih dokaza o prekomjernom granatiranju, pa sada Brammertz liječi svoje frustracije po srbijanskim novinama.

Međutim, nitko nas nije nikad pozvao da svjedočimo u Haagu, a ja mislim da je sud jedino mjesto gdje smo mi mogli objasniti upotrebu topništva i vrlo lako pobiti tezu o prekomjernom granatiranju Knina.

BIldt je osoba koja je u medijski prostorjoš 1995. upucala tezu o prekomjernom granatiranju Knina.

Insistiranje na prekomjernom granatiranju je bio JEDINI način da se u optužbu uključi franju tuđmana, hrvatski državni vrh i sve znane i neznane hrvate (od vojnika do građana koji slave pobjedu) jer jedino je prekomjerno granatiranje moglo biti NAMJERNO s ciljem protjerivanja taj je cilj, osuda tuđmana, hrvatske države za naše neprijatelje bio toliko vrijedan da su bili spremni žrtvovati i elementarne pravne običaje i ugled suca orija i haškog suda

Ali, ako se zadrži njihova odgovornost za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu i u prekomjernom granatiranju, onda će osim njih dvojice časnika biti osuđena i Hrvatska.

Priča Suda u Haagu o prekomjernom granatiranju, zapravo je lansirana od svjetskih moćnika drugog dana Oluje.

U tijeku panične potrage za (ne) postojećim topničkim dnevnicima koji bi potvrdili ili opovrgnuli tvrdnje Haaškog tužiteljstva o prekomjernom granatiranju Knina, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar otkrio je dokumente koji ruše optužbu o prekomjernom granatiranju.

U trenutcima kada, pod utjecajem tzv. globalne krize i recesije, u Hrvatskoj polako i postupno tone u zaborav haaška ocjena o hrvatskoj državi koja je stvorena na zločinu jer je navodno rezultat udruženog zločinačkog pothvata, a ta je teška etiketa maskirana vojničkom floskulom o prekomjernom granatiranju Knina don Anđelko Kaćunko nas ponovno ugodno iznenađuje novom knjigom znakovita naslova.

Moje je mišljenje da je presuda ispravna u dijelu gdje pobija da se dogodilo prekomjerno granatiranje, a s obzirom da nije dokazano prekomjerno granatiranje, onda otpada i optužba generala za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu koju je tužiteljstvo temeljilo na prekomjernom granatiranju.

Nikada se institucije nisu zauzele za svoje generale i nije bila dovoljno dobra suradnja, što vidimo na priči oko tajnih dokumenata o prekomjernom granatiranju.

22. listopad 2010. u 10:33 poslijepodne Rekom je nastavak političkog Haškog suda čiju smo Novu pravednost upoznali kroz neviđenu hajku o prekomjernom granatiranju Knina, a istovremeno na Vukovar, po Hagu, nije pala nijedna granata jer to ne zanima sotonski Haški sud.

Mi svi, dakle 50 obavjestajaca iz raznih zemalja, bili smo u Kninu i svi smo vidjeli i znali da nije bilo nikakva dokaza o prekomjernom granatiranju.