kasnim, ali ipak. ja uvijek kupujem u komadima piletinu kad radim sama. vise volim. dakle, recimo ja uzmem krilca, posolim, popaprim, stavim malo crvene paprike i nakapam limunom, premazem s malo meda, stavim u protvan s kombinacijom maslinovog i sojinog ulja, dodam narezane krumpire, po zelji komade luka ili cesnjaka (za mene samo zbog mirisa). sve to prekrijem folijom koju izbusim cackalicom: D da pusta zraka i pecem. zadnjih dvadesetak minuta maknem foliju, podlijem s malo vina i pustim da se zapece. po zelji mozes dodati jos zacina. jako je fino.dobar tek: w

Sve prekrijem aluminijskom folijom i pečem u pećnici 15 min na 180 stupnjeva.

Zadnjih 5 min sve prekrijem parmezanom i zapečem.

Ja ga zato prekrijem piljevinom koja ga čuva.

I ja u nekom djetinjskom očaju u takve časove zaželjeh crne očale ili da dlanovima prekrijem svoje mrtve oči, pa da se isplačem... isplačem...

Zamolio sam je dozvoljava li da dlanom prekrijem njenu nadlanicu, probe radi.

Zna da svaki puta kad se pogledam u ogledalo vidim umorno lice i podočnjake na kojima bi mi zavidio i sam Grof Drakula i da razočarana okrećem lice u stranu u želji da prekrijem ogledalo u njegovoj okrutnoj stvarnosti.

novi svijet prepun šarenih boja... mi samo neznamo cjenit ono što imamo... ne cjenimo ovu prirodu koja nam se pruža... ne cjenimo da će svemu doć kraj našim ponašanjem... previše smo zaokupljeni sami sobom... previše vremena provodimo pred ovom tehnologijom umjesto da uživamo u čarima prirode koja nam se pruža iz dana u dan... uništavamo ono nama najvrijednije... ono što nam je najpotrebnije... mi to ne cjenimo jer nemamo srca prema nekim stvarima... i dalje se osjećam okrutnim bićem koje uništava sve pred sobom... čovjek nebi bio čovjek bez nekih stvari koje učinio... danas i najmanja sitnica može razorit sve... sve naše snove... ja živim u čudnoj bajci kojoj nema kraja... živim u vrijeme gdje se sve vrti oko novca... vrti se sve oko alkohola i droge... vrti se sve oko popularnosti... najbolje biti nitko i ništa na ovom svijetu i imat normalan život... nego bit na vrhu svijeta sa lažnim osmjehom na licu... da okrenem film... ja nisam jedna od onih umljišenih curica... ne mene ne dira stara ljubav i ne patim za biušima... jer prošlost ne gledam kao budučnost... ja idem dalje svojim skromnim putem... ne ja ne žudim za modernim krpicama i tim stvarima... ja se bavim sportom u kojem uživam... meni ne treba alkohol da se opustim... ja sam opuštena i sretna bez toga... meni ne treba šminka da prekrijem svoje lice... ja sam usklađena sa ovom prirodom... osmjeh od uha do uha...

cinio mi se kao ok puder, dobro prekrivanje, iako nemam puno sta da prekrijem, medjutim postojanost je jako losa nakon dva sata najvise pocne da se masti i da pri samom dodiru lica prstom se skida. imam osjetljivu kozu jako suhu i sa ovim puderom se uspjela zamastiti. takodje mi je izbijalo neko crvenilo i upaljeni pristevi od ovog pudera... sve u svemu jako los pude meni.

Uhvatim se rukama za znojno čelo, prekrijem oči i sama sebi se čudim.

Želim dijeliti osmijehe i sjaj u očima Želim biti potrebna nekome.... i mislim da bolje se prekrijem preko glave i odspavam još malo...

Kada se smijem, usta prekrijem rukama i kada upoznajem nove ljude, dosta sam rezervirana i hladna a inače nisam takva.

imam kovrčavu kosu i ima je puno. nekad izgleda super, al najčešće je frizzy i nemoguća, nimalo elegantna i chic, zato valjda danielle kaže da izgledam kao ' love child tima burtona i helene bonham carter ' možda bi izgledala bolje da se više trudim, da se ranije ustajem ujutro... al ne da mi se najčešće nekad mi se čini da imam preveliku glavu i ne sviđa mi se kako mi izgleda dio između ustiju i nosa zapravo općenito mislim da imam neobično lice i da je sve na njemu nekako čudno posloženo pogotovo oči, imam premale oči ima dana kad mi je užasno... neugodno zbog toga kako izgledam pa baš i ne gledam ljude u oči shvatila sam to kad me jednom jedan dečko pitao zašto uvijek gledam u pod i zato se mrzim slikati i gotovo uvijek radim grimase kad me prisilno stave pred objektiv imam kratke prste na rukama i ne znam baš dobro nalakirati nokte (svejedno to činim) nemam ni baš neko tijelo, iako puno vježbam i jedem zdravo al svejedno ne izgleda tako da se u njemu osjećam dobro pa često pazim kako sjedim al to traje deset sekundi i onda zaboravim imam čudna stopala na nogama, uska i nekak iskrivljena i zato me nekad bole; tata kaže da je to jer krivo hodam zapravo, cijela desna noga mi nekak čudno bježi unutra, iako se to baš ne primijeti, al kad moram proći sama pored grupe ljudi uvijek mislim da će svi vidjeti i ne volim kad ljudi hodaju iza mene iz istog razloga užasno brzo i lako dobivam masnice imam barem pet madeža na licu, jedan odmah iznad usne i mrzim ga. izgleda kao da imam mrlju od sladoleda od čokolade ožiljak na vrhu čela najčešće prekrijem kosom koljena su mi stvarno ružna bokovi preširoki izgledam glupo kad se smijem pa sam godinama iz tog razloga stavljala ruku na usta da se to ne vidi... sad mi se to više ne da općenito, kad se smijem, trese mi se cijelo tijelo i izgledam ko idiot nekad bih se htjela kontrolirati, ali zaboravim

Sad mi je taj ideal jasan, a odnos uravnotežen, i mada mu stremim, ipak mi iz ugode često ili katkad dođe da ga malo prekrijem papirnatim ubrusima svakodnevnice.

Tu i tamo neki višak prekrijem pametnom odjećom, a na plaži ionako svi imaju svakakva tijela...

Ah, uzdahnem, duga je to priča (vama za informaciju sporadično planinarim i zbog neodgovarajuće obuće svojedobno nabila sam ih tako dobro da su pocrnjeli, pa su mi otpadali, rasli novi, ali opet nezdravi, načeti nekim gljivicama i tako sve unedogled...) Jedino rješenje koje mi je padalo na pamet bilo bi nanošenje što tamnijeg laka za nokte prekrijem ih tako da se ne vidi sva ta raskoš i onda se ubacim u ljetnu shemu s japankama do jeseni.

No kako ovo tijesto ipak zahtijeva vrijeme za dizanje, najčešće ga umijesim mikserom večer prije, ostavim u zdjeli da se diže i prekrijem krpom.

Omjer cijene i kvalitete je odličan, a ambalaža je meni jako praktična.. puder ima pumpicu koja istisne točno onoliko pudera koliko mi je potrebno da prekrijem cijelo lice.

Trebalo mi puno samokontrole da prekrijem sreću i veselje što ga opet vidim.

Mogla bih ti to sve naravno objasniti dugim rečenicama, bujicom riječi jednom ljepšom od druge a da bih doslovno mislila baš svaku od njih, i više od toga, no kako su riječi tvoj problem unatoč tome što tvojoj mami eto nisu, ostaje mi da te čvrsto zagrlim i po tisućiti put kažem da te volim, da zagnjurim lice u tvoju prelijepu kosicu i prekrijem ti poljupcima lice, ti moje životno djelo, i da ti kažem: Sretan rođendan ljubavi

Dat ćeš mi još tri oke slanine, dva ovčja šljuka, ovaj stari ambarčić da imam u što sasuti ove dvije vreće brašna, a dat ćeš mi i ove naćve da baba ima u čemu kruh mijesiti, žbanj da s bunara može vodu nositi za vučiju mi je lomna a uz to ćeš mi pomoći dva-tri dana dok merteke ne donesem i kuću ne prekrijem. Šimun će na to: Ti bi za dukat čovjeka do gola E pa onda, zbogom, i kao da nismo ni progovorili Ih, bolan, ti odmah tako, a još se nismo ni počeli pogađati Moj Šimune, nemam ja vremena za pogađanje, stoga ti i rekoh posljednju E, kad je tako razumjede ga Šimun znam da si u ljutoj nevolji, jest džabe, nu, eto, na put je Božji Potrka ga probode ispod oka: Baš ti hvala na srcu dobrostivu

Stavila sam malo sjenila na oci i korektor za lice da prekrijem podocnjake.

pozdrav svima, imam sve simptome kao i vecina, to traje 10 god, sve sam pokusala, probala.lekovi, crkve, terapije, price, citanje, rad, priroda i sve uz pomoc prijatelja ali nista mi nije pomoglo.svaki dan sedim kuci, placem, odem do prodavnice odmah nastupaju vrtoglavice, nestabilnost, hodam kao pijana.sve zurim kuci,, nestrpljiva sam.cesto sam odlazila kod lekara i po sto puta samostalno radila analize i sve je u redu, ja i dalje tugujem, pitam se sta me je snaslo.neizlazim vise jer mi se nigde i neide, puno sam stvari u zivotu propustila zbog anksioznosti.uzas, toliko sa, se trudila i mislila da ce sve to nestati, medjutim ne, svaki dan isti godinama.robijam u kuci a neznam zasto sam kaznjena, zamislite u busu nemam snagu da budem dugo, sidjem se i kao u nekoj magli, mantami se, vrti, malaksem i jurim kuci,, kuci je isto jedino sto se nemucim da prekrijem te tegobe od drugih.a probala sam sve i nista nije pomoglo.pozzz

Mozesh ichi NEsunchanom stranom ulice, ali opet biti che i sunachnih udara.... a biti che prevelika da je prekrijem krpom

Pogledam ih i kak su oni stari još u ratu kupljeni i grbavi ko deva, ja kupim nove i prekrijem garažu.

Bijelim se da prekrijem boje svakodnevice i vratim se u nebrigu, u lagano sada.

Pa ne mogu baš reć da se pretjerano volim sređivat ili da sam satima u shoppingu ili da se ujutro dižem 2 h ranije da bih se našminkala.. al si bome ljepše izgledam kad si prekrijem podočnjake ili onaj ružni crveni prištić i kad umjesto polušugave kose imam čistu, opranu i isfeniranu.. jednostavno se tako osjećam bolje sama sa sobom, što povlači to da sam sigurnija u sebe i da se osjećam sexy.

A Vanja zasto kuvas prethodno lazanje, uopce nema potrebe za tim.Ja isto uzimam Bariline i ne kuvam ih nego sirove slazem, a tepsiju prekrijem folijom... one se uznoje i budu gotove.

U početku sam nosio šešire da prekrijem svoju sramotu.

Da se istroši, prekrijem akne, ožiljke od prištića i stavljam na podočnjake dok mu ne nađem zamjenu.